Raspada li se koncept održivosti javnih financija ovih dana pred očima poreznih obveznika? Pitanje je to koje je neminovno postaviti kada izračun pokaže da su učitelji i nastavnici tražili povišicu od 476 kuna mjesečno, a nakon štrajka imat će čak 978 kuna veća primanja svaki mjesec.
Na godišnjoj je razini to gotovo 12 tisuća kuna, odnosno ne samo 13. plaća nego i pola 14. plaće u godini. Štrajkom i nepokolebljivošću prosvjetari su dobili svoje i na tome im treba čestitati, ali Vlada je otvorila prostor za sve ostale skupine zaposlenika i njihove zahtjeve, a to bi moglo predstavljati golemu prijetnju proračunskom suficitu, piše Večernji list.
Podsjetimo, uvjeren da će time slomiti štrajk i udobrovoljiti prosvjetare, predsjednik Vlade Andrej Plenković obećao je povišicu od 6,12 posto svim zaposlenicima države pa će čak 250 tisuća ljudi dobiti i do 500 kuna veću plaću u prvom mjesecu 2021. Tim je poklonom zaposlenicima, koji ga na to nisu prisilili zahtjevima, Plenković opteretio proračun trajno od 2021. pa nadalje za novih 1,8 milijardi kuna, a sada samo za prosvjetare mora stvoriti dodatnih od 350 do 400 milijuna kuna godišnje pa se trošak penje na nevjerojatnih 2,2 milijarde kuna svake godine.
U deset godina Plenkovićeve povišice pojest će novac dovoljan za gradnju autoceste od Zagreba do Splita, najvećega infrastrukturnog projekta u povijesti Hrvatske. I to je samo početak jer po darove, nakon prosvjetara, doći će i drugi. Analiza koeficijenata, koju je Vlada najavila, otvorit će samo prostor za nove povišice jer nitko neće pristati na njihovo smanjenje pa ta analiza nema smisla, osim ako Vlada ne namjerava dići prava svima. Povišice su dane bez ikakve reforme, dobili su ih i načelnici sektora i zaposlenici agencija, tajnice, računovođe, birokracija… Nije otvoreno legitimno pitanje trebaju li nam baš svi zaposlenici javnog sektora, svih 250 tisuća njih, ili možemo bez desetak posto zaposlenih, kako sugeriraju brojni analitičari. Zbog činjenice da nije iskorišten trenutak nedostatka radne snage na tržištu s jedne strane i birača svjesnih da je javni sektor prevelik s druge strane, državne financije stavljene su pod pritisak koji u slučaju usporavanja gospodarstva ili nekog novog ciklusa recesije može biti prevelik.
Naime, da bi Vlada osigurala 2,2 milijarde kuna dodatnih prihoda svake godine, BDP bi morao rasti barem 0,5 posto, a porezni pritisak mora ostati na jednakoj razini. U kontekstu usporavanja na globalnim tržištima i još više kod naših najvažnijih trgovinskih partnera Njemačke i Italije rast mase plaća u javnom sektoru sužava manevarski prostor za davanje poticaja gospodarstvu. Ostaje nadimak ABC Politika se odlučila na korak u smjeru trajnog zadržavanja pritiska na svoje gospodarstvo pa je zbog povišica ne samo odustala od prvog koraka u reduciranju opće porezne stope PDV-a nego i od prostora za rasterećenja drugim poreznim oblicima, a to je podloga za zabrinutost na dugi rok. Javni sektor je trom, golem, preskup i nelogično skup i mora ga se smanjiti. Država više ne smije sudjelovati u 57 posto svih ekonomskih aktivnosti jer ćemo kao gospodarstvo još jače zaostajati za drugima.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.zanimljivo kako se nisu borili da budu plaćeni prema učinku, tj. satnici koju dnevno odrade a koja iznosi 4-5 sati rada, a niti prema rezultatima koje učenici ostvaruju!
naravno, na satove velik broj učitelja redovito kasni pa ne odrade niti tu satnicu u cijelosti
ali za taj ” uspješan i obiman rad” sad će imati plaće od 7000 kn
i onda se čude što se ljudi iseljavaju jer ne mogu više trpiti parazite
zanimljivo je i da je učenika puno manje nego prije deset godina, ali je zato učitelja puno više i po broju učitelja u odnosu na broj učenika smo pri vrhu EU!!! ali po rezultatima znanja učenika smo pri dnu (PISA testovi)
Da, gospodin Linić mi je ostao u lošem sjećanju haha…
Za nas ima jedna dobra : “Ponosan sam što svojoj državi mogu plaćati porez, ali bi bio isto toliko ponosan i da plaćam pola”, tako da ne bude zabune, kao poduzetnik sam svakako za rasterećenje privatnog sektora, ali nećemo biti nerealni pa misliti da se to može napraviti zakonom, a ne rekonstrukcijom…
Svakako…
Mogu se većim dijelom složiti s vama, i da, vodeći se mojom logikom, imate pravo za zadnji ulomak. Ali mislim da se možemo složiti da činjenica da se javni sektor nepravedno odnosi prema realnom sektoru, ne isključuje činjenicu da eventualno postoji vrsta nepravde u javnim službama te da je adresa prosvjeda prava, odnosno da javni sektor doslovno zahtjeva veliki broj službenika upravo zbog spomenutih nepotrebnih elaborata, studija,ocevidnika,registara itd. ; preneseno, gospođa koja sjedi u Boškovićevoj nije odgovorna što nam je potrebna. Slažemo se ?
Međutim, međusobno uspoređivanje problema raznih sektora ne pridonosi rješavanju problema. Ono samo donosi veću frustraciju i manju mogućnost postizanja kompromisa. Frustraciju i apsolutan gubitak osobnog identiteta smo mogli vidjeti i u samom štrajku nastavnika gdje je došlo do školskog primjera psihologije mase ; Što želim reći je to da su nastavnici, individualno gledano, dobili što su željeli,ali masa, kao poseban identitet nije tražila povećanje koficijenata nego javno priznanje Vlade da je poražena. Izgledno je da bi se ista cirkularna reakcija dogodila i u štrajku realnog sektora, odnosno da ni uvođenje nulte stope poreza na dobit nebi rezultiralo zadovoljstvom već bi se tražilo priznanje svakog člana javnog sektora da je inferioran i ovisan o nama.
A masa će uvijek biti nezadovoljna,glasna i puna utopijskih zahtjeva ; Na odgovornima nije da joj se suprostavlja, nego da ne dozvoli da se okupi ; jer kada se masa okupi, realno, ništa osim dobrog spina ne pomaže.
e sad, poduzetnicima slobodno, tj privatno vrijeme praktički ne postoji a obavljaju mnogo dodatnih poslova koji ne samo da nisu niti evidentirani niti plaćeni nego su trošak i bitno opterečenje poslovanja i za koje ne samo da nije plačeno( npr fiskalizacija, tj. naplata pdv…poseban program, internet, posebna kasa, polaganje u banku,…itd) nego za koje je ćak propisana i astronomska kazna ako ga dobro ne obave tj ako i najmanje pogriješe…
Jos tome dodaj obvezu izrade elaborata i studija za svaku sitnicu, upisivanje u raznorazne ocevidnike i registre, vodjenje tih istih ocevidnika, imenovanje odgovornih osoba i pohadjanje seminara za odgovorne osobe koje u pravilu vode klinci tek izasli sa faksa, ishodjenje dozvola za posao kojim se bavis 20ak godina. I naravno sve pecatirano.
[/quote]
upravo na takve stvari sam aludirao ali fiskalizaciju sam istaknuo kao postupak nametnut isključivo poduzetništvu…sve državne institucije, uredi, agencije i sl. se financiraju i raspoređuju iz predmetnih uplata u proračun i uz to itekako naplačuju svoju uslugu i to avansno ali uslugu prikupljanja tj. naplate pdv za državu poduzetnicima ne plača nitko nego se to podrazumijeva i još kazna!
e sad, poduzetnicima slobodno, tj privatno vrijeme praktički ne postoji a obavljaju mnogo dodatnih poslova koji ne samo da nisu niti evidentirani niti plaćeni nego su trošak i bitno opterečenje poslovanja i za koje ne samo da nije plačeno( npr fiskalizacija, tj. naplata pdv…poseban program, internet, posebna kasa, polaganje u banku,…itd) nego za koje je ćak propisana i astronomska kazna ako ga dobro ne obave tj ako i najmanje pogriješe…
Jos tome dodaj obvezu izrade elaborata i studija za svaku sitnicu, upisivanje u raznorazne ocevidnike i registre, vodjenje tih istih ocevidnika, imenovanje odgovornih osoba i pohadjanje seminara za odgovorne osobe koje u pravilu vode klinci tek izasli sa faksa, ishodjenje dozvola za posao kojim se bavis 20ak godina. I naravno sve pecatirano.
Uključite se u raspravu