Predsjednik Grupacije proizvođača tjestenine i vlasnik tvrtke Naše klasje Zoran Šimunić za Poslovni dnevnik govori o problematici s kojom se suočava ta djelatnost, ali i njezinim potencijalima koji na tržištu još nisu iskorišteni. 

Prije dvije godine oformljena je Grupacija, najavljivani su ambiciozni planovi, među njima i krovni brend za HR tjesteninu, što je ostvareno?
Početkom prošlog desetljeća proizvodnja tjestenine u Hrvatskoj gotovo je nestala. Uvozili smo 90%, no pojavili su se novi poduzetnici i uslijedio je oporavak proizvodnje. Međutim, riječ je o malim poduzećima s vrlo malim mogućnostima promoviranja i ograničene snage utjecaja. Stvaranju krovnog brenda pristupili smo ozbiljno. S namjerom izrade marketinške strategije HGK je u 2012. naručila istraživanje tržišta tjestenine. Zbog nedostatka sredstava projekt krovnog brenda zaostaje, ali smo rezultate istraživanja podijelili članicama kako bi ih implementirale u vlastito poslovanje.

Na samom startu Grupacija je od HGK-a tražila neka posreduje u trasiranju ulaska na police domaćih trgovaca, situacija je danas povoljnija ili ne?
Pritisnuti teškoćama u poslovanju proizvođači su kod osnutka imali različita očekivanja koja govore da je povezivanje i okrupnjavanje prijeko potrebno. Obzirom da su trgovci sugerirali da je zastupljenost domaće tjestenine mala jer je ponuda mala, pokušali smo definirati koje vrste tjestenine i u kojim količinama mi možemo proizvesti i ponuditi. Namjera je bila da tako pripremljeni, kao Grupacija, nastupimo prema značajnim trgovačkim partnerima. Na žalost, pokazalo se da članice ipak nisu bile spremne na ovakav iskorak i zajednički nastup je izostao.

Premda je posljednjih godina proizvodnja tjestenine višestruko povećana navodno još uvozimo 50% od godišnje potrošnje, a Mađari tek sedam posto.
Od 1991. do 2009. uvoz je porastao gotovo 30 puta, od 643 do 17.855 tona s tim da je bilo godina kada je uvezeno i 20.000 tona. U tom razdoblju uvezeno je preko 200.000 tona u vrijednosti većoj od 200 milijuna dolara. Od 2004. uvoz tjestenine je slobodan. Sloboda uvoza zatekla je mnoge proizvođače. Nekoliko poznatih hrvatskih brendova nestalo je s polica, tvornice su zatvorene. Nisu bili spremni na promjene, a u životu ne pobjeđuju najjači, nego najspremniji na promjene. Mađarska vlada je 2009. donijela zakon kojim je regulirala međusobne odnose između dobavljača i kupaca poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda s ciljem zabrane transfera rizika vlastitog poslovanja na onog koji prethodi u lancu opskrbe hranom. Među ostalim, uvedena je i obveza plaćanja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u roku 30 dana što je doprinijelo poboljšanju investicijske klime i uvoz je sveden na minimum.

Među proizvođačima je veliki broj malih tvrtki koje se teško nose sa žestinom tržišne utakmice, je li moguće povezivanje u klaster, zadrugu ili su međusobne razlike nepremostive za suradnju? 
Poduzeća koja se bave proizvodnjom prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj imaju slabe pokazatelje konkurentnosti u odnosu na EU-27. Proizvodnost rada je upola niža. Kod proizvođača tjestenine niža je 35% od hrvatskog prosjeka. Tjesteninu proizvodi 27 poduzeća i ostvaruju promet od oko 135 milijuna kuna. Neupitno je, žele li opstali morat će ići u proces okrupnjavanja. 

Turistički sektor veliki je potrošač hrane, kakva su iskustva u segmentu tjestenine jeste li se uspjeli nametnuti?
 Prema statistici od 2000. do 2009. potrošnja tjestenine u Hrvatskoj porasla je 85%, primarno kroz potrošnju u domaćinstvima. Istraživanje tržišta koje je provedeno za potrebe Grupacije otkriva da su ugostitelji ovako snažan trend slabo uklopili u svoje poslovanje. Ponuda jela od tjestenine je mala, monotona i neprimjereno skupa. Veliki izazov proizvođačima je zadovoljiti uvjete mnogih hotela. Traže isporuka u roku 24 sata koja je najskuplja, a na natječaju prolazi najjeftinija ponuda. Turistički sektor izravno od proizvođača kupuje tek 14% tjestenine.

Imamo li neke autohtone, tradicijske proizvode koje bi više mogli promovirati na turističkom tanjuru? 
Imamo ih, ali malo. Poznatija su samo tri: fuži, šurlice i pljukanci. Vrijednost tjestenine je više u jelima od tjestenine, nego u samim oblicima. Tu je prilika za autohtonost, kreativnost i poduzetništvo. Potrebno je više hrabrosti kako bi se ponuda odmakla od špageta bolonjeze i sličnih standarda.

Koje količine tjestenine izvozimo, što je tu otežavajuća okolnost proizvođačima? Može li država dati veću potporu? 
Lani smo izvezli 1.469 tona. Smatram da država treba stvoriti okvire, a ostalo je na poduzetnicima. Prehrambena industrija Hrvatske osuđena je na izvoz, takvu budućnost određuje nam geografski položaj.  

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Jesu li halal i košer certifikati niše za veći izvoz i povećanje zaposlenosti?
Halal i košer su certifikati koji omogućuju prodaju u tržišnim nišama. Bitno je de imaju značajan kapacitet potrošnje i uzlazni trend. Zahvaljujući halal i košer certifikatima moja tvrtka je plasirala proizvode na vrlo zahtjevno francusko tržište.

Kako se sektor nosi s investicijskim problemima, likvidnošću?  
Investicija gotovo da nema. Nadam se da će bespovratna sredstava iz EU fondova potaknuti i ohrabriti poduzetnike te da će se dogoditi okrupnjavanje u sektoru. Kada je riječ o likvidnosti, najveći problem je što su proizvođači tjestenine male tvrtke i kao takvi u našem poslovnom okruženju nalaze se na repu prioriteta plaćanja pa ispada da financiraju velike.