Budući da se financiraju od sredstava koja im uplaćuju članovi, sindikati nisu dužni objaviti stanje svojih financija. Godišnje i polugodišnje prihode, rashode te druge pokazatelje sindikalne središnjice ili podružnice dužne su poslati Državnoj reviziji, Fini i Državnom zavodu za statistiku, ali javnost ne može do njih.

Takvu tajnovitost zahvaljuju Zakonu o računovodstvu, odnosno Uredbi o računovodstvu neprofitnih organizacija. Sindikalni lideri poručuju da su rezultati poslovanja dostupni onima koji ih financiraju, njihovim članovima, a inače je riječ o poslovnoj tajni. “Javnost nas nije ni birala tako da javnosti ne polažemo nikakve račune”, kaže nam rezolutno Krešimir Sever, čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS). Ipak, sindikati nisu klasična neprofitna organizacija. Osim članarinama financiraju se i iznajmljivanjem svojih prostora, a članarine, prema pisanju medija, neki oplođuju i ulaganjima u obveznice, poput Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja koji vodi Vilim Ribić. Prihode od članarina taj je sindikat navodno udvostručio ulaganjem u državne obveznice, a time je i kupljeno zemljište za gradnju sindikalnog doma u Zagrebu u vrijednosti dva milijuna eura. Državna revizija, prema međunarodnim standardima, podatke o poslovanju sindikata ne objavljuje, a nismo ih dobili ni od Ministarstva financija. Ti bi podaci bili posebno zanimljivi u kontekstu opadanja broja članova u sindikalnim redovima što je, primjerice, rezultiralo krizom u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, koji mora otpustiti polovicu zaposlenih. Da su financijski izvještaji sindikata poslovna tajna, ističe i Mladen Novosel, v. d. predsjednika SSSH, koji je navodno prije krize imao mjesečne prihode od milijun do 1,2 milijuna kuna, a sada oko 800.000 kuna, što je jedva dostatno za plaće.

“Objava financijskih podataka bila bi apsurdna jer se dio tih sredstava čuva za provođenje industrijskih akcija”, tumači Novosel. Željko Slunjski iz Odnosa s javnošću SSSH-a također naglašava da su prihodi i rashodi poslovna tajna, ustvrdivši kako izvješće nije dužna objaviti nijedna tvrtka u Hrvatskoj! Dušanka Marinković-Drača, pravnica s dugogodišnjim stažem u sindikatima i savjetnica predsjednika Ive Josipovića o radnim pravima, razloge takve tajnovitosti vidi u izdvajanjima za štrajkaške fondove. “Sredstva iz tih fondova služe za financiranje radničkih dnevnica za vrijeme provedeno u štrajku. Što je sindikat u stanju financirati duži štrajk, to je njegova snaga veća i zato je bitno da se određeni dio sredstava kojima barataju sindikati ne obznanjuje”, pojašnjava Drača-Marinković. No hrvatski sindikati, dodaje, štrajkaške fondove ili nemaju ili u njih kanaliziraju nedostatna sredstva tako da tajnovitost podataka gubi dublji smisao. “Ako sindikati žele zadržati vjerodostojnost u vremenima kada se pojedine sindikalne čelnike optužuje za primanje sredstava od Vlade, iz proračuna, objava financijskih izvješća bila bi dobrodošla. Na objavi i boljoj kontroli financijskih tokova trebali bi inzistirati upravo članovi sindikata jer će u suprotnome sindikalno udruživanje u Hrvatskoj, koje je sad na krhkim nogama, ostati bez budućnosti”, smatra Drača.

Transparency International

Sindikalni računi nisu bitni kao stranački
Zorislav Antun Petrović iz Transparency Internationala naglašava kako obvezu objave financijskih podataka imaju samo udruge koje se financiraju iz proračuna, dok sindikati račune trebaju polagati samo svojim članovima koji ih i financiraju. “Bilo bi dobro da financijski podaci o radu sindikata budu dostupni i članovima i javnosti, ali to nije presudno kao kod, primjerice, političkih stranaka”, smatra Petrović.