Cipar je predao zahtjev za priključenje eurozoni 1. siječnja 2008. godine, pridruživši se tako ostalim manjim članicama EU koje se žure prihvatiti zajedničku europsku valutu. U isto vrijeme veće ekonomije poput Poljske i Rumunjske sve su dalje od eurozone. Službeni zahtjev te podijeljene otočne države stigao je prošlog tjedna u Europsku komisiju, a članice EU na summitu u lipnju trebale bi razmotriti taj zahtjev. U slučaju pozitivnog ishoda ciparska bi funta bila zamijenjena novčanicama i kovanicama eura već do veljače iduće godine. Zahtjev Cipra dolazi samo mjesec i pol nakon što je Slovenija ušla u eurozonu, a dužnosnici Europske komisije očekuju da Malta također do summita u lipnju podnese zahtjev. Ulazak također planiraju baltičke države Litva, Letonija (Latvija) i Estonija koje bi željele postati članice tog najekskluzivnijeg europskog kluba do 2009. ili 2010. godine. Litva je zahtjev podnijela prošle godine, međutim nije uspjela ispuniti tražene kriterije. Ukupna populacija ovih šest malih država je samo 10 milijuna ljudi, a zajednička vrijednost njihovih ekonomija je 134 milijarde eura. Usporedbe radi, najveća članica eurozone, Njemačka, ima 82 milijuna ljudi, a vrijednost njezine ekonomije je oko dvije tisuće milijardi eura. Na euro je već prešao i određeni broj malih država koje nisu članice Europske unije poput Crne Gore, Vatikana, San Marina, Andore, Monaka te Kosova, koje su pod upravom Ujedinjenih naroda te se čeka odluku o konačnom statusu. Analitičari smatraju da od novijih članica Slovačka zbog prevelike inflacije neće ispuniti svoj cilj, a to je ulazak u eurozonu 2009. godine. Bugarska bi se mogla eurozoni priključiti najkasnije 2012. godine, a visoki javni deficit u Češkoj i Mađarskoj znači da je eurozona 2012. i za njih optimistična, a Rumunjska “cilja” na 2014. godinu.

Poljska, najveća od svih novih članica, nije odredila datum kada bi htjela ući u eurozonu, a vlada planira organizirati referendum o euru 2010. godine. “Neke države jednostavno ne ispunjavaju fiskalne uvjete dok druge manevriraju kako bi proširile javni deficit dok to još mogu”, komentirala je analitičarka Juliet Sampson iz banke HSBC Holdings, jedne od najvećih na svijetu. Dodaje kako su u Poljskoj u pitanju i politički razlozi. Stručnjak iz Credit-Suissea Dennis Brandes slaže se kako velike istočno-europske zemlje i nisu jako sklone uvođenju eura. Po njegovu mišljenju, zahtjev Cipra znak je povjerenja euru, ali to po svoj prilici neće mnogo mijenjati. Ugledu eura kao uspješne valute naštetio je bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi, koji je izjavio kako je zajednička europska valuta “upropastila” ekonomiju njegove zemlje. Jedno istraživanje koje je prošlog mjeseca proveo Financial Times otkrilo je kako bi većina ljudi u zemljama poput Njemačke, Italije, Francuske i Španjolske više voljelo svoje stare valute. Po zakonima EU, kada neka zemlja jednom prijeđe na euro, više nema pravnih mehanizama za povratak na staru valutu. “U određenim krugovima u Italiji sada se raspravlja o tome, međutim, gledano s pravne strane, euro je uveden za vječnost i izlazak iz eurozone imao bi katastrofalne posljedice”, objašnjava Brandes. Ispitivanje Eurobarometra na Cipru je pokazalo da 55 posto ljudi ima negativno ili vrlo negativno mišljenje o euru, a 33 posto ispitanika podržava prelazak na zajedničku europsku valutu. Ciparska funta također nije baš omiljena jer se povezuje s razdobljem britanske kolonijalne vladavine koja je završila 1960. godine. “Moje je mišljenje da se ljudi na Cipru vesele prelasku na euro”, kazao je neimenovani ciparski diplomat. Prema njegovim riječima, euro bi mogao poboljšati izglede za ujedinjenje otoka. Naime, na referendumu o UN-ovu planu o ujedinjenju otoka, koji je održan 2004. godine, a koji su odbacili ciparski Grci, jedan od razloga je da nisu htjeli da na otoku postoje dvije valute (funta i turska lira) i dvije centralne banke.