Premda je prije tri godine između proizvođača i Hrvatskih šuma nakon dugogodišnjih prijepora uspostavljen sustav raspodjele i prodaje kvalitetnog drva s ciljem poticanja većeg stupnja obrade i proizvodnje finalnih proizvoda, nezadovoljstvo ponovno izvire.

Još prošle godine oštećenima su se smatrali neki od najvećih u drvnoj industriji – Požgaj Grupa i Bauwerk-Boen, koji su se za pomoć obratili i Vladi i Udruženju drvno-prerađivačke industrije pri HGK-u, tražeći reviziju godišnje raspodjele trupaca.

Do revizije nije došlo, a sada se, nakon provedenog natječaja za raspodjelu količine trupaca za ovu godinu, koji je okončan prije dva i pol mjeseca, Požgaj nije našao na listi onih kupaca kojima HŠ po povoljnijoj cijeni prodaje vrijednu sirovinu.

Nezadovoljno odobrenim količinama još je nekoliko velikih proizvođača i izvoznika iz sektora, koje smo kontaktirali, ali se uglavnom ustežu od javnog istupa, što je razumljivo s obzirom na monopolistički položaj glavnog dobavljača HŠ-a.

Preostaje im ili kupnja na licitacijama po daleko višim cijenama ili se snalaze uvozom iz drugih država. Na to će biti primorani i u Požgaju, koji je na temelju kriterija i uvjeta iz natječaja očekivao ugovaranje kupnje od najmanje 54.400 prostornih metara trupaca, što je količina koju su dvije tvrtke iz grupacije imale ugovorene u prethodnoj godini, ali su HŠ odbile njihov zahtjev.

Formalno je, kaže direktor Nikola Požgaj, razlog odbijenice da tvrtke nemaju potrebnu tehnologiju za prikazani razred završenosti proizvoda. Kako u međuvremenu nije došlo do nikakvih promjena u njihovoj proizvodnji, uložili su prigovor, ali ni nakon provedenog nadzora iz HŠ-a nisu još dobili jasan odgovor o nepravilnostima i ne znaju hoće li ili ne zaključiti ugovor o kupnji trupaca za ovu godinu.

Ta neizvjesnost za Požgaj predstavlja problem za nastavak poslovanja, jer zbog svoje veličine i potreba ne može u kratkom roku pronaći dovoljno alternativnih izvora sirovine na slobodnom tržištu. Slijedi im stoga reorganizacije poslovanja, koja uključuje i gašenje pojedinih tvornica i raskid ugovora sa zaposlenicima.

“Naše projekcije za naredno kratkoročno razdoblje od 60 dana govore kako ćemo, nažalost, biti primorani otkazati ugovor o radu za ukupno 218 djelatnika, dok do 30. lipnja 2021. ukupni predviđeni broj otkaza ugovora o radu će biti 288 uz zatvaranje dvije tvornice i to tvornice namještaja u Donjem Miholjcu i tvornice drvenih kuća u Otočcu”, kaže Požgaj, čija je grupacija s ukupno 550 zaposlenih u šest tvornica jedna od domaćih tvrtki koje su računale na sudjelovanje u obnovi Banovine, za koju je već nakon potresa pokrenula gradnju pet kuća koje donira pogođenim obiteljima, a za koje sirovinu trenutno nabavlja u Austriji.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Upravo zatvaranje tvornice u Otočcu, gdje smo proizvodili naš brend Azelija drvene kuće, direktno utječe na mogućnost obnove Banovine drvenim montažnim kućama budući da smo jedini subjekt u industriji u Hrvatskoj koji proizvodi drvene kuće od lameliranih greda na ozbiljnoj razini”, kaže Požgaj, dodajući da su procjene bile da bi sa svojim mogućnostima u najavljivani obim posla mogli uključiti s 200 smještajnih jedinica godišnje, odnosno 400 u dvije godine obnove, čija bi vrijednost mogla biti između 70 i 100 milijuna kuna.

Požgaj upozorava da je unatrag tri godine vidljiv pad izvoza namještaja i porast izvoza sirovine/SHUTTERSTOCK

“Već smo i rezervirali tehnologiju proizvodnje u inozemstvu, međutim nismo predvidjeli da nećemo imati trupce iz Hrvatskih šuma, pošto smo smatrali da je ovo projekt od iznimne važnosti za ukupno dioništvo u Hrvatskoj”, zaključuje Požgaj.

U slučaju Bauwerk-Boena, jednog od vodeća tri proizvođača drvenih podova u svijetu, koji je u Đurđevcu dosad investirao 35 milijuna eura, smatraju se oštećenima jer im je u sustavu kvota raspodijeljeno manje od 4% potrebne sirovine za vrhunski finalni proizvod koji plasira na najzahtjevnijim međunarodnim tržištima.

“Unatoč tom apsurdu, svojim kontinuiranim rastom efikasnosti postali smo perjanica drvoprerađivačke industrije u Hrvatskoj, koja je i u Covid-godini dodatno povećala broj zaposlenih za 10% i ostvariti zavidne rezultate iako je cijena sirovine koju kupujemo na otvorenom tržištu daleko veća od sirovine u sustavu kvota HŠ-a”, ističe direktor Igor Benaković, ukazujući da bi rezultati bili i bolji, kao i doprinos ukupnog gospodarskom i socijalnom okruženju, kada bi se pitanje dodjele sirovina HŠ-a riješilo pravednije, na temelju ostvarenih rezultata.

Model bez rezultata

Ova dva velika proizvođača i izvoznika uočavaju kako izostaju rezultati modela HŠ-a koji su postavljeni tzv. Pismom razumijevanja za ugovaranje okvirnih i godišnjih kupoprodaja trupaca, kojim su finalisti u najvišem stupnju završenosti proizvoda (razredi od IV do VIII), imali mogućnost povećanja godišnje kvote od 10 do 20%, a sve kako bi se potaknulo proizvodnju namještaja, a ne rezane građe i izvoza trupaca.

Sirovina se, tvrdi Požgaj, dodjeljuje svima jednako, neovisno o stupnju završenosti proizvodnje, jer po izračunu kojeg on prezentira rezultat provedenih javnih poziva je da je velikim kupcima (s ugovorom većim od 10.000 m3 trupaca godišnje) u razredima najveće finalizacije (IV-VIII) dodijeljeno manje sirovine nego je bio slučaj prije uspostave novog modela. U 2017. je taj skupini kupaca dodijeljeno 58%, a lani 46% sirovine.

No, u Hrvatskim šumama to ne vide tako i podacima pokušavaju pokazati da nisu tako neprijateljski prema poznatim proizvođačima i izvoznicima.

Pojašnjavaju da s kupcima godišnje ugovore sklapaju nakon provedenog javnog poziva prema zadovoljenim uvjetima kupaca, te da sami kupci svoje izlazne račune upisuju u bazu podataka, preko izlaznih računa za proizvedene i prodane gotove proizvode i na taj način ih svrstavaju u razrede dovršenosti.

“Pojedini kupci, uključujući i tzv. finaliste, su u proteklom obračunskom razdoblju opravdali više proizvoda u nižim razredima dovršenosti, nego godinu dana prije, što samo govori o sve većoj transparentnosti i funkcionalnosti sustava, te istinitom prikazivanju kupljenih količina trupaca, a ne o eventualnom namjernom i proizvoljnom smanjenju ugovora finalnim proizvođačima.

Niti jednom kupcu (u razredima dovršenosti V-VIII) nije smanjen ugovor niti za 1 m3 ukoliko je taj kupac izlaznim računima opravdao ugovorenu količinu”, ističu u HŠ-u, napominjući posebno da niti jedan kupac nije obavezan opravdati količinu u fiksnom razredu dovršenosti, što je obveza koja je postojala prije Pisma razumijevanja.

“Strategijom prerade drva i Pismom razumijevanja određeno je tko spada u kategorije pilanara i finalista. Svrstavanje ugovornih kupaca na pilanare i finaliste ne radi HŠ, nego sami kupci preko izlaznih računa za proizvedene i prodane gotove proizvode”, objašnjavaju u HŠ-u, navodeći kako u slučaju tvrtki Požgaja i Bauwerka bilježe rast udjela pilanskih proizvoda u odnosu na finalne, te postavljaju i pitanje može li ih se i smatrati najvećim finalistima među hrvatskim proizvođačima.

Kupci, dodaju, nemaju obvezu pravdati količine trupaca u pojedinim razredima, već samo ukupne ugovorene količine, te sami odlučuju o pilanskoj ili finalnoj proizvodnji. Direktori i uprave tvrtki koje kupuju trupce odlučuju o tome što im je u tom trenutku isplativije, te na takav način oni sami utječu na omjer izvoza pilanskih, odnosno finalnih proizvoda.

No, Požgaj tvrdi da je upravo to suprotno ideji da se raspodjelom dogovorenom Pismom razumijevanja usmjeri raspolaganje sirovinom onima koji se okreću proizvodima najvišeg stupnja finalizacije, a podbačaj vidi u tomu da je unatrag tri godine vidljiv pad izvoza namještaja i porast izvoza sirovine.

“Vrijednost izvoza namještaja 2010. je premašivala vrijednost izvoza rezane građe za 108 milijuna dolara, tijekom 2014. došlo je do izjednačenja vrijednosti, a nakon toga pratimo postupan porast vrijednosti izvoza sirovine u odnosu na izvoz namještaja, da bi 2018. imali nagli porast vrijednosti izvoza rezane građe koja je premašila vrijednost izvezenog namještaja za čak 122 milijuna dolara”, izračunao je Požgaj uspoređujući podatke DZS-a, uz procjenu da je za 2020. ta razlika 93 milijuna dolara u korist sirovine.

Pitanje duga

U HŠ-u nisu odgovorili na upit o Požgajevom neispunjavanju tehnoloških uvjeta, ali ističu postojanje dospjelog duga od 10 milijuna kuna, no Požgaj ističe da dospjeli dug može biti razlog neisporuke sirovine i nepotpisivanja ugovora, no ne i razlog da se odobri zahtjev za kupnju, budući da je tvrtki kupcu u interesu podmiriti obveze i poslovati.

Iz HŠ-a kažu da pokazuju želju da podupru tvrtke, posebice u uvjetima otežanog poslovanja zbog pandemije, no i da je odluka o gašenju proizvodnje u nekim pogonima stvar pojedine tvrtke.

Zbog tržišnih odnosa oni drugačije ne mogu postupati, a ako netko smatra da pravila dodjele trupaca treba mijenjati, pozivaju da se na razini Udruženja pokrene prijedlog promjene postojećeg modela, no oni ga sami, poručuju, ne mogu mijenjati, jer bi to značilo zlouporabe i kršenje zakonskih načela vezanih gospodarenje i raspolaganje šumama.