Pučki pravobranitelj Jurica Malčić u razgovoru za Poslovni dnevnik ističe probleme u kojima se nalazi hrvatsko pravosuđe. Osim uprave, koja je područje u kojem građani najteže ostvaruju svoja prava, važni projekti reforme pravosuđe stoje ili se sporo provode, a mnogi građani žale se na rad sudstva.

Izražava li najnovije istraživanje Transparency Internationala, u kojem građani smatraju pravosuđe najkorumpiranijim, najjaču kritiku aktualne borbe protiv korupcije u sklopu reforme pravosuđa?
– Već sam dulje vrijeme zabrinut zbog visoke razine percepcije korumpiranosti pravosuđa, a očito je u posljednje vrijeme pojačana nizom slučajeva koji su medijski popraćeni. Poznato je da na to najviše utječe dugotrajnost sudskih postupaka i nered u pravosuđu zbog kojeg građani ne mogu dobiti u razumnom roku sudsku zaštitu što ipak pada na teret manjeg broja sudaca. Imam sasvim nove slučajeve pritužbi gdje, primjerice, građaninu u jednom predmetu dvije i pol godine nije zakazano prvo ročište, a odgovor sutkinje glasi da taj slučaj ne ulazi u hitne predmete te zbog velikog broja predmeta ne može reći kad će doći na red. Znači da se na zagrebačkom Općinskom sudu reproduciraju iste situacije i da ne mogu ni nakon dvije i pol godine reći građaninu kad će biti zakazano prvo čičište. Kako onda ne bi građanin vjerovao da nije u pitanju korupcija jer je protivna strana osiguravajuće društvo. Tako se stvara percepcija o korupciji u sudstvu. Pučki pravobranitelj bi uvidom u spis mogao vidjeti je li sve po redu kada bi imao ovlasti reagirati na te situacije. Odsutnost volje da se pravosuđe provjetri od onih koji stvaraju takvu percepciju također dovodi do toga da se pravosuđe sada smatra najkorumpiranijim. Ako se budu odgađale potrebne reforme u pravosuđu i dalje će biti tako.

Potvrđuje li to i odgađanje važnih reformskih poteza?
– Neki važni projekti se ne provode ili idu presporo, a takvo je pitanje racionalizacije mreže sudova. Projekt je započeo, pa iako je očito da treba ukinuti znatan broj sudova, tek smo u fazi pilot-projekata. Na isti način je tretirana i reforma upravnog sudovanja iako Upravni sud ima brojne predmete u rješavanju dulje od tri godine. Pozvao sam ministricu pravosuđa da riješi pitanje besplatne pravne pomoći i visokih odvjetničkih tarifa koje utječu na nemogućnost građana da ostvare svoja prava pred sudovima. Status quo u sudstvu nije prihvatljiv za građane, a ohrabruju aktivnosti Vrhovnog suda koji je počeo raspoređivati predmete na manje opterećene sudove. I to pokazuje da je mreža neracionalna i da postoje pokazatelji u kojem smjeru treba ići. Na Vrhovnom sudu počeli su ispravno shvaćati svoju ulogu jer iako Ministarstvo pravosuđa ima važnu ulogu, unutar samog sudstva treba provesti reforme. Nadzor nad radom sudova je apsolutno stvar sudske hijerarhije, a Vrhovni sud se time sada bavi. Treba logistički jačati sudsku upravu i menadžment te u praksi provesti da svaki viši sud efikasno kontrolira u cijelosti rad neposredno niže instance.

Izvješće EK preporučuje da pučki pravobranitelj u Hrvatskoj pokreće disciplinske postupke protiv sudaca koji ne obavljaju svoju dužnost kako treba. Hoćete li dobiti tu ovlast?
U EU prepoznaju u ombudsmanu nezavisnu instituciju koja može postupajući po pritužbama građana utjecati na bolje obavljanje poslova na sudovima te na vezu između građana i sudova. Velik broj zemalja EU ima kontrolu organiziranu putem ombudsmana koji se ne miješaju u meritum predmeta nego se uključuju u dugotrajne postupake, sudačke zloporabe u postupovnom smislu, dakle, u poslove sudske uprave. Prijedlozi EK u cijelosti korenspondiraju s mojim prijedlozima u posljednja dva godišnja izvješća koja sam podnosio Saboru, no zbog ustavne zapreke to se ne može uvesti odmah. Pučki pravobranitelj prema našem ustavu ima ovlast štititi prava građana u postupku pred državnom upravom i tijelima s javnim ovlastima, a ne i pred sudstvom, što je Saboru poznato. Čini mi se da postoji volja svih klubova zastupnika da se to pitanje riješi kod prve izmjene Ustava.

Je li se sudstvo otvorilo prema toj ideji?
– Sazrijelo je uvjerenje i među čelnicima sudstva da će to biti korisno. Surađujem s predsjednicima Vrhovnog i Upravnog suda, a mislim da je i Udruga hrvatskih sudaca ublažila svoje početno negativno stajalište. Prilikom podnošenja izvješća o radu pučkog pravobranitelja u 2006. i formalno ću predložiti tu incijativu.

Iznenađuje li vas da se građani uporno Vama obraćuju s tužbama na rad sudova?
– Sudeći po reakcijama naših građana i pritužbama na račun sudstva koje dobivamo, a one se ne smanjuju, postoji potreba da se to pitanje riješi. Primamo oko 300 pismenih pritužbi godišnje, a nekoliko puta više građana traži usmenim putem pomoć. Ljude sa sudskim problemima upućuju nam i saborski zastupnici jer sustav ne funkcionira u pogledu prava građana da dobiju odgovore na svoje pritužbe putem Ministarstva pravosuđa.

Smiju li se sudske odluke bez posljedica javno analizirati u tijeku postupaka?
– Nositelji zakonodavne i izvršne vlasti nemaju pravo komentirati nepravomoćne sudske odluke i postupke koji su u tijeku jer se to apsolutno može smatrati utjecajem na pravosuđe. Osjetljivo je pitanje imaju li stručna javnost i mediji pravo komentirati takve odluke, a to nije zakonski moguće precizno razgraničiti niti je tu sudska praksa utvrdila čvrsta stajališta i kriterije. To bi trebalo kodeksom novinarske profesije bolje riješiti jer mediji znaju pretjerati, ali ni onda to ne bi smjelo utjecati na suce koji ipak, budimo realni, osluškuju glas javnosti. No teško bi se moglo reći da i kad mediji pretjeraju to potpada pod kaznene odredbe pritiska na pravosuđe. Problem je što često čujemo iz sudstva da odluke ne bi uopće trebalo komentirati. Sve odluke u svakoj fazi trebaju biti podvrgnute kontroli javnosti.

Zašto se Ustavni sud ne iskazuje većim angažmanom u ocjenjivanju ustavnosti i zakonitosti odredbi zakona i drugih propisa?
– Postupanje Ustavnog suda nije dovoljno javno i transparentno. To znači da u relativno kratkom vremenu ne odlučuje o eventulanom pokretanju postupka i postupci traju godinama. Zbog toga Ustavni sud ima velik broj predmeta koji završavaju obustavom jer su propisi u međuvremenu prestali važiti. Ustavni sud u pravilu ne radi u dvije faze kao što bi trebao raditi jer bi prvo trebao odlučiti o pokretanju postupka po čemu bi i javnost i predlagatelj znali da je postupak počeo. Tek se nakon par godina u mnogim predmetima istodobno pokrene postupak i donese odluka što nije dovoljno javno i transparetno jer zainteresirani godinama ne znaju u kojoj su fazi njihovi predmeti. To dovodi do pravne nesigurnosti i tom bi dijelu svog rada morali posvetiti veću pozornost i javnost. Sa zabrinutošću konstatiram da u ovom sazivu u osam godina Ustavni sud nije održao ni u jednom važnom predmetu ni jednu javnu raspravu radi dobivanja ekspertnog mišljenja, a to je način rada koji koriste ustavni sudovi drugih zemalja, predviđen je našim propisima i bivši saziv ga je koristio pa i u važnim i osjetljivim pitanjima, na primjer mirovina, denacionalizacije, obrazovanja na jezicima manjina, istarskog statuta i drugo.

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Potreba za korjenitom promjenom

Nakon energetskih šokova, tvrtke traže veću kontrolu nad troškovima

Uvesti javne razgovore s kandidatima za suce

Slažete li se s ocjenom EK da ovdašnje pravosuđe nije dovoljno neovisno od Ministarstva pravosuđa?
– O utjecaju Ministarstva pravosuđa na pravosuđe može se najviše govoriti kod imenovanja predsjednika sudova pa bi valjalo razmotriti postojeće rješenje. Ministarstvo pravosuđa ima ovlast mijenjati odluke sudačkog vijeća, a to se očito odrazilo na percepciju da je prevelik utjecaj Ministarstva pravosuđa na pravosuđe. Što se pak tiče imenovanja sudaca, bilo bi dobro kad bi Državno sudbeno vijeće imalo kompletnu službu koju bi obavljala sve poslove glede natječaja umjesto što pripremu za natječaj obavlja Ministarstvo pravosuđa. Problem je i što DSV ne provodi kompletan natječajni postupak prema dovoljno transparetnim kriterijima i putem javnih razgovora s kandidatima.

Slučaj Glavaš stvorit će pravila

Je li u konkretnom slučaju Glavaš bilo takvih pritisaka na pravosuđe budući da su odvjetnici najavili sudske postupke protiv nekih izdavača?
Taj slučaj će tek stvoriti pravila. Valja pričekati ishode sudskih postupaka jer kod nas nema pravomoćnih odluka o tome što je pritisak na pravosuđe. U tom je predmetu bilo svakakvog izvještavanja, a jesu li neki prešli granicu može se utvrditi kroz postupke koji su pokrenuti.

Je li Glavašev štrajk glađu pritisak na pravosuđe koji mogu slijediti drugi pritvorenici?
– To se na neki način i dogodilo. Konačna ocjena može se dati kad bude pravomoćno odlučeno o tom slučaju jer još ne znamo kako do kraja funkcionira sustav u pogledu štrajka.

Je li to glavna poruka tog slučaja u kojem se ipak ispituje funkcioniranje ustavnih prava u pravosuđu?
– Svaki sudski slučaj koji ima elemente presedana, a predmet Glavaš je takav, ima utjecaja na buduće ponašanje. Presedansko pravo kod nas ne postoji, ali pojedine sudske odluke i osobito one viših sudova imaju utjecaj na sudsku praksu. Pravo je dinamično, a sudovi interpretiraju što je pravo konkretnim sudskim odlukama. Predmet nije gotov i oni koji bi htjeli konačne odgovore, moći će ih analizirati naknadno. Očito je da su različita mišljenja sudova u prvom i drugom stupnju, a to nije neoubičajeno u sudstvu. Taj je slučaj ispolitiziran, mediji mnogo pišu, ljudi se opredjeljuju i sve dobiva političku konotaciju koja je kod takvih sudskih slučajeva i očekivana i normalna.

Predložiti stegovni postupak protiv sudaca

Za koje se nove kompetencije zauzimate?
– Poljska daje najveće ovlasti ombudsmanu – od mogućnosti miješanja u određene predmete do toga da može ulagati prizive u pojedinim slučajevima – no mislim da to nije dobro rješenje za nas. U Švedskoj i Finskoj razvila se praksa da pučki pravobranitelj ulazi u dugotrajnost sudskih postupaka i očite zloporabe procesnih ovlasti te da ima mogućnost predlaganja stegovnih postupaka protiv sudaca. Takav sustav ima i Slovenija, a bio bi dovoljno dobar i za Hrvatsku.