Hrvatski poduzetnici financijski su među najpismenijima u jugoistočnoj Europi, pokazuje najnovije istraživanje OECD-a iz 2023. S prosječnih 71 bodom od mogućih 100, Hrvatska je ispred Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Rumunjske, koje su ostvarile po 69 bodova, dok je prosjek sedam zemalja obuhvaćenih istraživanjem 67 bodova.

No, iza dobrog ukupnog rezultata krije se manje povoljna slika: hrvatski poduzetnici financijsko znanje ne pretvaraju uvijek u naprednije upravljanje novcem, korištenje digitalnih financijskih alata i veće korištenje različitih izvora kapitala.

Koncept znatno širi

Financijska pismenost poduzetnika nije isto što i njegova sposobnost da pročita bilancu ili zna kolika je kamatna stopa na kredit. Ona određuje koliko dobro financijske informacije može pretočiti u poslovne odluke, od upravljanja likvidnošću i planiranja novčanog toka do procjene rizika, cijene kapitala i odabira načina financiranja rasta. Sposobnost donošenja takvih odluka postajat će sve važnija kako poduzeća budu trebala financirati veća ulaganja, digitalizaciju i širenje poslovanja.

OECD-ovo istraživanje financijske pismenosti vlasnika i menadžera malih i srednjih poduzeća jugoistočne Europe jedno je od rijetkih takvih međunarodno usporedivih istraživanja. Osim poduzetnika u Hrvatskoj, istraživanje je obuhvatilo i poduzetnike u Bugarskoj, Gruziji, Moldaviji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Rumunjskoj, a dvije godine ranije OECD je proveo slično istraživanje u zemljama G20.

Ta tema nova je i za Europsku komisiju koja je u rujnu prošle godine donijela prvu strategiju financijske pismenosti, ali njezin glavni fokus su građani, potrošači i mali ulagatelji na tržištima kapitala, a ne vlasnici i menadžeri poduzeća. Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta naknadno je pozvao Komisiju da poduzetništvo uključi u financijsku strategiju pismenosti. U OECD-ovom istraživanju četiri od sedam zemalja (Hrvatska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Rumunjska) ostvarili su prosječni rezultat viši od prosjeka zemalja G20.

OECD-ovo istraživanje je pokazalo da Hrvatska ima relativno čvrsti temelj za razvoj malih i srednjih poduzeća, okosnice gospodarstva. Čak 37 posto hrvatskih vlasnika i menadžera MSP-ova je financijski visoko pismeno budući da su postigli više od 80 bodova. Prosjek regije je daleko niži, tek 26 boda. Hrvatski poduzetnici su također ostvarili najviši rezultat u komponenti financijskog znanja, ali u financijskom ponašanju prednost gotovo nestaje. Hrvatski poduzetnici ostvarili su 38 bodova, samo jedan bod više od regionalnog prosjeka.

Kod građana se financijska pismenost najčešće povezuje s razumijevanjem kamate, inflacije, štednje, kredita i ulaganja. Kod poduzetnika je koncept znatno širi jer se financijske odluke donose u uvjetima poslovnog rizika i izravno utječu na opstanak i rast poduzeća.

Električni iskorak

Kompaktni električni modeli sve ozbiljnije ulaze u svakodnevicu europskih vozača

Problemi s likvidnošću

Zašto kašnjenje u naplati najviše pogađa tvrtke koje rastu?

OECD financijsku pismenost vlasnika i menadžera poduzeća promatra kroz tri sastavnice – financijsko znanje, financijsko ponašanje i financijske stavove. One zajedno pokazuju ne samo razumije li poduzetnik osnovne financijske pojmove nego i kako se ponaša kada mora donijeti konkretnu poslovnu odluku. U praksi to znači znati procijeniti koliko novca poduzeću treba za svakodnevno poslovanje i kada bi moglo ostati bez likvidnosti, razumjeti financijske izvještaje i koristiti ih za upravljanje, napraviti projekciju novčanog toka te procijeniti posljedice promjene kamatnih stopa, tečaja, troškova ili prihoda.

Jednako je važno razumjeti koliko financiranje doista košta i razlikovati kredit od leasinga, faktoringa, vlasničkog kapitala, fonda rizičnog kapitala ili drugih izvora financiranja. Financijski dobro pismen poduzetnik razumije funkcioniranje dividendi i vlasništva nad kapitalom, odnosa između očekivanog rizika i očekivanog prinosa, inflacije i vremenske vrijednosti novca. U taj se koncept sve više uključuje i digitalna financijska pismenost. Ona podrazumijeva sposobnost korištenja digitalnog računovodstva, elektroničkih računa i plaćanja, online financijskih usluga i drugih alata koji mogu ubrzati financijske procese, ali i razumijevanje kibernetičkih rizika i zaštite od prijevara.

Financijska pismenost poduzetnika nije dakle pitanje toga zna li vlasnik “čitati brojke”. Ključno je može li iz tih brojki donijeti bolju poslovnu odluku. Gdje je Hrvatska stvarno jaka?

Hrvatski poduzetnici najbolje razumiju odnos rizika i prinosa (86 posto ispitanika zna da viši očekivani prinos u pravilu podrazumijeva i veći rizik), dok koncept vlasničkog kapitala znatno slabije razumiju. Činilo nam se da je logika pribavljanja vlasničkog kapitala široko poznata i samorazumljiva. Ali nije. Prema istraživanju, gotovo svaki drugi (49 posto) vlasnik ili menadžer malog ili srednjeg poduzeća razumije da kada poduzeće od investitora pribavi vlasnički kapital, investitoru daje dio vlasništva nad poduzećem.

Gotovo trećina ispitanika (31 posto) na to je pitanje odgovorila pogrešno, a 19 posto nije znalo odgovor ili ga nije željelo dati. Hrvoje Čuvalo, predsjednik Uprave HBOR-a, kaže da se rezultati istraživanja u velikoj mjeri podudaraju s onime što HBOR vidi u radu s poduzetnicima. “Poduzetnici u pravilu vrlo dobro poznaju svoj proizvod, tržište i kupce, ali financijskom upravljanju ne posvećuju uvijek jednaku pažnju. Primjerice, razumiju prihode i troškove, ali novčani tok i likvidnost ne prate uvijek dovoljno sustavno, ne rade redovito projekcije ili odluke o investiranju i financiranju donose više na temelju iskustva i intuicije nego na temelju financijskih pokazatelja”, pojašnjava Čuvalo.

Komentirajući relativno slabo razumijevanje vlasničkog kapitala, Čuvalo rezultate istraživanja promatra u kontekstu razvoja financijskog tržišta. Podsjeća da su se kod nas poduzeća tradicionalno najvećim dijelom oslanjala na vlastita sredstva i bankovno financiranje, dok su mogućnosti pribavljanja vlasničkog kapitala do prije nekoliko godina bile relativno ograničene pa mnogi poduzetnici nisu ni imali neposrednog iskustva s takvim načinom financiranja.

U kontekstu bankocentričnosti zanimljiv je OECD-ov nalaz o kreditima. Čak 22 posto poduzetnika nije znalo da su mjesečne rate kod kredita na pet godina u pravilu veće nego kod kredita na 30 godina za isti iznos, ali da će ukupno plaćene kamate biti manje. Optimisti će vjerojatno ipak istaknuti podatak da ih 74 posto razumije vezu između roka otplate i ukupno plaćenih kamata. U financiranju poslovanja upravo takve odluke imaju izravne posljedice na likvidnost i ukupni trošak kapitala.

Čuvalo podsjeća da se posljednjih pet ili šest godina domaće tržište kapitala značajno mijenja.

Fondovi rizičnog kapitala

“Prisutan je sve veći broj fondova rizičnog i privatnog kapitala koji ulažu u poduzeća u različitim fazama razvoja, čemu je svojim aktivnostima pridonio i HBOR. Veća ponuda kapitala istodobno znači i više kontakata fond managera s poduzetnicima, a time postupno raste i razumijevanje takvog načina financiranja”, kaže Čuvalo.

Ističe da je važno da poduzetnik jasno razumije razliku između kreditnog i vlasničkog financiranja. “Kod odluke o financiranju nije važno samo koliko kapitala poduzeće dobiva, nego i što za njega daje te kako će odabrani model utjecati na vlasništvo, upravljanje i budući razvoj poduzeća”, kaže Čuvalo.

Kako bi poduzetnike pripremila za izlazak na tržište kapitala Hanfa će, nakon nekoliko održanih radionica, u rujnu pokrenuti projekt Sandbox – PutNaTržište. Cilj projekta, kako je objasnila Anamarija Staničić, zamjenica predsjednika Upravnog vijeća Hanfe, nije proizvesti val novih IPO-ova, nego promijeniti način razmišljanja poduzetnika i aktivirati dio od 43 milijarde eura štednje koja danas uglavnom “spava” u bankama.

“Većina poduzetnika, kada čuje izraz tržište kapitala, odmah pomisli na IPO i zaključi da to nije za njih. No IPO nije jedini način prikupljanja kapitala. Postoje mini obveznice, korporativne obveznice. Za startupe i poduzeća u ranoj fazi razvoja postoje fondovi rizičnog kapitala, odnosno venture capital fondovi”, kaže Staničić.

Dio istraživanja o financijskom ponašanju pokazalo je da hrvatski poduzetnici uglavnom imaju neki oblik formalne financijske evidencije. Elektronički je vodi 47 posto ispitanika, 42 posto oslanja se na računovođu, dok šest posto koristi papir. Međutim, Hrvatska i Bugarska su jedine u kojima vlasnici MSP-ova ne vode nikakav formalni način evidentiranja. U Hrvatskoj je takvih dva posto, u Bugarskoj jedan posto.

Podatak o računovođama otvara važno pitanje: koristi li vlasnik financijske podatke koje dobiva od računovođe za upravljanje poslovanjem ili ih prvenstveno koristi za zakonsko i porezno izvještavanje? Imati uredno vođene financijske evidencije nije isto što i na temelju njih upravljati novčanim tokom, troškovima i budućim ulaganjima.

Poznavanje proizvoda

Visoka razina financijske pismenosti ne znači da hrvatski poduzetnici jednako dobro koriste sve mogućnosti koje im financijsko tržište i tehnologija nude. Najveći raskorak vidi se upravo ondje gdje bi se znanje trebalo pretvoriti u svakodnevnu poslovnu praksu, u digitalizaciji financija i korištenju različitih financijskih proizvoda.

Čak 45 posto hrvatskih vlasnika i menadžera MSP-ova navodi da su im određeni digitalni financijski proizvodi i usluge dostupni, ali ih koristi samo dva posto. Dodatni je problem relativno slabo poznavanje financijskih proizvoda i usluga koje se nude na tržištu, od kreditnog financiranja do vlasničkih financijskih proizvoda i osiguranja.

Hrvatska dakle već ima relativno dobru bazu financijskog znanja. Sljedeći je korak pretvoriti je u sposobnost da poduzetnici aktivnije upravljaju novcem, koriste digitalne alate i biraju između više izvora kapitala. Na tom prijelazu od znanja prema stvarnoj financijskoj odluci počinje i prostor za razvoj tržišta kapitala.