Miroslav Kutle izjavio je u ponedjeljak za Poslovni dnevnik da mu nije donijela safistakciju pravomoćna oslobađajuća presuda Vrhovnog suda RH iz listopada 2007. Naime, Županijski sud u Zagrebu u 2005., te Vrhovni sud RH u 2007. oslobodili su ga krivnje za optužbe za navodne malverzacije pri kupnji i prodaji dionica trgovačkog lanca Dione i bjelovarske tvrtke Univerzal, pa je tim transakcijama legalno zaradio oko 58 milijuna kuna. Kutle smatra da je taj stari slučaj, koji je tužiteljstvo još lani izgubilo, aktualiziran samo zbog toga što nema previše događaja. Unatoč pozitivnom razvoju, kaže da se i dalje osjeća žrtvom kao u Kafkinom Procesu.

“U tom predmetu teretili su me što sam svojoj firmi (op.a. Globus Grupi) po skupljoj cijeni prodao dionice od one cijene po kojoj sam ih nabavio što je apsurdno, jer je to smisao svake trgovine. No, da apsurd bude još veći, Državno odvjetništvo tražilo je da me zbog toga stave u pritvor”, komentira Kutle koji se posljednjih godina vrlo malo pojavljivao u medijima. “U proteklih desetak godina žrtva sam pokretanja brojnih kaznenih procesa zbog kojih me pritvaraju, a protiv mene dosad nema ni jedne pravomoćne osuđujuće presude. Deset procesa završilo je u moju korist, a razlog je jednostavan: svi su pokrenuti voljom politike, a unatoč struci i činjenicama”, objašnjava on. Kutlini odvjetnici Anto Nobilo i Rajko Mlinarić također smatraju nelogičnim izvlačenje tog predmeta iz “naftalina”. Mlinarić ipak ne isključuje mogućnost da se “preko Vrhovnog suda koji navodno dijeli packe tužiteljstvu zapravo želi razjariti Državno odvjetništvo ne bi li djelovalo energičnije u ostalim predmetima koji su u tijeku protiv njega”.

“Protiv Kutle se vodi još šest kaznenih postupaka među kojima su i Tisak, Slobodna Dalmacija, Diona i Gradski podrum. On je u svima prvooptuženik kojeg ne terete za počinjenje, nego za poticanje na izvršenje raznih gospodarskih kaznenih djela što je atipično, a predmeti se nalaze u različitim fazama,” komentira Mlinarić. Kutlini branitelji ocjenjuju da se u konkretnom predmetu ništa ne bi promijenilo da optužnica nije loša, kako to mediji navode. Drugim riječima, i da je obuhvatila optuženike koji su tretirani kao svjedoci, drugačiji ishod procesa nije moguć jer se, kaže Mlinarić, ne radi o kaznenom djelu što se i pokazalo. On dodaje da je optužnica utoliko loša što je tretiranje kupoprodajnog ugovora kao nelegalnog “produkt socijalističkog načina razmišljanja koje ne uvažava tržišne mehanizme”. U Državnom odvjetništvu RH konsterirani su interpretacijom da je oslobađajuća presuda Kutli rezultat toga što nisu optužili financijsku direktoricu Globus Grupe Milenu Šenador te pravnike Dražena Mandića i Tibora Kralja koji su u ime i za račun Globus Grupe sklopili ugovore s Kutlom o kupnji dionica. U DORH-u kažu da to ne bi promijenilo karakter presude jer se sudstvo priklonilo stajalištu da ako nema štete za kompaniju (Globus Grupu) nema ni kaznenog djela. Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić nije htio komentirati navedeno stajalište. U izjavi za Poslovni dnevnik Bajić kaže da poštuje odluku Vrhovnog suda iako je ona suprotna očekivanjima tužiteljstva. Taj je proces na strani optužbe vodila zamjenica Županijskog Državnog odvjetništva u Požegi Božena Jurković, a njezin komentar nismo uspjeli dobiti do zaključenja broja.

No, poznavatelji tvrde da je na taj predmet delegirana po specijalnom rješenju Bajića što se povremeno prakticira zbog kadrovskih manjkova. DORH je, čini se, tako kontrolirao u cijelosti taj predmet očekujući da će Kutle zaraditi osuđujuću presudu (zaprijećena kazna zatvora do 10 godina na temelju članka 337. Kaznenog zakona) zbog pribavljanja imovinske koristi. U DORH-u i dalje smatraju da ništa ne bi bilo sporno da je trgovao putem burze ili na neki drugi transparentan način. Preostale procese protiv nekad najmoćnijeg HDZ-ovog tajkuna navodno ne kane objediniti u jedan postupak jer drže da ih tako nikad ne bi završili. Gospodarski kriminal koji se vezivao uz Globus grupu i više od 170 fuzioniranih poduzeća tiče se brojnih tvrtki koje su propale i navodno 20-ak tisuća uništenih radnih mjesta dok se “isisani” novac procjenjuje na nekoliko stotina milijuna nekadašnjih njemačkih maraka tek povremeno spomene u kontekstu vođenja istraga tajnih računa kod stranih banaka.