O stanju na domaćem plinskom tržištu, prijedlogu novog Zakona o tržištu plina, strateškom značaju terminala u Luci Ploče te nužnosti nove energetske državne strategije pričali smo s Antonijom Glavaš, članicom Uprave Prvog plinarskog društva (PPD), zaduženoj za uvoz, trgovinu i opskrbu.

Kako procjenjujete stanje s liberalizacijom plinskog tržišta u Hrvatskoj?

Tržište prirodnoga plina je liberalizirano još 2008. godine, a 2012. ta liberalizacija je zaživjela za kupce iz kategorije poduzetništvo. Ono što nam je preostalo je deregulacija cijene prirodnog plina za kupce iz kategorije kućanstva (obveza javne usluge) te skladište prirodnog plina kod kojeg je do sada 70% volumena prioritetno bilo osigurano za spomenutu kategoriju kupaca.
Prema prijedlogu novoga Zakona, na tržištu ćemo imati OVT (veleprodajno tržište plina) što daje sigurnost opskrbljivačima u smislu nabavke plina za kupce iz obveze javne usluge, a ostaje otvoreno pitanje cijene i sigurnosti opskrbe. Ono što možemo očekivati je rast cijena. U odnosu na isto razdoblje prošle godine cijena na europskim plinskim čvorištima je porasla čak do 70%.
Hrvatska kao članica EU i aktivni sudionik na europskom tržištu nije izolirana te smo pod utjecajem europskog tržišta čije se cijene reflektiraju na naše cijene. PPD je spreman za potpuno otvaranje tržišta no kako će tržište reagirati pokazat će samo vrijeme.

Često se može čuti da Hrvatska ima previše distributera plina, njih gotovo četrdesetak. Kako vi vidite taj problem – koliko operatera ima realnu šansu za opstanak i u kojem roku bi se mogle dogoditi to restrukturiranje?

Restrukturiranje je nužno, jer će si njime opskrbljivači osigurati tržišnu poziciju dugoročno.
Ne bih procjenjivala u ovom trenutku brojku koliko njih ima šanse za opstanak, no usudim se procijeniti brojku nakon spajanja – očekujemo da ćemo imati šest ili sedam opskrbljivača i distributera.
Ako pogledamo susjednu Mađarsku s četiri puta većim konzumnom od našega, smatramo kako je taj model realan i optimalan. Što se tiče rokova, mislim kako će deregulacija cijene i potpuno otvaranje tržišta utjecati na brže donošenje odluka i kod lokalnih samouprava koje su u vlasničkoj strukturi takvih tvrtki, te kroz tri do pet godina bi se cijelo tržište moglo posložiti.

Potrošnja plina u Hrvatskoj pada. Očekujete li da bi u nekom kratkoročnom razdoblju od godinu ili dvije stanje moglo promijeniti?

Bitan čimbenik koji je utjecao na potrošnju prirodnog plina posljednjih godina je osim recesije i topla zima. No unatoč tome prošle godine je zapravo taj trend pada potrošnje zaustavljen, a ova zima je zasigurno usmjerila krivulju uzlazno. Očekujemo da će potrošnja rasti ali ne pretjerano velikim koracima. Ono što bi zasigurno utjecalo na rast su ekonomski čimbenici pri čemu mislim na otvaranje novih industrija.

Ušli ste u projekt izgradnje spremnika za skladištenje ukapljenog naftnog plina (UNP) u Luci Ploče. Kako napreduje taj projekt i što će njegova finalizacija donijeti Hrvatskoj i regiji?

Promo

U biznisu posljednjih godina stalna samo mijena jest. Kako izgraditi otpornost?

Pametno upravljanje

Više sustavnosti u linijskom prijevozu: učinkovita rješenja tvrtke ATRON za svakodnevno poslovanje

ENNA je u Luci Ploče dovršila prvu fazu izgradnje terminala za naftne derivate i dovela velikog snažnog partnera, jednog od najvećih operatora i vlasnika terminala za skladištenje naftnih derivata u svijetu. Krajem listopada 2016. godine potpisali smo Sporazum o zajedničkom ulaganju u razvoj terminala za skladištenje i pretovar naftnih derivata u Luci Ploče. U prvu fazu projekta, u proteklih godinu i pol, uložili smo 170 milijuna kuna, dok u daljnje faze razvoja terminal ulazi kao Adriatic tank terminal (ATT).
Distribucija naftnih derivata kroz terminal u Pločama ublažit će ograničenja koja postoje vezano uz infrastrukturu distribucije naftnih derivata i ukapljenog naftnog plina (UNP) za cijelu regiju. Nakon završetka radova, novi terminal će omogućiti jeftiniji i sigurniji uvoz naftnih derivata i UNP-a morskim putem te distribuciju naftnih proizvoda na brojna tržišta jugoistočne Europe.

Hrvatska je prije 7-8 godina napravila energetsku strategiju, a sada se već radi nova. Što očekujete od nje i smatrate li da će u njoj biti više mogućnosti za plin za energent?

Okolnosti razvoja energetskog tržišta i gospodarstva bitno su se izmijenile u periodu od donošenja zadnje energetske strategije, pa je krajnje vrijeme da se napravi nova koja će uzeti u obzir sve ciljeve europske i svjetske politike vezane uz smanjenje emisija, povećanje energetske učinkovitosti i povećanje udjela obnovljivih izvora u proizvodnji energije.
Ono što je nedostajalo prethodnim strategijama je kvalitetan plan provedbe strategije koji daje kvalitetne smjernice svim subjektima na energetskom tržištu u kojem smjeru trebaju razvijati svoje poslovanje i definirati potreban razvoj infrastrukture. Plinu kao energentu u Europi, ali i na globalnoj svjetskoj razini apsolutno raste strateški značaj, upravo zbog svoje visoke prihvatljivosti u kontekstu niskougljičnog razvoja.
Nacionalna energetska strategija bi morala prepoznati sve benefite plina kao energenta koji može biti odgovor za osiguravanje nužne sigurnosti opskrbom energentima generalno, stoga vjerujemo kako će nacionalni strateški okvir ponuditi viziju dugoročnog razvoja infrastrukture koja je ključna kada govorimo o prirodnom plinu, te jednako tako prepoznati značaj plina u ukupnom nacionalnom energetskom miksu.
Razvoj energetskih sustava mora uzeti u obzir razvoj energetskog tržišta, potrebu povećanja mogućnosti integracije obnovljivih izvora energije, distribuirane proizvodnje, razvoj tehnologija za pohranu energije te razvoj naprednih mreža koje će promijeniti kompletnu filozofiju pružanja energetskih usluga korisnicima. U takvom modernom energetskom sustavu značaj plina kao energenta će sigurno jačati.

Smatrate li da je postojeća energetska strategija usklađena s onima u zemljama susjedstva i koliko je uopće važno da bude?

Postojeća energetska strategija u ovom trenutku više nije tako suštinski važna i sigurno zahtjeva kompletnu reviziju, što rade i druge europske zemlje u skladu s energetskom politikom EU. Nova nacionalna energetska strategija svakako mora uzeti u obzir i buduće potrebe za energijom u zemljama u okruženju , ali i europske energetske ciljeve i okvire.
Više puta smo već ponovili kako su se značajno promijenili okviri i nemoguće je govoriti u današnje vrijeme o potpunoj energetskoj neovisnosti pojedine zemlje, ali je važno i nužno osigurati strateški, ali i provedbeni okvir za sigurnost opskrbe energentima. Nadamo se kako će u tom kontekstu Vlada ponuditi kvalitetan strateški okvir i prije svega, okvir koji će iskomunicirati i uskladiti s energetskim gospodarskim sektorom u zemlji.