Prijelomna godina za domaću poljoprivredu

Autor: Suzana Varošanec , 19. listopad 2022. u 15:09
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL

Može li stara Europa radi inzistiranja na ekologiji, postati uvoznik hrane s drugih kontinenata? Pitanje je postavio moderator glavni urednik Poslovnog dnevnika Vladimir Nišević na panel diskusiji pod nazivom “2023. prijelomna godina za hrvatsku poljoprivredu”, u sklopu Konferencije “Zeleni plan u hrvatskoj poljoprivredi” u organizaciji Poslovnog dnevnika.

U odgovorima većine panelista čule su se poruke ohrabrenja, ali i upozorenja. Sudionici rasprave bili su potpredsjednik Sektora za poljoprivredu u Hrvatskoj gospodarskoj komori Dragan Kovačević, ravnateljica Uprave za poljoprivrednu politiku, EU i međunarodnu suradnju, Ministarstvo poljoprivrede Anita Sever Koren, predsjednik regije istočna Hrvatska u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori Antun Vrakić, zamjenik predsjednika Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić, David Kranjac s Fakulteta agrobiotehničkih znanost u Osijeku te poduzetnik inovator Tvrtko Matijević iz tvrtke  Bee Leonitus.
Naime, Kranjac smatra da takav scenarij nije realna prijetnja, te tvrdi da će EU na to odgovoriti kroz dodatne prilagodbe svoje nove  zajedničke poljoprivredne politike,  Teško mi je zamisliti da će EU u dogledno vrijeme postati uvoznik hrane, mišljenje je i ravnateljice Sever Koren, ali po njoj  predstoji još neko razdoblje kada će stvari ići u smjeru povećanja troškova proizvodnje i rasta cijene hrane, što nije dobro ni za proizvođače ni za potrošače.
“Nadam se da će loši trendovi biti što prije zaustavljeni”, naglasila je Sever Koren dodavši da su proveli nekoliko krugova konzultacija sa svima, te da su napravili dobar posao s novim strateškim dokumentom za poljoprivredu, no koji uskoro čeka provedba.
Matijević je iznio optimističnu poruku vezano u prvom redu za samodostatnost. Naveo je da je rješenje – odgovor na sve krize, u mladoj generaciji, o kojoj pak sve ovisi, pa bi se trebali mladi pobrinuti da stvari idu u dobrom smjeru. Međutim, na panelu su se čuli i zabrinuti tonovi, primjerice, takvo je upozorenje da Europa jedina kroči ka zelenoj proizvodnji, što je naravno pohvalno, ali i u Europu ulaze jeftini proizvodi, GMO i oni proizvodi u čijoj se proizvodnji koriste zabranjena zaštitna sredstva. Postoji stoga  bojazan hoće li ova skupa EU proizvodnja hrane opstati, ako će kontinuirano biti izložena konkurenciji jeftine hrane. To je potvrdio na svoj način i Vrakić, navodeći da globalno gledano, u uvjetima kad mi nemamo dovoljno plina i sirovina za proizvodnju gnojiva, mogu početi isti dolaziti iz trećih zemalja, ali pod uvjetom da oni plasiraju svoju hranu na naše tržište.
“To znači mogućnost jeftinijih proizvoda, pa će naša politika trebati biti jako aktivna  i mudra”, upozorio je Vrakić.
“Nema bojazni glede samodostatnosti na razini EU, a usto pojedine članice imaju viškove koje trenutno ne smiju plasirati radi opasnosti od destabilizacije tržišta. Hrvatska treba ući u Zeleni plan, ali se treba malo bolje raspodijeliti teret između zemalja članica EU, je  ipak naša poljoprivredna  proizvodnja nije na toj razini da može pratiti standarde najrazvijenijih. Uz novac koji dolazi, RH ima i vlastitu komponentu te mogućnost intervencije iz državnog proračuna, tako da može povećavati proizvodnju, mijenjati njezinu strukturu i povećavati produktivnost”, poručio je Kovačević.
Zelena, te ekonomski i socijalno održiva europska poljoprivreda, prema Sever Koren, odraz je 9 ciljeva zajedničke poljoprivredne politike, pri čemu je struktura ciljeva postojala i u sadašnjem razdoblju (sadržavala je mjere za poticanje konkurentnosti, za zaštitu okoliša i doprinos smanjenju utjecaja na klimatske promjene, kao i razvoj ruralnih područja), ali su omjeri sredstva promijenjeni, tako da je s obzirom na prioritete ekološka komponenta sad dobila više na važnosti.
Bojimo se da ćemo u poljoprivredi više pozelenjeti nego što se do nas traži, komentirao je Kovačević, dodajući i da je ekološka poljoprivreda, u odnosu na prošlo razdoblje, za 75 posto dobila više potpore, iako po njemu za jednu zemlju koja ima deficit u svim proizvodnjama, to je luksuz, koji si mogu priuštiti zemlje koje imaju viškove, odnosno za nas je to u ovom trenutku preradikalno,
“Imali smo iznimno visoke potpore, koje su se u razdoblju od ulaska u EU povećavale s 2,4 mlrd  povećavale na 7 mlrd kuna. Međutim efekti nisu dobri jer se obujam fizičke proizvodnje povećao za 3,9 posto, što smatramo apsolutno nedostatnim. Stvar je sad u kojem smjeru će ići potpore tako da se ne rasprše na sve i svašta, a da zapravo ne polučimo rezultate u konkretnosti. Investicijske potpore s milijun eura prema jednom korisniku smanjile su se na 300 tisuća eura, što smatramo da je nedostatno i da trebalo omogućiti organizatorima proizvodnje, a to se odnosi na velike i srednje tvrtke, da mogu ozbiljnije participirati u potporama”, kazao je Kovačević.
Odgovor na covid i ukrajinsku krizu je povećanje proizvodnje, istaknuo je i Brlošić, koji smatra da su ekološki proizvođači u još većem problemu od konvencionalnih jer njihove cijene značajnije padaju, a zajedničke politike to ne prate financijski. S druge strane, nakon covida i ukrajinske krize naši troškovi su nekoliko puta porasli, pa čak i kod velikog novca koji dolazi – za RH to je 7 milijardi kuna, tako da u novim uvjetima će biti nemoguće proizvoditi na način kako je EU rekla –  zeleno, kvalitetno i ekološki prihvatljivo.
“Ono što je sigurno jest da će biti i manje proizvodnje hrane, i da će ta hrana  za potrošače  biti značajno skuplja u narednim godinama. Pitanje je koliko će poljoprivredni proizvođači u takvim uvjetima moći proizvesti hrane pod navedenim uvjetima”, iznio je Brlošić.
Vrakić je podsjetio na to da uređene države imaju profitabilnu proizvodnju, a k tome npr. Njemačka i Francuska imaju i 150 posto samodostatnosti. No danas, kazao je, ne da je kriza, nego dolaze crne godina, pa u uvjetima novih okolnosti puno smisla ima zajednička poljoprivredna politika kojoj se moramo prilagoditi.
“Međutim, nijedna obitelj neće proizvoditi gubitke, pa naš proizvođač smanjuje proizvodnju. Nema sile koje će ga natjerati na gubitke, pa  se vrijedan hrvatski narod ne može ni oglušiti na situacije da  nema gnojiva. Kako možemo povećati za 50 posto proizvodnju, ako nemamo repromaterijal, odnosno  ne može hrvatski poljoprivrednik imati jeftini repromaterijal ako cijela EU ima taj problem. Stoga je jedini način da se hrvatska politika brine o uvjetima za profitabilnu proizvodnju jer ćemo tako biti jaki u proizvodnji, a moguće i samodostatni.”, kazao je Vrakić apelirajući na to da zakon o poljoprivrednom zemljištu i svi stali zakoni moraju biti podređeni poljoprivrednoj proizvodnji,
Za Kovačevića nadolazeća 2030. nije prijelomna godina, ali smatra da treba kvalitetnije upravljati potporama.  Zaključio je da Ministarstvo poljoprivrede nije imalo lagan posao; naime nova su i pravila i ograničenja, pa je sve trebalo usuglasiti, no iznio je mišljenje da određene korekcije mogu dodatno poboljšati plan.
“Zeleni plan je ovdje, pa sve trebamo usmjeriti ka strukturnim reformama. RH je turistička zemlja i ove godine, čim se turizam oporavio, isto tako i turistička potražnja, vidimo da ćemo, s obzirom na podatke, ponovo imati vanjskotrgovinski deficit u razmjeni poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u iznosu većem od 1,2 milijarde eura. Od 1. do 7. mjeseca bilježimo deficit u iznosu od 840 mil eura, a pokazalo se da najviše uvozimo mesa i klaoničkih proizvoda, mlijeka i mliječnih proizvoda, stočne hrane te voća i povrća.
Dakle, trebamo koristiti turističko tržište kao svojevrsno izvozno tržište”,  poručio je Kovačević napomenuvši da se u kontekstu energetske krize i drastičnog poskupljenja energenata radi o iznimno ambicioznom planu koji će biti posebno zahtjevan za RH koja je deficitarna gotovo u svim proizvodnjama –  i poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda .
Komorine članice – Udruženja poljoprivredne i prehrambene industrije, uložile su primjedbu na Zajednički plan europske poljoprivredne politike jer je na godišnjoj razini predviđeno smanjivanje investicijskih sredstava s 87 mil eura 64 milijuna eura, tj. za gotovo 27 posto. Kako je Kovačević kazao , one smatraju da upravo investicijski programi i mjere trebaju biti ključni alat za rješavanje strukturnih problema, budući da Hrvatska ima problem sa samodostatnosti, i mora povećavati obujam fizičke proizvodnje. Usto, ima i problematičnu strukturu poljoprivredne proizvodnje u kojoj definitivno nedostaje više visokodohodovnih kultura koje će izgleda i dalje biti slabo poticane  (voće i povrće). Također, ima i malu proizvodnju mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda, tako da je tu veliki  uvoznik, a radi se o proizvodima s velikom dodanom vrijednosti. Naglasio je potrebu ulaganja i u nove tehnologije, inovacije i digitalizaciju kako bi se podigla  produktivnost i konkurentnost poljoprivredne proizvodnje koja je na 30-ak posto prosjeka EU,  a u prehrambenoj industriji na 51% prosjeka. Tako su te investicijske potpore potrebne, smatra Kovačević, i za rješavanje novih zahtjeva Zelenog  plana i za rješavanje strukturnih problema.
Prema Brlošiću OPG-ovi su ti koji imaju ključan resurs – to je preko 70% poljoprivrednog zemljišta, ali njima nedostaje udruživanje. te je stoga naglasio početak jedne nove dobre prakse: “Osječko-baranjska županija je napravila prvi korak na tom planu. Kad se tamo proizvođači udruže, a proizvodi prerade po zahtjevima hotelskih lanaca, moći ćemo prehraniti i sebe i sve one koji  turistički dolaze u RH!”

Komentirajte prvi

Organizator
Suorganizator
Partner
Partner
Partner
Partner
Partner
Partner

New Report

Close