Hrvatsko mljekarstvo suočeno je s najvećom kataklizmom u svojoj povijesti. Za 11 mjeseci 2014. u odnosu na godinu prije otkup mlijeka veći je tek za 19.000 tona.

Usporedi li se, međutim, s rezultatom ostvarenim u istom razdoblju 2012., lani je otkupljeno manje gotovo 77.000 tona mlijeka. Otkup za prosinac 2014. još nije publiciran, no temeljem procjene podataka Hrvatske poljoprivredne agencije bit će uspjeh ostvari li se otkup od 520 tisuća tona. U godinu dana, konkretno 2013., otkupljeno je 100 tisuća tona mlijeka manje nego u 2012., čime smo se vratili deset godina unatrag. Ni 2014. neće biti puno bolja, naspram 2012. otkup će biti manji oko 80 tisuća tona. Te brojke, kao i ukupno stanje u sektoru mljekarstva, posebice u posljednje dvije godine, motiviralo je profesore zagrebačkoga Agronomskog fakulteta Zorana Grgića, Branku Šakić Bobić i Vesnu Očić na izradu analize "Gospodarski položaj proizvodnje mlijeka u RH nakon prve godine članstva u EU", u kojoj iznose niz alarmantnih podataka i pozivaju mjerodavne na žurnu intervenciju.

Najprije, ističe profesorski trojac, samo za održanje zadovoljavajućeg gospodarskog položaja isporučitelja mlijeka, na sadašnju cijenu treba osigurati dodatnih 0,20 kn/kg ili prosječno 1200 kn po muznom grlu. Na oko 167 tisuća grla, koliko ih je danas u nacionalnom stadu, to je oko 200 milijuna kuna godišnje izravne potpore te još plus 100 eura po kravi. Da bi se otkup mlijeka povećao na 650-750 milijuna kilograma godišnje, što je količina dostatna za punu iskorištenost kapaciteta mljekarske industrije na profitabilnoj razini, a zadovoljava i bilancu mlijeka, u drugom koraku mliječno stado treba povećati na 200 tisuća krava, što je daljnji trošak od 1,14 milijardi kuna. Iskustvo pokazuje, upozoravaju, da je najskuplje za sve sudionike kad se proizvodnja trajno smanji. Novac za prvu dozu financijske injekcije, smatraju, može se osigurati iz odgovarajuće preraspodjele dohotka od uvezenog mlijeka i prerađevina u trgovini.
 

Financiranje obnove stada novim grlima, predlažu, moguće je realizirati kreditima uz potporu državnog proračuna, ali i iz EU fondova. Savjetuju stroži nadzor provedbe ulaganja jer bi bila riječ o najmanje 1000 novih farmi, pa treba pravodobno otkloniti svaku mogućnost repriziranja pogrešaka iz bivših kapitalnih ulaganja. Hrvatski su farmeri zakinuti u odnosu na većinu konkurencije iz članica EU, tvrde autori analize. Godinama su, uz suport politike, konkurentnost pogrešno gradili na prodajnoj cijeni i visokim (u međuvremenu ukinutim) potporama. Ulazni troškovi proizvodnje u nas su znatno veći nego u EU, a poseban apsurd je kontinuirano povećanje zapuštenih poljoprivrednih površina, dok istodobno farmerima nedostaju hektari oranica i pašnjaka radi proizvodnje jeftinije stočne hrane. U odnosu na farmere iz

Njemačke hrvatski dobivaju oko tri eura manje na 100 kilograma otkupljenog mlijeka, što je 180-210 eura po kravi. Usto, navode, njemački kroz dodatne potpore i bonuse dobiju još devet eura na 100 kg ili 630 eura po grlu. Upozori li se argumentirano na uzroke krize domaćeg mljekarstva i (ne)izravne štete za sektor, ali i cjelokupno gospodarstvo, pa i socijalnu politiku ruralnog prostora, moguće je izboriti priliku za jaču ekonomsku zaštitu našeg mljekarstva, tvrde autori analize. Danska, Njemačka i Francuska planiraju rast proizvodnje mlijeka, a Nizozemska čak do 20 posto, kao i junica. Sve će to prodavati i nama jer je naše mljekarstvo palo na najniži prag po broju muznih grla, isporučitelja i otkupljenoga mlijeka.