Ivan Čermak mogao bi održati nedavno dano obećanje da će prije početka suđenja za ratne zločine u Haagu prodati svoju naftnu tvrtku Tifon. Nekoliko puta demantirana transakcija, trebala bi za mjesec dana biti privedena kraju i mađarski Mol dobit će za 150 milijuna eura, odnosno oko 1,1 milijardu kuna jednu od najpoželjnijih i najmodernijih naftnih tvrtki u Hrvatskoj. Čermak je tu transakciju dugo planirao, njegov sin Hrvoje i partner Nenad Porges više puta su je demantirali, ali ona sada zaokružuje poslovni put jednog od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj. U dva desetljeća Čermak je od uvoznika klimatskih uređaja došao do vlasnika atraktivne naftne tvrtke čija se imovina nedavno procjenjivala na 30 milijuna eura, ali karijera je bila obilježena mnogim kontroverzama. Uostalom, kao i karijere mnogih hrvatskih poduzetnika koji su bogatstva stjecali tijekom devedesetih godina.

Političke veze
Krajem osamdesetih Čermak je bio prvi uvoznik klimatizacijskih uređaja sa sjedištem tvrtke u Petrovoj ulici. U suradnji s pokojnim pjevačem Tomislavom Ivčićem i ugostiteljem Mirkom Kramarićem osnovao je diskoteku The Best koja je ubrzo stekla kultni status. Primjerice, u njoj je Franjo Tuđman početkom devedesetih dočekao Novu godinu, što nije nimalo nevažan podatak u poslovnom opusu Ivana Čermaka koji je u to vrijeme bio dopredsjednik Izvršnog odbora HDZ-a. Uoči rata postavljen je za pomoćnika ministra obrane, konkretnije, šefa logistike. Opis radnog mjesta: nabava oružja na crnom tržištu novcem prikupljenim od hrvatske dijaspore i prodajom društvenih stanova. Dužnost je obnašao do 1993. godine, kada je palicu predao svom tadašnjem suradniku, mladom Vladimiru Zagorcu, a on nekoliko mjeseci odradio u Vladi, na mjestu ministra trgovine, brodogradnje i energetike. No ubrzo je shvatio da je biznis njegov pravi poziv. Naročito naftni biznis. Krajem 1993. godine osnovao je tvrtku Crodux u kojoj je okupio svoje kolege iz logistike MORH-a i nekoliko uglednih naftnih inženjera, od poznatijih i Mladena Vedriša.Nakon kratkog angažmana u Oluji na dužnosti civilnog upravitelja Knina, koja bi ga sada mogla stajati višegodišnjeg zatvora, uz blagoslov vladajuće politike nesmetano je nastavio razvijati svoje poslovno carstvo. Prvi veći poslovni potez bio je najam velikoga Inina naftnog terminala na Krku kojeg je krajem 1996. godine obnovio i modernizirao. Tih godina Čermak je za pet milijuna dolara kupio i prvi privatni tanker Lanu, ali prodao ga je krajem 1999. godine zajedno s cijelim Croduxom zbog kraha Dubrovačke banke u kojoj je Čermak imao vlasničke udjele i kredite. Austrijskom OMV-u prodao je 15 crpki i 15 cisterni za 15 milijuna eura, a isto toliko dobio je od SFOR-a i drugih međunarodnih organizacija s kojima je ugovorio poslove. Dobivene milijune Čermak je 2001. godine uložio u razvoj tvrtke Tifon, i to u nekadašnjim poslovnim prostorima Croduxa u Martićevoj ulici. Zadržao je i starog partnera iz Croduxa Nenada Porgesa, a već godinu kasnije u završnom računu iskazao prihod od 45 milijuna eura i vrijednost imovine od 17 milijuna. To mu je omogućilo da 2003. godine trideset posto boljom ponudom pobijedi Inu i još deset ponuđača u borbi za dvije koncesije za benzinske crpke na autocesti Bosiljevo – Split. Tifon je sagradio i novi naftni terminal, 33 crpke, dovršava još njih 25, zapošljava 450 ljudi, zauzima 8 posto naftnog tržišta i godišnje bilježi prihod od 1,4 milijarde kuna.

Propali poslovi
Nakon podizanja optužnice za ratne zločine, kompletno vlasništvo nad Tifonom Čermak je prebacio na sina Hrvoja i time izborio da mu najprije Haaški sud, a zatim hrvatska vlada plaćaju branitelje. Njegov sin zabilježio je nekoliko neuspjelih ulaganja u turizam, dok je ime Ivana Čermaka u poslovnim krugovima odjeknulo prilikom nedavne (navodno sporne) kupnje jeftinog državnog zemljišta u Ivanici, u zaleđu Dubrovnika, gdje bi se trebao graditi turistički kompleks. U par navrata osvanuo je u društvenim rubrikama novina kao proizvođač vrhunskih vina (s kapacitetima da godišnje proizvede sto tisuća butelja) te uzgajivač najkvalitetnijih zagorskih purana i dviju rijetkih vrsta kokoši. Prodaja Tifona mađarskom Molu za doista respektabilnih 150 milijuna eura zatvorila bi živopisan poslovni krug umirovljenog general pukovnika, Tuđmanova miljenika, haaškog optuženika i jednog od najuspješnijih naftnih biznismena. Razlozi prodaje još se ne znaju. Možda Čermak ne želi da se početak haaškog suđenja negativno odrazi na poslovanje Tifona ili je kao iskusni poduzetnik osjetio da je sada najbolje vrijeme da se unovči razvijeni posao. Ako je mogao Luka Rajić, zašto ne bi i Čermak?

Kontroverzni Čermakovi poslovi s JANAF-om

Prvi veliki Čermakov poslovni potez koji je izrodio sumnju javnosti bio je najam velikoga Inina naftnog terminala na Krku kojeg je krajem 1996. godine obnovio i modernizirao. U vezi s tim poslom pojavile su se određene kontroverze: Čermak je kao član Nadzornog odbora JANAF-a dobio od tog istog JANAF-a pravo na gradnju rezervoara na Omišlju za što je od Zagrebačke banke dobio dugoročni kredit od 3,6 milijuna njemačkih maraka, a jamac mu je opet bio – JANAF. Gradnja rezervoara dovršena je početkom 1998. godine i Croduxa ga je prepustio JANAF-u koji je Čermaku priznao troškove gradnje od 6,45 milijuna DEM. Dvostruko više od iznosa bankovnog kredita.