Vlada je odbila ponudu strateškog partnera Brodosplit za restrukturiranje Uljanika, a time, iako je premijer nastojao izbjeći to izgovoriti, pokrenula proces koji će imati domino efekt na sve tvrtke u sustavu pulske grupacije. 

Činjenica da više nema strateškog partnera, što je bio glavni argument za dosadašnje odgode otvaranja stečaja u prethodnim postupcima u 3. maju i Uljanikovim drugim tvrtkama, mijenja situaciju i jasno je, ma koliko su jučer iz vlade ostavljali prostora nekim novim solucijama, da sudac u Pazinu danas nema puno izbora i da će utvrditi da su ispunjeni uvjeti za proglašavanje stečaja u Uljanik Brodogradilištu. To automatski povlači i najavljenu reakciju riječkog suda i otvaranje stečaja u 3. maju. 

Sva nagađanja što bi to mogla biti neka druga mogućnost za Uljanik za koju je prostor ostavio u svojoj izjavi premijer Andrej Plenković prazna su priča, ne samo zato što je u startu stav Vlade bio da su mogući scenariji samo restrukturiranje ili stečaj, nego i zbog toga što više definitivno vremena za osmišljavanje novog rješenja nema. A za eventualni nastavak brodogradnje u Puli i Rijeci ključno ostaje pitanje za koliko brodova bi se moglo naći kupce i financiranje kroz stečaj.

Dva broda koji su u završnim fazama gradnje u Puli i de facto su bili zatočeni proteklih dana od radnika,  ne dovršavaju radnici Uljanika, jer na Scenicovom polarnom kruzeru rade "vanjski" radnici, a Jan de Nul čeka odluku Vlade da mu isplati traženu razliku od 22 milijuna eura i da ga preuzme i dovrši u Trstu.  Iz Pule je zahtjev bio da se ispregovara da se dovršetak gradnje obavi u Uljaniku, no na Vladi se o tom paketu jučer uopće nije razgovaralo, pa još uvijek nije poznato je li Ministarstvo financija ispregovaralo uvjete i kada će isplatiti razliku cijene za jaružalo, te hoće li se brod na kraju ipak otegliti iz Pule.  Ostali su brodovi za koje su raskinuti ugovori ili su pred raskidom u ranijim fazama i na njima će, prema procjenama, biti potrebno oko 30 milijuna eura da ih se isfinancira, dovrši i proda.

To bi, pak, opet trebala biti glavna uloga države, koja bi već trebala imati računicu koliko će ju taj potez, odluči li se na njega, stajati.  Do sada se, kako se razmatralo samo dva moguća koncepta, stečaj ili restrukturiranje, baratalo samo brojkama koliko bi stajalo restrukturiranje ili stečaj, no ne i restrukturiranje kroz stečaj. Strateški partner Tomislav Debeljak raspon troškova restrukturiranja utvrdio je od minimalnih 7,5 milijardi do 10,8 milijardi kuna, a ministar financija Zdravko Marić trošak stečaja za državu utvrdio je na razini od 4,1 milijardi kuna.

Koliko bi stajao postupak restrukturiranja u stečaju i kako bi se taj program eventualno provodio, Vlada je trebala već jučer iskomunicirati i pokazati da kontrolira proces i ne prepušta stihiji i prebacuje odgovornost na druge. Jučer su se mnogi podsjetili kako je sličan zadatak, doduše pritisnut dovršetkom pregovora s EU, svojedobno obavio Zoran Milanović, pokrenuvši stečaj Kraljevice, za koju se također nije našlo strateškog partnera. "Ovo je teška odluka, ali svako produljivanje agonije bilo bi štetno.

Nije bilo drugog rješenja, a Vlada će učiniti sve da se taj proces olakša", obrazložio je tadašnji šef Vlade. Kraljevice više nema i na njezinu prostoru, iako se obavlja ista djelatnost, više se ne grade veliki brodovi.  Kakve šanse imaju Uljanik i 3. maj nakon otvaranja stečaja, opet će glavnu riječ imati država, kao najveći vjerovnik i glavni financijer dovršetka brodova. Nije nemoguće da se u priču u stečaju ponovno uključi Brodosplit i Fincantieri, čiji su principi u prethodnoj fazi bili da ih ne zanima prošlost, već se žele baviti budućnošću. 

Problem će biti ako Vlada ne promijeni svoju politiku držanja po strani koje se u Uljaniku dosad čvrsto držala. Posve je neodgovorno da ministar financija odluke pravda "vezanim rukama" zbog toga što čuva proračun, a s druge strane ne poduzima nikakve aktivnosti na sprječavanju rasta troškova po nepovoljnim ugovorima, ne postavlja predstavnike u nadzornom odboru problematične kompanije ili njezinim menadžerima prepušta da provodi postupak traženje novih vlasnika i restrukturiranja o kojima ovisi i stabilnost državnog proračuna. 

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Sreća je, slažu se analitičari, da se sve događalo u godini u kojoj se bilježio suficit, no bit će najblaže rečeno neozbiljno ako u novi postupak država ide jednako kao i u prethodni, pasivno i nepripremljeno.