Kampus Borongaj već gotovo dva desetljeća predstavlja jednu od najvećih neostvarenih razvojnih ambicija hrvatskog visokog obrazovanja. Na gotovo 93 hektara nekadašnjeg vojnog kompleksa, koji je početkom 2000-tih predan Sveučilištu u Zagrebu, zamišljeno je moderno akademsko središte koje bi objedinjavalo fakultete, centre za izvrsnost i studentski smještaj. Unatoč brojnim planovima, urbanističkim studijama i političkim najavama, projekt nikada nije realiziran u opsegu koji se očekivao. U svibnju ove godine niknuo je novi prijedlog za budućnost kampusa na istoku Zagreba.

N3 Capital Partners, društvo specijalizirano za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima, predlaže razvoj kampusa vrijedan približno 500 milijuna eura kroz model financiranja koji se ne oslanja na državni proračun, već na privatni kapital.

Predlažu da na prostoru kampusa bude studentski smještaj i to prema modelu financiranja kojim se na Borongaju može izgraditi 5000 ležajeva vrijednih 500 milijuna eura bez opterećenja državnog proračuna. To bi značajno olakšalo problem studentskog smještaja u hrvatskoj metropoli, no poboljšalo bi se i gospodarstvo razvojem mladih talenata.

Financiranje uspješnog

“Idealno, u ovom projektu radilo bi se o kombinaciji studentskog smještaja, laboratorija i istraživačkih centara. Nedavno je na Gospodarskom savjetu predstavljen nacrt kako će laboratoriji raditi u sklopu kampusa, no smatram da je to još uvijek daleko od ostvarenja. Napravio bi se smještaj, laboratoriji i centri za izvrsnosti. Studenti bi u centrima mogli raditi i učiti. Tako da zapravo imate studente, imate laboratorije i imate nakon toga financiranje onoga što uspije ili što ima priliku uspjeti u stvarnom, poslovnom svijetu”, kaže za Poslovni dnevnik Damir Čukman, osnivač N3 Capital Partnersa.

Spomenuta sjednica Gospodarskog savjeta Sveučilišta u Zagrebu okupila je članove i predstavnike vodećih hrvatskih kompanija i institucija s ciljem daljnjeg jačanja suradnje između akademske zajednice i gospodarstva, uz fokus na razvoj inovacija, transfer tehnologije i poticanje poduzetništva. U okviru sjednice potpisan je Memorandum o razumijevanju o uspostavi istraživačko-inovacijskih i inkubacijskih centara u okviru projekta Znanstveno-učilišnoga kampusa Borongaj.

Osim potreba za inovacijama, hrvatskom visokoobrazovnom sustavu nužan je i smještaj za studente. Kao što se navodi u prijedlogu modela financiranja i izgradnje studentskog smještaja na Kampusu Borongaj, utemeljenog na strateškom partnerstvu Sveučilišta u Zagrebu i tržišta kapitala, više od 62 posto odbijenih zahtjeva za studentski smještaj u našoj zemlji odnosi se upravo na smještaj u Zagrebu. Potražnja je koncentrirana, no nedovoljno infrastrukturno pokrivena.

Prema procjenama, Zagrebu nedostaje oko 21 tisuća studentskih kreveta da bi potražnja bila zadovoljena, što jasno pokazuje razmjere postojećeg manjka i potencijalni utjecaj novih kapaciteta na rasterećenje privatnog tržišta najma. Damir Čukman i Karlo Filipović iz N3 Capital Partnersa predlažu u svom radu, predstavljenom u svibnju ove godine, “design-build-finance-operate model” (DBFO) u kojem Sveučilište zadržava zemljište, a privatni partner gradi i upravlja infrastrukturom tijekom 50 i više godina.

“Od 2012. do 2030. godine u Zagrebu neće biti izgrađen niti jedan novi studentski ležaj. Projekt potrebne veličine, između 500 milijuna i 1,2 milijarde eura, ne može se financirati kroz proračun u razumnom roku. Rješenje je strukturirana suradnja Sveučilišta i tržišta kapitala”, rekao je Karlo Filipović, član uprave N3 Capital Partners.

Birokracija koči

Imamo sunce i vjetar, a uvozimo više od polovice energije: Zašto Hrvatska i dalje igra na rubu ponora?

Bitka za svakog gosta

Zašto bi došli baš kod vas? Odgovor odlučuje tko puni apartmane, a tko ostaje prazan

Novi prijedlog u znatnoj mjeri odstupa od ranijih koncepata razvoja kampusa koji su se primarno oslanjali na državne ili europske izvore financiranja. Po prvi put se u ozbiljnijem opsegu uvodi logika tržišta kapitala kao strukturirani okvir za realizaciju javne sveučilišne infrastrukture.

O investicijskom potencijalu kampusa Borongaj, u intervjuu za Poslovni dnevnik nedavno je govorio Tomislav Josip Mlinarić, prorektor Sveučilišta u Zagrebu rekavši: “Borongaj stvara inovacijski ekosustav koji koncentrira zajednički istraživački, inovacijski i inkubacijski kapacitet Sveučilišta u Zagrebu i partnera iz gospodarstva na jednome mjestu.

Budući da Europa planira plasirati oko 800 milijardi eura godišnje (otprilike 5% BDP-a EU) u programe konkurentnosti, Hrvatska bi mogla povući 1,5 posto do dva posto tih sredstava (otprilike 10-15 milijardi eura godišnje), ali mi trenutačno nemamo infrastrukturu za apsorpciju tih sredstava. ZUK Borongaj je potencijalno ta infrastruktura. On omogućuje da domaće inovacija ne završavaju za male novce plasirane u Ameriku ili Kinu čim se razviju, već da se kapitaliziraju ovdje, kroz partnerstva s našim tvrtkama.”

Inovacijski ekosustav

Implementacija takvog modela otvara niz institucionalnih i regulatornih pitanja koja zasad nisu u potpunosti razrađena. Među njima se izdvajaju trajanje koncesijskog razdoblja, mehanizmi određivanja cijena studentskog smještaja, zaštita javnog interesa u dugoročnom ugovornom odnosu te raspodjela rizika. Na navedena pitanja u ovoj fazi ne postoje jasno definirani odgovori, većinski zato što se radi o konceptualnom modelu koji tek treba biti detaljno ugovorno, regulatorno i financijski razraditi prije eventualne implementacije. Treba naglasiti da je N3 Capital Partners predstavio prijedlog, no projekt nije odobren, financijska konstrukcija nije zatvorena niti su donijete ikakve institucionalne odluke.

Čak i uz modernizaciju infrastrukture, stručnjaci iz područja obrazovanja pitaju se bi li bilo interesa među zagrebačkim fakultetima da promijene adresu. Upitali smo Nikolu Baketu, znanstvenog suradnika na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, kako bi on zamislio kampus Borongaj u maksimalnoj upotrebi, no Baketa je naglasio kako je važno staviti sve u kontekst.

“Možda prije oko 15 godina kad se kretalo sa svime i kad su preselili prvi fakulteti, vjerujem da ih je sada tamo tri, sve je i imalo smisla jer je dobar dio sastavnica rekao da kad se stvore uvjeti, da bi se preselili. Međutim u međuvremenu se dogodio zagrebački potres i uloženo je jako puno sredstava u obnovu postojećih zgrada pojedinih fakulteta. Primjerice, Fakultet političkih znanost bio je jedan od kandidata za preseliti na Borongaj, no taj fakultet je danas u potpunosti obnovljen. Sredstva nisu mogla biti korištena u izgradnju novih zgrada već isključivo u obnovu postojećih. Mnogi fakulteti su to iskoristili, tako da veći dio njih teško da bi sad preselio kad su obnovili svoje zgrade”, rekao je Baketa.