U studenom prošle godine u Vladi je s velikim uzbuđenjem prezentiran nacrt prijedloga desetgodišnje Nacionalne strategije razvoja (NRS), a koji je nakon provedene javne rasprave prošli tjedan i službeno usvojila.

No, u sjeni odluka kojima se “gasi” trenutno najvažnije “vatre” u zemlji, potres i koronakrizu, ovaj put je taj dokument prošao proceduru u Vladi gotovo neprimijećen. Tek uz konstataciju premijera Andreja Plenkovića da je riječ o vrlo kvalitetnom dokumentu, odnosno najvišem hijerarhijskom aktu strateškog planiranja za čiju je izradu, podsjetila je resorna ministrica regionalnoga razvoja i fondova EU Nataša Tramišak, bilo potrebno tri godine rada uz sudjelovanje širokog kruga stručne javnosti i društveno relevantnih partnera, kao i građana.

U brušenju dokumenta u procesu javne rasprave, pak, službeno je pristigao 181 komentar s mnoštvom prijedloga na koje je Vlada propisno dala odgovore, no, na kraju sam sadržaj NRS-a ipak je ostao gotovo netaknut i vrlo je malo toga što su razne udruge i građani, pa i tvrtke sugerirali da se unese ili promijeni, našlo mjesta u tekstu.

Lobiranje tvrtki, pojedinaca…

Među tim rijetkim dopunama možda najviše pažnje plijeni uvrštavanje ‘zaboravljenog’ Splita i tamošnje luke među strateške prioritete u politici razvoja pomorskog prometa. Apel da se uz Rijeku i Ploče i Luku Split uvrsti dali su splitski SDP, Grad Split i Lučka uprava Split Vlada je prihvatila, složivši se da je “bez razvoja i povezivanja luke Split sa svim transportnim modovima nemoguća uspostava optimalnog i efikasnog integriranog putničkog prijevoza i multimodalnog teretnog prijevoza, što je osnova prometne politike EU”.

Velik broj prijedloga koji su joj pristigli u javnoj raspravi Vlada u suštini nije odbila, nego je primila na znanje ili napomenula da NRS predstavlja strateški okvir za sve ostale pojedinačne sektorske strategije, nacionalne programe i provedbene projekte u kojima ostaje prostor da se ugradi daljnje projekte, pa među ostalima i one za koje su pojedinci u ovoj javnoj raspravi lobirali.

Ina je, primjerice, imala niz prijedloga vezanih uz energetsku politiku, odnosno promicanje naprednih biogoriva i električne energije i vodika iz obnovljivih izvora, što je uvršteno u tekst NRS-a, no nešto konkretniji zahtjev, poput davanja poticaja za mrežu punionica vodika, nije prošao, uz obrazloženje je da su sva ulaganja u infrastrukturu alternativnih goriva potrebna, ali točne oblike definirat će se kroz daljnje akte.

Jedna od značajnijih kritika na vladino promišljanje dugoročnog razvoja odnosi se na podzastupljenost proizvodnje i industrije. I nakon rasprave neprimijećen je ostao prijedlog HGK da se u među ključne industrijske proizvodnje koje prate primarni cilj “zelenog” razvoja i “digitalizacije” uvrsti i industriju plastike.

Ona ima dugu tradiciju i potencijal da se uklopi u održiv razvoj kroz proizvode recikliranja s dodanom vrijednošću konkurentne na ino-tržištu. HGK je dodatno naglasila važnost uvrštenja brodograđevne industrije zbog multiplikativnog faktora na razini od 2,6 do 2,8, kao i toga što kao pomorska država resursima u toj industriji osigurava i razvoj svoje flote.

Strateške vrijednosti EU

No, brodogradnja je navedena među sektorima s potencijalom rasta uz primjenu okolišno održivih tehnologija, među kojima su sektori ICT i proizvodnje elektroenergetskih i proizvodnih strojeva, farmaceutska, kemijska i obrambena, te automobilska industrija, kao i sektori koji se temelje na korištenju prirodnih resursa poput prehrambeno-prerađivačkog i drvno-prerađivačkog sektora.

Strategija u tom dijelu ukazuje da se uklapa u na devet strateških lanaca vrijednosti EU – mikroelektronika, računala visokih performansi, baterije, povezana i autonomna vozila, kibernetička sigurnost, personalizirano zdravlje i medicina, niskougljične industrije, industrije temeljene na vodiku, industrije temeljene na internetu stvari (Internet of things), a u skladu s novom industrijskom strategijom EU i Hrvatska će poticati istraživanje, razvoj i inovacije u svim sektorima.

Među onima koji su dali najviše truda u proučavanju i pokušaju popravljanja vladinog prijedloga je predsjednik Zoran Milanović, a iskazao je uglavnom veliku skepsu prema postavljenim ciljevima koje smatra ambicioznim i nedohvatljivim.

Ponajviše se to odnosi na glavni cilj da naš BDP po stanovniku dosegne 75% prosjeka EU, što u svojoj analizi Milanović drži nemogućim uz procijenjeni godišnji rast od 3%. Istina, u odnosu na prvotni prijedlog godišnja stopa je korigirana, na 3,5%, što je rezultat korekcije koju je u međuvremenu za Hrvatsku dala EK. Ono što je dodatno Vlada podebljala u Strategiji jest važnost sveobuhvatne obnove zgrada na područjima stradalima u potresu, kao i jačanje operativnih snaga civilne zaštite.

Temeljni ciljevi Strategije ostaju isti – Hrvatska je u 2030. konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve.

Financiranje je predviđeno prvenstveno iz nove financijske omotnice i sredstava EU, a daljnji koraci, rokovi i detalji će, dakle, biti razrađivani u pojedinačnim strategijama, za koje tek predstoji ozbiljnije lobiranje.