Budući da se kao država nismo na vrijeme potrudili izračunati što nama realno donosi članstvo u Europskoj uniji – iako bi bilo logično da su rađene sektorske cost-benefit analize, to se jednostavno nije dogodilo – na dan ulaska u Uniju možemo tek čvrsto zaželjeti sami sebi sve najbolje i nadati se da dovoljno dobro plivamo, te da šok neće biti prevelik.

Odnosno, najsigurnija procjena je ona Krležina: "Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu…" Znamo koliko nam je novca namijenila EU (11,7 milijardi eura od 2014. do 2020.) kroz strukturne fondove, no još ne znamo kako ćemo to trošiti; razne strategije još pišemo, prioritete slažemo. Načelno znamo da postajemo dio jedinstvenog tržišta od 500 milijuna ljudi i 20 milijuna kompanija, a znamo i da na ljestvicama konkurentnosti stojimo loše, pa nam početak članstva sigurno neće biti lagan. Tvrtke su se pripremile kako su znale i umjele (oni koji izvoze ili uvoze u EU tek su prije neki dan dobili PDV identifikacijske brojeve nužne za ispostavljanje faktura nakon 1. srpnja), a kako će se s novim zadacima nositi naša državna administracija, kad bude suočena s provođenjem golemog europskog acquisa, spada u velike nepoznanice. I, sad, kako odgovoriti na pitanje kakva su gospodarska očekivanja od članstva u Europskoj uniji?

U ovom, posebnom broju priloga Hrvatska 2020 koji je pred vama, postavili smo takva pitanja u intervjuima nizu uglednih poslovnih ljudi i znanstvenika, ne bismo li iz njihovih osobnih perspektiva dobili neku konkretniju sliku. Dvije su ocjene zajedničke: prva je da će efekti ulaska Hrvatske u Europsku uniju ovisi o nama samima. Druga, svi očekuju da će članstvo u EU rezultirati uvođenjem reda u državu. Većinom očekuju i više novca, što zbog EU fondova, što zbog  dolaska potencijalnih stranih ulagača, ali kako nas prati imidž zemlje s lošom poslovnom klimom i tromom birokracijom, to je tek u sferi mogućnosti i želja. "Koliko će domaći poduzetnici, koji jedini pune državni proračun, isplaćuju plaće građanima i sve druge obveze svojim vjerovnicima i dobavljačima moći izdržati u takvoj vrhunskoj utakmici s preteškim utezima previsokih nameta i neefikasne države vezanim oko nogu, to je zaista teško za procijeniti", odgovara na naše pitanje predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca i Uprave HT-a Ivica Mudrinić. I poziva Vladu na ozbiljne reforme jer će naše mane na EU tržištu biti još očitije. S druge strane, prisutan je i strah zbog teškoća u pronalaženju mjesta na tržitu EU.

"Na europskom tržištu ne možemo konkurirati jer je složeno i zahtjevno i to ne samo zbog cijene i kvalitete nego i zato što nam velike multinacionane kompanije neće dozvoliti tako lako da na njega uđemo", tumači razloge svog euroskepticizma Marica Vidaković, prokuristica Kraša. Srećom, postoje i oni treći, uspješni izvoznici, pogotovo oni s inovativnim proizvodima. Oni imaju drukčiju priču; takvi vide za sebe priliku. "Otvara nam se veliko tržište bez graničnih barijera i na njemu će mala i srednja poduzeća koja imaju partnere i tradiciju, imati povoljniju situaciju. (…) Kao članica EU i kao partner niza europskih tvrtki nadamo se da ćemo lakše plasirati naše nove tehnologije", optimističan je direktor zadarskog HSTeca Željko Goja.Očito će ozbiljna procjena efekata članstva morati doći s odgodom, i očito će joj prethoditi neamortizirani sudar s realnošću.