Više od deset tisuća hrvatskih građana koji pate od kroničnih teških deformacija stopala i osobe s invaliditetom imaju potrebe za nošenjem ortopedskih cipela izrađenih po mjeri (individualna ortopedska obuća) kako bi se mogli kretati, sudjelovati u normalnim životnim aktivnostima i zaustaviti pogoršanje svog stanja. Građani kojima su nužne ortopedske cipele izrađene po mjeri imaju pravo dobiti ih na trošak Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).

HZZO određuje visinu naknade na koju ima pravo proizvođač ortopedskih cipela po mjeri. Naknada se nije mijenjala od proljeća 2023. Trenutačno se radi na izmjeni pravilnika za ortopedska pomagala s Ministarstvom zdravstva i HZZO-om te se nadaju kako će u budućnosti nekako moći pratiti stopu inflacije i razne druge korekcije nabavnih cijena proizvođača, kroz povećanja cijena pomagala na listi ortopedskih pomagala HZZO-a, a kako osiguranici ne bi bili zakinuti.

Proizvođači, u Hrvatskoj ih je tek nekoliko, već su neko vrijeme zbog toga na “iglama”. Tek nakon dva apela odaslana putem Hrvatske udruge poslodavaca, iz HZZO-a su pristali na sastanak. Za Poslovni dnevnik iz HZZO-a potvrđuju da je sastanak prije dva tjedna doista i održan.

Poslodavci obrazuju radnike

“Na zadnju sjednicu Povjerenstva za ortopedska pomagala pozvani su neki od proizvođača ortopedskih cipela. Nadalje, a sukladno podzakonskom pravnom aktu kojim se uređuje način rada Povjerenstva, HZZO nije ovlašten davati mišljenja/zaključke donesena na samoj sjednici budući se rasprave na istima smatraju službenom tajnom”, rekli su nam iz HZZO-a. Sama činjenica da se sastanak dogodio pozitivan je, tumači Snježana Biloš, direktorica tvrtke OTOS.

“HZZO je svjestan da je opstojnost proizvođača individualne ortopedske obuće pitanje zadovoljavanja potreba osiguranika koji imaju deformitete stopala i koje nisu u mogućnosti funkcionalnu obuću kupiti u trgovinama serijske obuće. To je temeljni razlog zbog kojeg je nužno očuvati proizvodnju takvih pomagala, ali ono što je također važno je očuvanje radnih mjesta. U OTOS-u u proizvodnji individualne ortopedske obuće je zaposleno 17 djelatnika koji svojim radom i vještinama ostvaruju prihode potrebne za pristojan život. Na tržištu je u ovome trenutku teško razaznati tko su pravi proizvođači individualne ortopedske obuće, a tko su samo isporučitelji, postoje i određene zakonske odredbe temeljem kojih HZZO može provesti promjene cijena, a sve su to bile teme koje smo na nedavno održanom sastanku s predstavnicima HZZO-a bistrili te smo dogovorili i daljnje korake. HZZO je pokazao spremnost i volju da se učine potrebne promjene”, rekla nam je Biloš. S druge strane, direktor Bauerfeinda Hrvatska Slobodan Brezak ima nešto drugačije dojmove u vezi tog sastanka.

“Tražimo da se odmah povećaju cijene individualne ortopedske obuće, koje se nisu mijenjale od travnja 2023. godine, a prije toga vjerojatno više od 15 godina. Od rujna 2025. čekamo odgovor od HZZO-a na upit koji smo uputili preko HUP-a, sa zahtjevom za korekcijom cijena individualne ortopedske obuće na listi ortopedskih pomagala HZZO-a. Tek 17. veljače bili smo pozvani na sastanak Povjerenstva za ortopedska pomagala kako bi nas izvijestili da su naši zahtjevi za korekcijom cijena odbijeni te nam predložili rješenje kroz administrativno uređivanje šifri za grupe ortopedske cipele i nakon toga razmatranje naših zahtjeva na novom sastanku sa povjerenstvom za ortopedska pomagala. Ovo je čisto kupovanje vremena od strane HZZO-a na štetu nas kao ugovornih partnera i u konačnici pacijenata kojima je obuća nužna. Mi više ne možemo proizvoditi tražena pomagala po ovakvim cijenama, stoga osiguranici više neće imati kamo otići po pomagala u Hrvatskoj te će ostati zakinuti. Ove cijene su daleko od isplativosti za ručno rađenu individualnu ortopedsku obuću”, jasno poručuje Brezak.

HZZO, naime, za izradu para individualne ortopedske obuće proizvođačima plaća između 202 i 249 eura, dok u susjednoj Sloveniji, u kojoj je prosječna bruto plaća samo 24 posto viša, njihov zavod isplaćuje između 490 i 670 eura. Proizvođači od HZZO-a traže povećanje cijena na razinu susjedne Slovenije. Zbog izostanka pravodobne reakcije HZZO-a realna je opasnost gašenja pogona i ukidanja djelatnosti u najskorijem roku.

Trošak po kilometru

Električni hit ili stari dobri dizel? Evo što kaže računica

važnije nego ikad prije

Jedna vještina sve više odlučuje o financijskoj stabilnosti građana

“Da, i to nije samo puka prijetnja. Svi proizvođači, a preostalo nas još jako malo, više neće moći proizvoditi ortopedsku obuću te ćemo biti primorani ugasiti proizvodnju i radna mjesta”, jasan je Brezak. U proizvodnji individualne ortopedske obuće najveći udio u troškovima rada je rad ortopedskih obućara, upozorava Biloš.

“S obzirom na vrlo zahtjevno i dinamično tržište rada i stalne trendove povećanja minimalne plaće te plaća u javnom sektoru, da bi smo kao poslodavci bili konkurentni nužno je povećati cijene takvih individualnih proizvoda na razinu slovenskih cijena što bi nam omogućilo nastavak proizvodnje i očuvanje radnih mjesta”, poručuje Biloš.

Proizvodnja individualne ortopedske obuće zahtijeva rijedak i specijaliziran kadar koji za svoj rad opravdano zahtijeva konkurentnu plaću – više od 50 posto troška otpada na trošak rada. Ne postoji formalno obrazovanje za taj zanat već poslodavci niz godina obrazuju i mentoriraju radnike kako bi mogli raditi na izradi ortopedske obuće.

“Interes za upis djece u takvu vrstu strukovnog obrazovanja je izuzetno mali što je rezultiralo gašenjem smjera za obućare, a raditi u proizvodnji u današnje vrijeme je postalo vrlo neprivlačno. Iz naše perspektive takav stav je apsolutno pogrešan jer je svaka cipela proizašla iz OTOS-ovih proizvodnih pogona unikat, izrađena po mjeri, baš za određenog korisnika. Ljudi koji rade u našim radionicama moraju imati “spretne ruke” i visoku razinu kreativnosti, pa kroz višegodišnje mentoriranje i edukaciju postaju vrsni majstori obućarske struke. Iz tog razloga je važno spriječiti odljev radne snage jer bi odlaskom ljudi koji imaju takva znanja i vještine u druge djelatnosti, ortopedsko obućarstvo zasigurno ugasilo, a sve stečeno i kumulirano znanje bi nestalo. U konačnici bi ljudi koji imaju potrebu za takvim individualnim pomagalima ostali na vjetrometini”, upozorava Biloš. S Biloš se slaže i Slobodan Brezak.

Zadržavanje stručnjaka

“Kada više od polovice ukupnih troškova otpada na rad, to ukazuje na činjenicu da je ljudski rad ključni nositelj kvalitete, funkcionalnosti i sigurnosti ovih proizvoda. Rizik od odljeva dodatno je naglašen zbog izostanka formalnog obrazovnog puta za ovo zanimanje. Potrebne kompetencije ne mogu se brzo steći niti jednostavno zamijeniti, već nastaju kroz dugotrajno osposobljavanje, mentorstvo i praksu unutar samih poduzeća. Gubitak iskusnog radnika u takvom sustavu ne znači samo manjak radne snage, nego i gubitak akumuliranog, teško prenosivog znanja i vještina. Zamjena takvog kadra zahtijeva značajno vrijeme, ulaganja i nosi rizik pada produktivnosti i kvalitete.

U tim okolnostima, razina plaća ima daleko širu ulogu od pukog troška poslovanja. Konkurentna primanja predstavljaju osnovni instrument zadržavanja rijetkih i vrijednih stručnjaka. Ako naknade za rad ne prate zahtjevnost posla i tržišne uvjete, radnici s ovako specifičnim kompetencijama imaju snažan poticaj za odlazak prema nekim drugim poslovima izvan ove djelatnosti. Posljedice takvog odljeva mogu biti ozbiljne, od smanjenja kapaciteta i produljenja rokova isporuke do ugrožavanja kvalitete i dostupnosti ortopedskih pomagala. Zbog toga su ljudi i njihovo znanje u ovom području strateški resurs”, zaključuje Brezak.