U travnju bi na stol u Banske dvore konačno trebala stići strategija upravljanja državnom imovinom.

Upravo zbog nedostatka tog dokumenta saborski je zastupnik Dragutin Lesar kazneno prijavio premijera Zorana Milanovića. Svoju tužbu temeljio je na činjenici da bez strategije i na njoj temeljena godišnjeg plana Vlada ne može provoditi najavljenu privatizaciju važnih državnih tvrtki poput Hrvatske poštanske banke (HPB) i Croatia osiguranja (CO). No, čini se da je popunjavanje pravnog vakuuma i glavni cilj strategije. Iz samog dokumenta, koji je u posjedu Poslovnoga dnevnika, nije vidljivo kakav točno plan raspolaganja imovinom država ima do kraja 2015. godine.Na 70-ak stranica strategije navode se brojne slabe točke postojećeg sustava upravljanja državnom imovinom, pri čemu su dva ključna: nepostojanje jedinstvenog registra imovine te prevelik broj institucija koje njome upravljaju. Zbog toga se Hrvatska ubraja među europske lidere po neefikasnom upravljanju svojom imovinom. Prema Eurostatu, peta smo zemlja u EU po visini učešća državne u ukupnoj imovini, čak 68 posto vrijednosti BDP-a, ali smo na dnu ljestvice po djelotvornosti jer iz nje izvučemo tek 0,7 posto BDP-a ili 300 milijuna eura godišnje.

No, kako će se taj nepovoljan odnos preokrenuti, u strategiji ne piše. Dok se dosad težilo objedinjavanju imovine i upravljanja u jednu instituciju, iz strategije se može zaključiti tek da se nastavlja dosadašnji rascjepkani model. Strateški važna poduzeća idu pod ingerenciju Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, manjinski udjeli prepuštaju se Agenciji za upravljanje državnom imovinom, a predviđa se čak i osnivanje centara pri ministarstvima koji bi provodili restrukturiranje tvrtki iz portfelja. "Restrukturiranje trgovačkih društava u državnom vlasništvu je nužno. Taj se proces dosad provodio nedovoljno osmišljeno, pa su njegovi rezultati uglavnom loši", navodi se u strategiji. Predlaže se da se pri ministarstvima turizma,  gospodarstva, poljoprivrede i prometa osnuju specijalizirani centri za restrukturiranje problematičnih tvrtki. Tri su mjere koje bi centrima bile na raspolaganju: uvođenje partnera u tvrtke, krizni menadžment i financiranje iz vlastitih sredstava. Rok za završetak restrukturiranja bio bi dvije godine. Prodajom tih ozdravljenih tvrtki, stoji u strategiji, namaknuo bi se novac za restrukturiranje novih tvrtki.

No, što država kani s tvrtkama u svom portfelju na duge staze, iz strategije se ne može iščitati. Tek se iz podjele tvrtki na "strateške" i "značajne", u kojima država ima većinske udjele, te na važne tvrtke s "manjinskim" udjelima, može zaključiti da je izgledna privatizacija HPB-a, Croatia osiguranja i kutinske Petrokemije. Za njih se, naime, navodi mogućnost prelaska iz skupine "značajnih" u "manjinske". Za ostala se poduzeća izvan ovih kategorija tek okvirno navodi plan prodaje ili darovanja dionica u roku od dvije godine ili pak formiranje fonda rizičnog kapitala svih tvrtki u kojima država ima manje od 25 posto, odnosno tri godine u slučaju tvrtki u kojima je udjel države veći od 25 posto. Takvih tvrtki s manjinskim udjelom u državnom je portfelju 515, a onih u kojima je udjel između 25 i 50 posto 121. U slučaju nekretnina, pak, država se u strategiji obvezuje izraditi popis nekretnina koje će trajno zadržati u svom vlasništvu, od kulturnih dobara, povijesnih zgrada, lijepih krajolika i poslovnih prostora na najatraktivnijim lokacijama do eksploatacijskih polja. Većina zemljišta davat će se u zakup.

Za građevinske parcele će se davati prava građenja, a predviđaju se i novi oblici gospodarenja poput nekretninskih fondova. Veliki je nedostatak, navodi se u strategiji, što podaci koji se unose u registar imovine nisu standardizirani, pa se, primjerice, ne može utvrditi kolika je vrijednost nekretnina koje su u međuvremenu unesene u registar. A riječ je o 2571 poslovnom prostoru, 4333 stana, 2886 katastarskih čestica po sudskim rješenjima, 301.414 katastarskih čestica prenesenih iz portfelja ministarstava i državnih institucija, te još 1333 nekretnine stečene kroz stečaj i po posebnim odlukama Vlade. Kakav će točno biti strateški pravac upravljanja državnom imovinom i kako će se operativno provoditi, bit će jasnije iz godišnjeg plana upravljanja, koji bi se trebao donijeti uskoro.