Potres zbog velike afere u Ini zbog manipuliranja prodajom plina još se nije niti smirio, a novi potres prati i vladin pokušaj popravljanja situacije u Ini. Andreja Plenkovića i dalje prati loša karma u kadriranju, jer i pokušaj postavljanja novih članova Uprave iz hrvatske kvote u startu je propao.

Jedan od tri kandidata, Emanuel Kovačić, u tom statusu nije ostao niti 24 sata. Službeno je to objasnio osobnim razlozima, no taj bi se novi događaj mogao shvatiti i kao velika pljuska Vladi, i to premijeru Andreju Plenkoviću osobno.

Taj njegov slučaj kadroviranja doživljava se kao deja vu, odnosno jako podsjeća na slučaj Damira Vanđelića. Povlačenje uoči sjednice Nadzornog odbora Ine, na kojoj su članovi trebali odlučiti o ostavkama Molovih i opozivu hrvatskih članova uprave, tako se odgađa, vjerojatno za tjedan dana, dok Vlada ne “ulovi” novog kandidata koji bi bio spreman uskočiti i vaditi vruće kestenje u Ini.

Pronaći fajtere koji će ući u ring s Molovim menadžerima, a u Zagreb su u pravilu dolazili oni dokazani i vjerni toj kompaniji, s dugim iskustvom u biznisu i operativi, zasigurno nije jednostavan zadatak.

Činjenica je da u ovom trenutku država ekspresno traži kadar za privremeno obavljanje posla, u tvrtki u kojoj se dogodila velika afera i još uvijek se provode istrage, u kojoj su odnosi između glavnih dioničara neriješeni, a model upravljanja utvrđen kao nekvalitetan i sporan, te za taj posao u tako zahtjevnom trenutku traži kadar voljan raditi šest mjeseci, dok se ne provede obvezna procedura javnog natječaja.

No, odustajanje Kovačića pokazuje da se bar kod jednog od njih nije dovoljno potrudila u motiviranju. Ili se nešto drugo u pozadini krije iza “osobnih razloga”. U svakom slučaju, povlačenje službeno potvrđenog Vladinog kandidata za mjesto člana Uprave Ine situacija u kojoj Vlada više nema pravo raditi nove greške.

Emanuel Kovačić, odustao je od mjesta u Upravi Ine iz osobnih razloga/D. Puklavec/PIXSELL

Prijedlog Emanuela Kovačića, pak, za mnoge je predstavljao iznenađenje, jer riječ je o Ininom kadru, koji jest u tvrtki nešto duže od osam godina, no ne i u operativnom upravljanju.

Formalno, on je na poziciji direktora Sektora za odnose s vanjskim subjektima Ine, te je i predsjednik HUP-Udruge energetike, a prije dolaska u Inu bio je na direktorskim pozicijama pravnih odjela u Cemexu, te Societe Generale.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

No, činjenica da je čovjek iz sustava Ine i poznaje odnose u tvrtki, te da nije sudjelovao u operativnom upravljanju bila je po svemu sudeći i jedna od prednosti za poziv za poziciju u Upravi Ine.

Dva kandidata koji ostaju u “igri” i čekaju sjednicu NO-a Ine su Miroslav Skalicki i Hrvoje Šimović. No, sada kada su pod lupom i oni, jer za neke su dvojbene neke izjave iz nedavne prošlosti i stavovi oko Ine koje je iznosio Skalicki.

On se, naime, pridružio onim stručnjacima koji su govorili da Hrvatska može otkupiti Inu od Mola, ali je bio stava da joj ne trebaju dvije rafinerije, s obzirom da jedna proizvodi više nego što je to hrvatskom tržištu potrebno, ne apstrahirajući da bi Ina mogla izvoziti derivate, kao što to rade mnoge druge europske rafinerije. Neke će sada zabrinuti takva neambicioznost budućeg člana Uprave Ine.

Najiskusniji menadžer
No, Skalicki je, slažu se svi, među ovim vladinim kandidatima najiskusniji u menadžeriranju. On je od 1998. bio direktor Shella za Hrvatsku, a od 2003. za tu multinacionalku potom je radio u Milanu na poslovima na razini Mediterana i Europe.

Pet godina kasnije, osnovao je vlastitu konzalting tvrtku za poslove u energetskom sektoru Peti kvadrant. Hrvoje Šimović je, pak, profesor na zagrebačkom ekonomskom fakultetu, na katedri za financije, te nije imao iskustva u menadžiranju velikom tvrtkom u praksi.

Tko bi s druge strane trebali biti kandidati koji će u upravi zamijeniti dosadašnjeg predsjednika Sandora Fasimona, te ostala dva Molova predstavnika Ferenca Horvatha i Jozsefa Simole, koji su ponudili svoje ostavke, uoči sjednice NO-a još nije procurilo.

Nagađa se, pak, kakav će biti razlaz s dosadašnjim hrvatskim članovima Uprave Barbarom Dorić, Nikom Dalićem i Darkom Markotićem, jer je premijer Plenković javno pokazao razočarenje da se oni o cijelom slučaju nisu niti očitovali, te nisu, poput mađarskih članova Uprave, sami odstupili.

Upitnima je Plenković ostavio i njihove otpremnine, a kako se neslužbeno čuje, nije predviđen ni njihov ostanak u Ini i prelazak na druge poslove u slučaju raskida ugovora. Taj bi razlaz, kako se čuje, mogao imati i pravni rasplet. U svakom slučaju, hrvatskim menadžerima u Ini plinska afera i izbacivanje iz Uprave obilježit će njihove karijere.

Traže se veterani
Ostaje nakon svega jasno da u slučaju Ine u uvjetima energetske krize, u kojoj je i Vlada reagirala nametanjem obveze da se sva količina proizvedenog plina zadržava na domaćem tržištu i prodaje po reguliranoj cijeni, država nema dovoljno pripremljenih, utreniranih kriznih menadžera koje može brzo aktivirati.

Kao moguća opcija koju joj se savjetuje u tom izvanrednom stanju je posegnuti u naftalin za još živućim dokazanim stručnim naftnim veteranima, koji su se dokazali i u biznisu i obrani nacionalnih interesa, a nemaju repova iza sebe.

Mnogi sugovornici važnijim od toga tko će sjesti u Upravu u ovom trenutku vide samu promjenu modela upravljanja naftnom kompanijom, na čemu Vlada posljednjih tjedana inzistira. Stajalište da bi upravljanje kompanijom trebali mijenjati ima i mađarski partner, a zasad nije posve jasno kakvi su pogledi koje na taj problem i moguća rješenja ima Vlada, a kakve ima Mol.