Zsolt Hernadi, predsjednik uprave MOL-a za kojim je raspisana Interpolova tjeralica zbog optužbi da je sudjelovao u korupcijskoj aferi s bivšim premijerom Ivom Sanaderom, u razgovoru za RTL Danas demantirao je sve optužbe za koje ga se tereti, navodeći da mu hrvatsko Državno odvjetništvo namješta. Za sporni ugovor u kojem je INA predana na upravljanje MOL-u, iako mađarska tvrtka nema većinsko paket, Hernadi tvrdi da je bilo jedino rješenje koje je moglo spriječiti silaznu putanju kolom je kompanija krenula. I izdvajanje plinskog biznisa iz INE po njegovom mišljenju bio je dobar posao za Vladu. Hernadi tvrdi da je interpretacija spornog ručka sa Sanaderom u restoranu Marcelino potpuno pogrešna, a vezu s Robertom Ježićem smatra dijelom urote koja se vodi protiv njega. Prenosimo dijelove intervjua koji je danas popodne objavljen na RTL-u.

"Kada bih ja razgovarao s gospodinom Sanaderom, razgovarali bismo o mnogim stvarima: o politici, gospodarstvu, regiji, energetskoj sigurnosti i puno o tomu koja može biti budućnost INA-e, koja su moguća rješenja. Nikada se nije razgovaralo o temi u kojoj bi se govorilo o novcu, o nečemu što bi bilo ilegalno. Inače, to bi bilo i nezamislivo jer smo u najvećem broju slučajeva razgovarali u krugu kolega. To bi bilo nezamislivo i stoga što naš odnos nije bio takav da bi se takva stvar mogla i spomenuti. 

 Dakle snimka vas i gospodina Sanadera na ručku u restoranu Marcellino. U jednom trenutku Vi i gospodin Sanader vadite baterije iz mobitela i razmjenjujete cedulje na kojima nešto pišete…?

Sigurno je da ja nisam izvadio bateriju iz svoga mobitela, tu je netko nešto krivo vidio. Inače, treba pogledati tu snimku, Robert Ježić uopće nije bio prisutan tom susretu. A na snimci se i vidi da ručak još nije završen, da je stol postavljen za četiri osobe, da još nitko nije jeo, da je riječ o razgovoru još prije ručka. Znate, to je zanimljivo iz razloga što s bivšim premijerom razgovara šef najveće kompanije u regiji. Zastupnik najvećeg investitora u Hrvatskoj. Mi razgovaramo, a bivši premijer me nešto upita. Ja vadim telefon, uključujem ga, čekam malo jer iziskuje nešto vremena dok se telefon uključi, provjeravam nešto, zatražim komadić papira, jer nisam imao papira kod sebe, nemam ni sada. Nemam ni olovku. Ali kakve to veze ima s bilo kojim zločinom..Sanader je od mene tražio telefonski broj jedne mađarske javne osobe jer je htio nazvati tu osobu. Ja sam rekao kako ću provjeriti imam li broj te osobe i provjerio sam u svom telefonu. Imao sam broj, napisao sam na komadić papira. Nemojmo zaboraviti, tada gospodin Sanader već 3-4 mjeseca više nije bio predsjednik vlade. Više nije imao ono staro tajništvo, lako pokretljive ekipe koje je imao dok je bio premijer. To je bila jednostavna molba, s jednostavnim odgovorom. Napisao sam telefonski broj i spremio svoj telefon. 

Vi, dakle, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske optužujete za urotu protiv Vas? Urotu u kojoj je sudjelovao Robert Ježić? Da je posrijedi i lažno svjedočenje i urota protiv Vas?

u svim državama svijeta zadaća državnoga odvjetništva nije da dokaže optužbu i da za optužnicu prikuplja dokaze, nego da otkrije istinu. I da za istinu prikupi dokaze. A njih mora predočiti i ako su suprotni optužbi. Državno odvjetništvo nije to činilo. A to je, po mom mišljenju, ozbiljna pogreška.

U hrvatskoj javnosti vlada uvjerenje da je dakle te 2009. godine INA predana u ruke MOL-u iako MOL nema većinski paket dionica, da je Ivo Sanader prodao upravljačka prava Vama i za to primio mito. To, uostalom, stoji i u presudi.

"Upravljanje nekom tvrtkom ne ovisi o tomu kolikim postotkom dionica raspolažemo. U Pakistanu postoji jedno ogromno plinsko polje u kojem MOL ima 10 postotni udjel. Imamo 10 postotni udjel, ali mi upravljamo svom eksploatacijom toga plinskog polja, mi smo odgovorni i krajem godine polažemo obračun ostalim vlasnicima, što smo uspjeli postići. Ako je naš učinak dobar, možemo zadržati mandat, a ako nije, reći će nam da taj mandat vratimo. To, dakle, da MOL nema 51 posto, potpuno je uobičajeno u svijetu, naime, da se upravljačka prava odvajaju od toga. Temeljem naših saznanja iz 2014. godine ne smijemo prosuđivati čemu je sličila INA 2008. godine. Nemojmo vjerovati stručnjacima, odnosno bivšim menadžerima INA-e koji sebe nazivaju stručnjacima, koji kažu kako se dogodila strašna stvar i izdani su nacionalni interesi. Ti ljudi imaju jednu jedinu želju: za njih je nacionalni interes da se oni vrate u vodstvo INA-e. I da rade isto zbog čega se je INA-u 2003. godine trebalo prodati. Ta nije INA 2003. godine prodana zato što je bila najučinkovitija srednjeeuropska kompanija. Prodana je jer rad INA-e nije bio održiv. Zato se je pozvalo strateškoga partnera. Hrvatska država, hrvatski parlament pozvali su strateškoga partnera. MOL je odabran za strateškoga partnera. 2008. godine kada je INA započela s ogromnim ulaganjima u Siriji, ogromnim ulaganjima u rafinerije, vidjelo se kako se rad, učinak poslovanja INA-e ne poboljšava u mjeri da bi njene financijske mogućnosti omogućile da vrati kredite. A 2008. godine bankrotirao je Lehmann Brothers. Izbila je svjetska gospodarska kriza. Jedna je stvar bila jasna: ako ništa ne učinimo, INA će do kraja godine morati objaviti da je insolventna. Tada je već hrvatska vlada financirala INA-u na način da nakupljene poreze INA nije bila nije bila sposobna uplaćivati hrvatskoj vladi. Mi smo pitali hrvatsku vladu: možeš li riješiti taj problem. Hrvatska je vlada rekla kako ne može jer ima svoje probleme. Mi smo rekli da smo u jednom slučaju spremni pomoći u pronalasku rješenja: ako preuzmemo upravljanje INA-om. A to je ugovor. Isti ugovor kakav je bio i onaj prvi, sklopljen 2003. godine gdje smo se također dogovorili kako će se upravljati INA-om. 2008. godine mi smo rekli kako se to treba promijeniti, u suprotnom slučaju naime – kako mi to u Mađarskoj kažemo – kontinuirano ulijevamo vodu u bunar bez dna. A voda stalno curi iz bunara. Tako smo mi u INA-u ulijevali prihod, a novac je curio iz INA-e. I rekli smo kako to treba promijeniti. A kako bismo to mogli promijeniti, treba izmijeniti dioničarski ugovor.

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Danas svi krugovi u Hrvatskoj govore da je izdvajanje plinskog biznisa bilo protivno nacionalnim interesima Republike Hrvatske.

Godine 2008. kada smo taj ugovor potpisali, to je bio veliki posao. Dobro se sjećam riječi gospodina Polančeca koji je rekao: za to ću dobiti najveće odličje u Hrvatskoj jer sam stvorio najprofitabilniju buduću tvrtku Hrvatske. A to je trebala biti tvrtka za trgovinu plinom. Tu se, naime, nije radilo o tomu da se prenosi neprofitabilni posao, nego se radilo o tomu da ćemo stvoriti predvidljivo profitabilni sektor u državnom vlasništvu. Treba pogledati ugovor, što u njemu piše. Ako danas, 2014. godine, retroaktivno pogledam, moram reći kako su u tom sektoru ogromni gubitci. Ali u tom sektoru su toliko ogromni gubici zato što hrvatska Vlada nije ispoštovala niti jednu točku ugovora.

Najsnažnija kritika MOL-u je da MOL ne radi dovoljno dobro i ne ulaže dovoljno u INA-u. Izgleda kao da MOL želi uništiti INA-u koja mu je u regiji najveći konkurent. Je li to istina?

Ja jako volim INA-u, i Bože sačuvaj da podcijenim njene dimenzije i sposobnosti, ali INA ipak nije najveći konkurent MOL-a, a i da je INA neovisna kompanija, opet ne bi bila najveći konkurent MOL-a na tržištu nafte. Istina je, pak, da ako tako gledaju na to, ako hrvatska vlada tako gleda na to, zašto ne povrati INA-u od MOL-a? Mi smo vladi rekli: ako su naši pogledi na problem toliko suprotni, neka vlada otkupi INA-u od nas. Mi smo to ponudili hrvatsku vladu. Jer stvar neće funkcionirati na način ako hrvatska vlada kaže: oduzet ću od tebe mogućnosti rasta. Ta uzela je licence od nas. Ako kaže: zakočit ću te regulativama. Ta HEP je odabrala da bude veletrgovac plinom. Uzela je od INA-e i pritišće cijene po kojima predajemo plin, a kojima bi INA mogla zaraditi od eksploatacije plina. Ne zbog Hrvata, ne zbog Mađara, ne zbog toga što smo mi potencijalni konkurenti jedni drugih: tržište je smanjeno iz razloga što je to trend u sektoru. A protiv toga ne možemo. U tom trendu u sektoru, u tom okruženju, mislite li da bi INA mogla imati vlasnika koji bi rekao: recite što želite, hoćete li da istovremeno razvijamo dvije rafinerije, uložimo u njih novac koji želite kako bismo ih podigli na razinu koju je netko zamislio, a da pored toga uljepšamo i benzinske pumpe, napravimo sve… O, da, od toga nećemo profitirati? Pa koji bi investitor to napravio? To nije pitanje MOL-a. Mislim da bi hrvatska vlada trebala promijeniti pristup po tom pitanju. Hrvatska vlada bi se trebala spustiti na zemlju i pogledati realnosti. Pogledati što se može učiniti, jer mi smo u tomu partner, a što je što se ne može učiniti. No ako hrvatska vlada kaže: jednom rukom oduzimam od tebe mogućnost rasta u Hrvatskoj, drugom rukom ti pak naređujem da ti sve to moraš napraviti, ja za to kažem kako mi u tome sigurno nećemo biti partneri.

Što to znači za budućnost INA-e?

Ako regulatorno okruženje bude trajno pozitivno i predvidljivo za MOL, je li MOL u tom slučaju spreman ostati u INA-i, ja kažem da u tom slučaju, naravno, jeste. Ako se pitanje postavi ovako: mi i dalje imamo zahtjeve prema vama, ali usput od INA-e oduzimamo sva sredstva koja bi služila rast, ja bih na to rekao da onda u INA-u trebamo dovesti ljude, uključiti partnere koji će vjerojatno moći puno bolje surađivati s hrvatskom vladom. U tom slučaju nismo mi odgovarajući partneri za to.

Dobro, dakle to znači da ste vi jednom nogom izvan INA-e?

Mislim da time ne odajemo nikakvu tajnu. Mi smo, naime, još prije nekoliko tjedana, nekoliko mjeseci priopćili da će MOL započeti s pripremama eventualne transakcije. Mi, dakle, pregovaramo s hrvatskom vladom, a ti se pregovori odvijaju zapanjujuće sporo. Samo tiho bih htio primijetiti da, kada smo odlučili o ubrzanju pregovora, to je bilo na sastanku u siječnju, da je to bio naš zadnji pregovarački dan s hrvatskom vladom i otada nismo imali pregovore s hrvatskom vladom. To nije tempo kojim se u poslovnom svijetu išta može postići.