Hrvatska bi od iduće godine mogla doći do 800 milijuna kuna dodatnog kapitala za financiranje malog i srednjeg poduzetništva na pomalo kontroverzan način.

Ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras u utorak je najavio da se radi na zakonu o "spavajućim" računima kojim bi se reguliralo raspolaganje novcem s računima u banci koji više godina nisu bili aktivni."Postoji veliki broj računa u bankama koje pravne i fizičke osobe, iz različitih razoga, nisu koristile pet, sedam ili 10 godina. Trenutno na taj način samo banke ostvaruju prihod jer naplaćuju razne naknade za te račune. Procjene govore da se na tim računima nalazi oko 800 milijuna kuna", kazao je Maras.

Ministar dodaje da se ne radi o nečem nepoznatom jer takvu praksu imaju zemlje poput Irske, Australije ili Japana. Zasad nisu poznati detalji kako će se točno urediti odnos klijent – banka – država, no Maras tvrdi da nitko neće ostati bez novca te da će on biti isplaćen svakome tko to i kada zatraži. Zakon bi mogao zaživjeti već iduće godine, a ministar ne očekuje da bi ovaj projekt mogao biti srušen na Ustavnom sudu jer kaže da se radi o stvari koja ima veliku korist za čijelo društvo.

Ideja o iskorištavanju mrtvog kapitala kojeg, po nekim procjenama, ima i do milijarde kuna, nije nova. Ekonomist Željko Lovrinčević podsjeća da se prije nekoliko godina u bankama razmišljalo da njime "popeglaju"bilance, no od toga se odustalo jer to kosi s međunarodnim računovodstvenim standardima. Stručnjaci upozoravaju da je ključno pitanje definicije "spavajućeg" računa i razlozi njegove neaktivnosti. O tome ovisi koliko bi ih se odjednom mogao aktivirati budući da je dio takve štednje samo iluzorno ničiji, već ju vlasnici s predumišljajem ne diraju godinama. Iz Hrvatske udruge banaka kratko su poručili da banke ionako posluju po važećim propisima.

Pravna strana

Podjela odgovornosti

Uz ogradu da nisu poznati detalji, odvjetnik Mićo Ljubenko upozorava da ministrova ideja otvara pitanje podjele odgovornosti. "Kad je klijent stupio u ugovorni odnos s bankom, pristao je da ona plasira novac pod svojim pravilima. Što ako država pogriješi u ulaganjima u poduzetništvo i izgubi novac, kako će se dijeliti odgovornost?", pita se. S druge strane, kaže, zaista nema razloga da ako je vlasnik novca, primjerice, preminuo, a nasljednika nema, da novcem raspolaže banka, umjesto da se transferira u proračun.