U Hrvatskom turizmu ove godine se nije dogodilo ništa alarmantno, no protekla sezona znak je da su godine dvoznamenkastog rasta, koji nije bio rezultat našeg rada nego niza okolnosti na koje nismo utjecali, iza nas.

Stoga će godine koje dolaze definitivno biti sve izazovnije, upozorio je u razgovoru za Poslovni dnevnik Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma (HUT), najmlađe strukovne udruge u Hrvatskoj koja se od osnivanja ovog ljeta angažirala na rješavanju ključnih problema industrije, od porezne politike i turističkog zemljišta do gorućeg pitanja kadrova. 

Koje bi po vašem mišljenu bile temeljne poruke iz ove sezone, koja je prema jednima bila sjajna, prema drugima je podbacila?
Ocjene se najbolje mogu iščitati iz dosada ostvarenih brojki, ali ne samo iz brojeva noćenja i dolazaka nego treba uzeti u obzir popunjenost i prihode po smještajnoj jedinici. Podaci za ovu sezonu pokazuju blagi rast dolazaka i noćenja, no istovremenu smanjenu popunjenost i pad prihoda po smještajnoj jedinici. Nemojmo zaboraviti da smo u 2018. ušli s gotovo sedam posto više kreveta, prvenstveno u obiteljskom smještaju što je s jedne strane prilika, ali i tržišni izazov punjenja.  Očekivalo se i najavljivalo bolje, ali na kraju je recimo svaki treći krevet u obiteljskom smještaju u špici sezone bio prazan. Kod hotela i kampova ove sezone u Hrvatskoj rast bilježe objekti viših kategorija, dok objekti u koje duže vrijeme nije ulagano imaju tržišnih problema. Najveći rast smještajnih kapaciteta, dolazaka i noćenja, ove je godine zabilježen u obiteljskom smještaju. Posljedica takvih kretanja je pad ukupno ostvarenog prihoda po smještajnoj jedinici na razini zemlje. Na koncu, ne bih rekao da se dogodilo ništa alarmantno, no sigurno da je protekla sezona znak da su godine dvoznamenkastog rasta, koji nije bio rezultat našeg rada nego niza okolnosti na koje nismo utjecali, iza nas i da će godine koje dolaze definitivno biti sve izazovnije. Ti negativni trendovi trebaju nas brinuti i njih trebamo žurno mijenjati kako bi se hrvatski turizam dugoročno razvijao u skladu s važnošću koju ima unutar hrvatskog gospodarstva – on čini skoro 20 posto  BDP-a, osigurava značajan devizni priljev i gotovo 10 posto ukupne nacionalne zaposlenosti.

Brzo će sljedeća godina, koji će biti najveći izazov?
Tržišne aktivnosti za pripremu sljedeće sezone već su započele. Uz to, Vlada je najavila brojne zakonske izmjene koje se tiču sektora turizma i koje će na dugi rok odrediti njegovu globalnu konkurentnost. Zato je izuzetno važno da se ključne odluke pripremaju i donose u suradnji sa sektorom, što nažalost do sada u pravilu nije bio slučaj. Mi se ipak nadamo kako će se to promijeniti u 2019. godini. Pitanja pravovremenog osiguranja radne snage te maksimalno efikasne promocije stvari su na koje se trebamo fokusirati nadolazećih mjeseci. Hrvatska udruga turizma pripremila je prijedlog Programa mjera za zapošljavanje u turizmu koji smo dostavili Vladi i nadležnim ministarstvima, a čija primjena bi, u ovim okolnostima, omogućila uspješnu pripremu sljedeće sezone s aspekta kadrova.

Hoće li hoteli u sljedećoj godini morati spuštati cijene kako bi ostali konkurentni, ako se zadrže ovakve okolnosti na Mediteranu?
Naša konkurencija na Mediteranu vratila se na scenu iznimno niskim cijenama kojima u Hrvatskoj ne možemo konkurirati, ali moramo napraviti sve da oni ne mogu nama konkurirati kvalitetom. Iz tog razloga trebamo povećavati kvalitetu i smještaja i ponude u destinacijama. Na taj način davat ćemo najbolji odnos cijene i kvalitete i tako privlačiti goste.  Da bi se to moglo realizirati, trebamo mijenjati nabolje okvire poslovanja. Prvi i jedan od najvažnijih koraka je smanjenje PDV-a, koji je kod nas najviši na Mediteranu. Od 1. siječnja 2017. PDV na smještaj je 13 posto, a na usluge pripremanja hrane i obavljanja usluga prehrane u ugostiteljskim objektima te pripremanja i usluživanja pića u tim objektima povećan s 13 posto na 25 posto. Takvo porezno opterećenje nema niti jedna turistička zemlja i to naš turistički proizvod u početku čini manje konkurentnim.  Nužno je izjednačiti stope PDV-a na smještaj i za usluge pripremanja hrane i obavljanje usluga prehrane te pripremanje i usluživanje pića, a ta međustopa ne bi smjela biti veća od 10 posto, a u sljedeće 3-4 godine treba još niža, 8 posto.  Niža stopa PDV-a u turizmu ostvarit će najmanje tri efekta: jačanje konkurentnosti, nove investicije i otvaranje novih radnih mjesta. Cijene smještaja za narednu sezonu su definirane i vjerujem da smo svi izvukli pouke iz ovogodišnjih kretanja.

Kako riješiti problem nedostatka kadrova? Hoće li rasti plaće? Imaju li hoteli "mjesta" za to bez poreznog rasterećenja?
Zbog nekonkurentnih uvjeta poslovanja zaposleni u turizmu u Hrvatskoj osuđeni su na niže plaće od onih u zapadnim zemljama, što rezultira odlascima ljudi. To moramo zaustaviti jer manjak kvalitetne radne snage postaje najveće ograničenje za razvoj našeg turizma.  Mi već imamo situaciju da hotelijeri iz godine u godinu značajno povećavaju plaće, a vodeće turističke kompanije najavile su još veće povećanje plaća čim se smanji PDV, jer se za snažnije povećanje plaća treba stvoriti dodatan prostor. Prema Izvješću o globalnoj konkurentnosti u putovanju i turizmu 2017. Svjetskog ekonomskog foruma Hrvatska je na samom začelju prema kriteriju utjecaja oporezivanja kao poticaja zapošljavanja i investicija u turizmu, rangirani smo na 132. odnosno 130. mjestu od 136 država svijeta. Iz toga proizlazi kako je nužno mijenjati poreznu politiku. Podizanje plaća i približavanje njihove razine na srednji rok zemljama u koje nam kadrovi sada odlaze je jedino kvalitetno i trajno rješenje, no ponavljam, za to treba stvoriti uvjete.

S jedne strane turističke kompanije zagovaraju rezanje stope PDV-a da bi bile konkurentnije, a s druge strane vidimo da turističke kompanije ostvaruju visoku neto dobit. Koji su vaši argumenti?
Turističke kompanije dio dobiti konstantno prelijevaju u plaće i investicije što se vidi i u podacima kako su troškovi plaća u sektoru turizma su u 2017. iznosili 5,9 milijardi kuna, dok je konsolidirana dobit nakon oporezivanja sektora iznosila 1,4 milijardi kuna. Do 2015. godine turistički sektor je bio u gubitku, a prošle godine je konsolidirana neto dobit nakon oporezivanja bila 5,6 posto od ukupnog prihoda. To je sve samo ne visoka dobit.   Već prošle godine troškovi osoblja rasli su brže od ukupnog prihoda sektora: ukupni prihod sektora u odnosu na prethodnu godinu povećan za 10,6 posto, a troškovi osoblja po višoj stopi (14,8 posto), dok je dobit rasla po nižoj stopi od sedam posto. Od 2008. – 2012. investicije u turizmu u Hrvatskoj bile su u minusu 12 posto, a u razdoblju od 2013.- 2016., kada smo imali smanjen PDV na turizam, investicije su rasle 14 posto. Iz toga proizlazi kako turističke kompanije konstantno povećavaju investicije, ali ključ značajnijih uloga ipak je smanjenje PDV-a. Prema izračunima uglednih turističkih konzultanata, smanjenjem PDV-a možemo do 2030. privući više od 2,5 milijardi eura potencijalnih turističkih investicija. Te bi investicije u velikoj mjeri izmijenile turističku sliku Hrvatske i omogućile veće prihode svim u turizmu, više poreza u državnom proračunu i kvalitetnija i održivija radna mjesta. Primjeri Njemačke, Irske, Španjolske i Grčke pokazuju kako su investicije u direktnoj vezi s PDV-om. Dok su u prosjeku hoteli u Njemačkoj investirali godišnje oko 90.000 eura u 2009., nakon što je 2010. godine PDV na smještaj smanjen, investicije su poraste na 119.000 eura, a u 2011. na čak 243.000 eura. Nove investicije rezultirale su poboljšanim odnosom cijena i performansi njemačkih hotela, u usporedbi s godinama prije smanjenje stope PDV-a.  U Irskoj je nakon smanjenja stope PDV-a na turističke usluge u 2011. godini, zabilježen porast ekonomske aktivnosti u sektoru od 79%, čime su direktno povećani i fiskalni efekti. 

Otvara se tržište rada Austrije, što će to značiti za nas? 
To je dodatni izazov s kojim ćemo se morati suočiti i zato moramo žurno reagirati. Srednjoročno nam je cilj smanjiti raskorak između postojećih plaća u području djelatnosti  smještaja te pripreme i usluživanja hrane u Hrvatskoj i u državama Europe u koje Hrvati najčešće odlaze, a među kojima su uz Austriju, još i Njemačka, Slovenija i Italija. Dugoročno trebamo osigurati poboljšane uvjete rada koji uz plaću obuhvaćaju i smještaj, prehranu, mogućnost usavršavanja i druge pogodnosti.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

U prijedlogu zakona o turističkom zemljištu navodno se predlaže zakup kampova samo na temelju godišnjeg prihoda, možete li to komentirati? 
Trajno i kvalitetno rješavanje pitanja takozvanog turističkog zemljišta preduvjet je za tržišno nužno potrebni razvojni iskorak hrvatskog kamping sektora. Obzirom na izjavu ministra Cappellija da se na tekstu zakona "radi u radnoj skupini" izražavamo spremnost uključiti se u rad jer vjerujemo da možemo pridonijeti izradi uspješnog nacrta zakona. U dosadašnjem tijeku izrade teksta nismo bili uključeni niti upoznati na bilo koji način s tekstom, stoga ga ne možemo komentirati. Želimo ipak napomenuti da bi eventualna primjena modela zakupnine u visini 15 posto od ukupnog prihoda kampa, a za što smo saznali iz medija, bila potpuno nelogična, s obzirom da se radi o zakupu određene površine zemljišta i logično bi bilo da je površina zemljišta koje je u vlasništvu države osnovica za plaćanje zakupnine. Primjenom tog modela zaustavile bi se investicije u podizanje kvaliteta kampova koje bi trebale  rezultirati većim prihodima, a moglo bi se i značajno destabilizirati poslovanje turističkih društava.

Koji je osnovni problem u prijedlozima zakona o turističkim zajednicama? 
Hrvatska udruga turizma pozdravila je početak promjena u ustrojstvu i funkcioniranju sustava turističkih zajednica, ali smatramo da je to samo počatak nužno potrebnih i hrabrijih iskoraka. Mi smo se, zajedno s HUP-om, detaljno očitovali tijekom e-savjetovanja i izrazili protivljenje smanjenju učešća pojedinog člana TZ u skupštini s 40 posto na 25 posto i protivljenje ograničenju prihoda od turističke pristojbe na 25 posto, kao i određivanju ograničenja korištenja sredstava lokalne TZ za financiranje pojedinih iznimno značajnih projekata na 25 posto.  Predlažemo snažnije financijsko poticanje udruživanja TZ-a i smatramo kako županijska skupština odluku o visini turističke pristojbe treba donositi temeljem prijedloga turističkih vijeća regionalnog ili lokalnog TZ-a, čime se omogućuje utjecaj i uključivanje tijela odgovornog za upravljanje destinacijom u proces donošenja odluke o iznosu turističke pristojbe te planiranje financiranja turističkih projekata pojedinog grada/općine.  Dali smo i prijedlog da se zakonom omogući različito određivanje visine turističke pristojbe za kampove u odnosu na druge smještajne objekte i da se zadrži mogućnost različitog definiranja visine za više od dva sezonalna razdoblja, kao i da se dopuni definicija sezonskih radnika koji su izuzeti od obveze plaćanja turističke pristojbe na način da se ovim izuzećem obuhvate svi sezonski radnici. Uz to, smatramo kako je redefiniranje zadaća pojedinih razina sustava TZ-a i preustroj istoga kroz udruživanje i racionalizaciju, uz primjenu načela financijske samodostatnosti, dobro za hrvatski turizam, jednako kao i ustrojstvo lokalnih turističkih zajednica na principima destinacijskog menadžmenta, financijsko poticanje udruživanja turističkih zajednica, decentralizacija raspodjele prikupljenih sredstava i utvrđivanje maksimalnog iznosa koji može biti korišten za plaće zaposlenih.

Cijena rada neće padati

Zagovara se uvoz radne snage, neće li to srušiti cijenu rada?
Uvoz radne snage, naročito u visoko sezonalnim djelatnostima, nije najbolje rješenje. No turizam je radno intenzivna djelatnost. Hrvatska je zbog odljeva radne snage među zemljama s najvećim padom stope nezaposlenosti, i to je dokaz smanjenja raspoloživog volumena radnika. Ne bojim se, a vjerujem da i sindikati tako misle, da će uvoz radne snage u okolnostima kada treba obavljati određenu djelatnost, a domaće radne snage nema dovoljno, sniziti cijenu rada. Ne uvozimo radnu snagu da bi je jeftinije platitili, nego zato što nema domaće.