“Ako hoćete u konkretnim ciframa, u fazi kad sam ja bio tamo plaće su za normalno radno vrijeme u neto iznosu bile između 3800 i 5300 funta, ovisno o tomu kako ste ispregovarali, o iskustvu, titulama itd. U istom periodu u Hrvatskoj za redovno radno vrijeme plaća je bila oko 1800 eura, dakle gotovo tri puta su veće plaće bile u Velikoj Britaniji. Morate uzeti u obzir i troškove stanovanja, režija i usluga, koje su poprilično skuplje nego kod nas. 1500 funta koštaju stan i režije”, kaže Šimleša.

Danas i dr. Radmilović i dr. Šimleša rade u požeškoj bolnici. “Generalno, uvijek uvjeti mogu biti bolji. Ja sam relativno zadovoljna uvjetima rada. Prvenstveni razlog zbog kojega sam otišla od bivšega poslodavca bio je kolegijalan i ravnopravan odnos s drugim zaposlenicima u Požegi gdje mi je bilo je obećanje podrške za moje daljnje napredovanje i edukaciju, i u mojoj struci, i u smislu znanosti u koju sam krenula prije nekoliko godine. Moram reći da sam prezadovoljna jer je ono što mi je bilo obećano, je ispunjeno. U Požegi usko surađujem s kolegama iz drugih specijalnosti, koji su dosta pomlađeni kadar i funkcioniramo kao jedan tim”, ističe dr. Radmilović.

Dr. Šimleša se slaže sa svojom kolegicom. “Kolektiv se dosta pomladio. Postojala je ogromna generacijska razlika – i u Splitu i u Požegi i u Zagrebu. Postojala je jedna rupa od desetak – petnaest godina jer se specijalizacije nisu lako dijelile i nedostaje kadra u sustavu zdravstva, koji bi trebao biti spona između moje generacije i ljudi koji odlaze u penziju, postoji i komunkacijskih problema zbog generacijskog jaza, a ovi mlađi koji danas dolaze se puno brže uklapaju. U odnosu na početak kad sam počeo raditi u Požegi, sada se situacija značajno popravila i idemo u pozitivnom smjeru”, zaključio je dr. Šimleša.