Međutim, ZOO omogućuje korekcije ovih strogih pravila. Moguće je osnaženje ugovora kojem nedostaje potreban oblik, odnosno formalni ugovor može proizvoditi pravne učinke iako nije sklopljen u propisanom obliku ako su ispunjeni zakonom propisani uvjeti.

Ovo proizlazi iz odredbe čl. 294. ZOO koji propisuje: “ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo”, što znači da konzumirani ugovor može konvalidirati (osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo).

Prema stavu suda u ovom konkretnom slučaju je riječ o VTR-ovima, tj. nije riječ o nepredviđenim i hitnim radovima na čiju naknadu bi tužitelju pripadalo pravo prema odredbi čl. 634. st. 4. ZOO, već o naknadnim radovima, odnosno tzv. “višeradovima” za čije izvođenje je bilo potrebno pribaviti suglasnost tuženika.

OPASKA PRIREĐIVAČA:

Iz navedene presude je nejasno smatra li sud da je u konkretnom slučaju riječ o naknadnim radovima koji nisu nužni ili je riječ o „višeradovima“ koji nisu VTR jer su ugovoreni i za njih ne treba suglasnost naručitelja.