Hrvatska je u protekla četiri desetljeća prevalila put od europskog pionira i velesile u naturizmu, u kojoj je toples i na “tekstilnim” plažama bio apsolutna normala, do turizma u kojem obnažene grudi izazivaju otvoreno negodovanje drugih kupača. Sablazan je prije nekoliko dana izazvala strankinja bez gornjeg dijela kupaćeg kostima na jednoj omiškoj plaži. “Ovo je javna plaža, puna djece. Ne razumijem kako itko može misliti da je takvo ponašanje prikladno”, potužila se, kako su prenijeli mediji, jedna majka koja je na plaži bila s obitelji, a neki uznemireni kupači požalili su se i spasiocima.

Kako se dogodilo ovo “presvlačenje” plaža nekad nadaleko poznatih po liberalnim pravilima? I zašto se broj naturističkih kampova na našoj obali u međuvremenu smanjio praktično za dvije trećine, a kapacitet s 47 tisuća osoba pao na današnjih 16 tisuća? Kako to da čak i u svjetskim razmjerima poznata Koversada odnedavno naturiste prima samo u trećini svojih negdašnjih kapaciteta? Ide li neokonzervativizam na jadranski način možda samo ruku pod ruku s padom interesa europskih “golaća”?

Iznimno odani gosti

Svakako, transformacija je počela devedesetih. Prvo je rat ispraznio domaće plaže, a poslije se malo toga vratilo na staro. Iako, upravo su se naturisti tih, za turizam sušnih, godina pokazali kao ekstremno odani gosti. No promjene su bile nezaustavljive. Svjedok vremena, negdašnji direktor marketinga u Koversadi, dugogodišnji šef Kamping udruženja, a danas savjetnik u Udruzi domaćih top kampova Jerko Sladoljev smatra da je domaći naturizam istovremeno snašlo više stvari. S jedne strane, vrhunac pokreta u kojem je oslobađanje od odjeće bilo svojevrstan simbol individualnih sloboda ostao je u 1960-im i 1970-im godinama, Hrvatska se, s druge strane, lagano zaokrenula prema tradicijskim vrijednostima, a nešto je, kaže, i do nove generacije menadžera u turizmu.

“Za naturizam je potrebno jako dobro poznavanje te publike, dosta kreativnosti i puno strasti. Možda naturizam u Europi trenutačno nije na svojim vrhuncima, ali interesa svakako ima i dalje. Dok se kod nas zatvaraju, u Francuskoj i Italiji, koja se dugo opirala tom trendu, novi se naturistički kampovi i dalje otvaraju. U Francuskoj je, recimo, jedno selo pretvoreno za naturiste, otvoren je i kamp samo za žene nudistkinje i slično. Istina, naturisti imaju svoje zahtjeve i od određenih pravila nema odstupanja, a čini mi se da je našim menadžerima jednostavnije okrenuti se unificiranoj publici. Šteta, naturisti su jako odani, ako su zadovoljni, godinama se vraćaju, a istraživanja osamdesetih godina pokazivala su i da troše 30 posto više od ‘tekstilaca'”, govori Sladoljev.

“Inače, davne 1979., kad je kapacitet naših naturističkih kampova prelazio 47 tisuća osoba u danu, domaći je turizam godišnje bilježio više od šest milijuna noćenja naturista. Tadašnja SR Hrvatska, s 30 milijuna noćenja ukupno, u naturističkim kampovima ostvarivala je tako čak 20 posto od tog broja. Danas naturistički kampovi ostvaruju samo 1,2 posto ukupno ostvarenih noćenja”, s nostalgijom govori turistički profesionalac.

Sama Hrvatska nikad nije imala velik potencijal gostiju za kampove, a za naturističke još manje. Na prelasku iz 1970-ih u 1980-e godine domaćih je nudista u kampovima bilo samo 0,4 posto, ali to nije smetalo da se u ta zlatna naturistička vremena svakog ljeta u jadranskim mjestima bez problema održavaju izbori za miss toplesa, misice i mistere bez odjeće i sl. Očekivano, najveći spektakli odigravali su se u Koversadi, koja je na svom vrhuncu potkraj osamdesetih u danu primala po 15 tisuća gostiju, a godišnje ostvarivala zamalo milijun noćenja.

Inače, Koversadina povijest praktično je i povijest hrvatskog naturizma. Prije otvaranja toga kampa za nudiste u Vrsaru Europa je poznavala samo nudizam zatvorenog tipa, klupski, s iskaznicama, i Koversada je bila velika senzacija u europskim razmjerima. Otvorena je 1963., a za to je, pomalo nevjerojatno, uvelike zaslužan jedan Hitlerov vojnik. Ratni je vihor Rudolfa Halbiga, budućeg vlasnika münchenske putničke agencije Miramare, dopuhao do Vojvodine. U kriznoj situaciji, kad je žiteljima sela Futon za odmazdu zaprijetilo strijeljanje, mladi Rudolf to je dojavio seljanima. Sudjelovanje u ratu na nacističkoj strani nije si svejedno mogao oprostiti i zarekao se da će se, kad sve završi, vratiti u tu zemlji i vidjeti može li učiniti kakvo dobro domaćim ljudima.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Brend svjetskog glasa

Po zanimanju je bio učitelj skijanja i život ga je nekako prirodno usmjerio u turizam, a jadranske plaže obilazio je već u prvoj polovini pedesetih godina s idejom o naturističkom kampu. Na crnogorskoj Adi Bojani i Rtu Kamenjak nisu prepoznali ideju, ali zato jesu predsjednik vrsarske zadruge Mate Restović i načelnik općine Poreč Dušan Rakovac. U prvoj godini popunjenost iznad očekivanja, petstotinjak gostiju, Halbigovih Nijemaca, koji su u ono vrijeme vrijedili kao da ih je pet puta više. Voda se za prve nudiste na otočić Koversadu dovozila barkama, brojke su rasle iz godine u godinu, a odličnu ideju u brend svjetskoga glasa pretvorio je Anton Maretić, u čije je vrijeme kamp formaliziran kao poduzeće Anita Vrsar.

“Kao student prvi sam put došao ’68. raditi u Anitu, koja je imala vrhunskog menadžera. Maretić je možda imao osnovnu školu i neki kurs, ali bio je strašno sposoban. Surađivao je s Halbigom, a stvari su se odvijale filmskom brzinom. Koversadi je išlo odlično, a ’72. čak je bila domaćin prvog naturističkog kongresa u nekoj socijalističkoj zemlji, što je samo po sebi bila senzacija. Među sedamdeset novinara, od Playboyevih do japanskih, bilo je i desetak ekipa međunarodnih TV postaja. U tom trenutku u kampu je bilo desetak tisuća gostiju, a promocija koja se tim događajem dobila bila je milijunske vrijednosti”; prisjeća se Sladoljev, kojem slučajevi poput omiškog s početka teksta nisu simpatični.

“Kupačica u toplesu definitivno je manje nego nekada, ali povremeno jednu-dvije vidim na porečkim plažama. Ovdje to nikome ne smeta. Nemoral je nešto drugo, recimo razvrat koji se dugo događao na porečkoj plaži Punta Križ. Srećom, sada više ne, ali toga zasigurno ima na divljim plažama duž obale. To je svakako veći problem od toplesa”, zaključuje jedan od doajena našeg turizma.