Za razliku od 2012., koja je počela s nejasnom idejom da će javne investicije izvući zemlju iz krize (no, Vlada Zorana Milanovića pokazala je da je takav cilj nedostižan), sad se najviše očekuje od privatnog sektora.
Ipak, Vlada nije odustala od dijela projekata za koje kani privući što više investitora, i to kroz privatizaciju te nekolicinu kapitalnih projekata, ponajprije u energetskom sektoru, a još je pitanje hoće li u ovoj godini početi proces monetizacije autocesta. Najviše se u ovoj godini očekuje od privatizacije Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke, koja bi, procjenjuje se, trebala biti vrijedna više od tri milijarde kuna, ovisno o privatizacijskom modelu na koji se država odluči, odnosno udjelu koji će se prodati privatnim investitorima. Velik privatizacijski val očekuje se i u turističkim tvrtkama, koje će se privatizirati po različitim modelima, od radničkog dioničarstva do prava na građenje.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.VIDOŠEVIĆ NAPAO GUVERNERA HNBa
http://www.tportal.hr/biznis/gospodarstvo/234812/Smijem-se-kad-cujem-guvernerov-poziv-na-konsenzus.html#.UOP8FW_xneI
Svakodnevnicu 2013 kažu nije teško predvidjeti: Izbori nam neće polučiti bolji život. Unutar zajedničkog kokošinjca nećemo slobodnije disati i govoriti. Gdje god da živimo, hrvatska industrija političke laži ući će u nas, sagraditi nam stajališta i oprati mozgove, sugerirati sutrašnjicu i ogaditi sadašnjicu.
U Novu godinu dakle ulazimo sa starim problemima, no alternative bankarsko-političkom svijetu nije da nema:
Akcija Sretno Življenje – Svakom Jedna Održiva Samodostatna Kuća
Fijasko javnih investicija i šansa za privatne investicije- nešto kao – dok jednom ne smrkne drugom ne sviće. Paradoksalno, nema što!?
Međutim kako uistinu stojimo sa paradoksima?! Da li stvarno jedan mora propasti ( mislim na projekte, želje, planove ect) da bi drugom svanulo( otvorilo se , pružila mogućnost, dozvolila šansa, poslovna mogućnost ect)?
Što je to paradoks? Koliko vrsta paradoksa poznamo? Za koji paradoks bi se opredijelili u ovom konkretnom slučaju?
Krenimo redom: paradoks se obično određuje kao privid bez smisla iza kojeg je skrivena istina. Do sada smo upoznali pet paradoksa i to: paradoks po smislu, paradoks po događanjima,paradoks po vremenu,paradoks po subjektu i na koncu , paradoks paradoksa.
Ali, možemo li se riješiti svih ovih paradoksa i/ili uopće paradoksa , prihvativši koegzistenciju javnih i privatnih investicija?
Uključite se u raspravu