Premda je ušla tek u istražnu fazu, akcija “Maestro” već je ubrala slavu hrvatskog antikorupcijskog mega-hita. Državnom odvjetništvu i njegovu USKOK-u, policiji i tajnim službama sa svih se strana aplaudira i čestita zbog pritvaranja prve skupine istaknutijih državnih dužnosnika i njihovih kompanjona uhvaćenih u korupciji. U političkoj valorizaciji “Maestra” stvari stoje sasvim drukčije. Dok vladajući nastoje sebi pripisati političke zasluge za “Maestro”, većina oporbe je uprla iz sve snage dokazati kako otkrivanje legla korupcije u državnoj instituciji pod direktnim utjecajem i nadzorom članova Vlade u najmanju ruku svjedoči o njezinoj nesposobnosti, ali i mogućoj korumpiranosti.

Pretjerivanja
Kako se politizacija “Maestra” svakim danom sve više razmahuje, sve je više i pretjerivanja u pohvalama i pokudama. Čak i u hvalospjevima kojima se obasipa Mladena Bajića, Dinka Cvitana, Marijana Benka i njihove ljude. Jer “Maestro” se Hrvatskoj jednostavno kad-tad morao dogoditi. Da se nije dogodio u mandatu Sanaderove vlade i Mladena Bajića, dogodio bi se u mandatu neke druge vlade i nekog drugog Glavnog državnog odvjetnika. “Maestro” se dogodio u drugom Mesićevom predsjedničkom mandatu, a nije u prvom, iako je Mesić i u prvoj i drugoj svojoj predsjedničkoj kampanji zagovarao i najavljivao pravosudni obračun sa organiziranim privatizacijskim kriminalom i korupcijom. Po većinskom uvjerenju javnosti, “Maestro” se zapravo kasno dogodio. Zazivan je još u devedesetim godinama, očekivan je u mandatu Račanove vlade, najavljivala ga je i Sanaderova vlada na početku mandata, a, eto, dogodio se uoči parlamentarnih izbora. Mnogo je razloga zašto se “Maestro” sada dogodio – od raširenosti korupcije i organiziranog kriminala, preko sve glasnijih zahtjeva javnosti, do sazrijevanja načelne i konkretne političke odluke o obračunu s njima u vrhovima vlasti, a možda su i izbori umiješali svoje prste. No glavni je razlog pristupanje Hrvatske u članstvo Europskoj uniji. Od kad je Hrvatska bez figa u džepu i ponajprije radi sebe odlučno krenula put Bruxellesa “Maestro” joj se, naime, morao dogoditi. Jer nakon što se riješila suradnje s Haaškim sudom kao uvjeta bez kojeg ne može biti ozbiljan kandidat za EU, iskorjenjivanje korupcije i organiziranog kriminala i Hrvatskoj u vrhu su prioriteta koje moraju ispuniti. Pogotovo nakon što je Unija zbog ranije definiranog datuma primanja morala štošta progledati kroz prste Bugarskoj i Rumunjskoj i primiti ih u članstvo unatoč nerealiziranim obvezama koje su im bile zadane u obračunu s korupcijom i organiziranim kriminalom. Nakon primanja Bugarske i Rumunjske, čelnici Unije najavili su da istu pogrešku više neće ponoviti.

Mafija u pritvoru
Hrvatska i sve druge države jugoistočne Europe koje su u različitim fazama pristupanja Uniji stoga su iz Bruxellesa osim zahtjeva proteklih godina dobivale i intenzivnu savjetodavnu, stručnu, financijsku i tehničku pomoć u iniciranju i realizaciji akcija poput “Maestra”. Naravno da je o sposobnosti Hrvatske i njezinih vlasti najviše ovisilo hoće li i kada započeti iskorjenjivati korupciju i organizirani kriminal za koje se i bez sugestija sa strane znalo da su pustili duboke korijene u mnogim institucijama i sredinama. Unija je čelnicima hrvatskih državnih i pravosudnih tijela vlasti i njihovim suradnicima prenijela svoja znanja i iskustva o korupciji i organizirinom kriminalu te modelima njihova suzbijanja. Prijenos tih znanja često se događao na regionalnoj razini. Uz hrvatske dužnosnike “predavana” su i dužnosnicima iz preostalih balkanskih zemalja koje streme članstvu u Uniji. Stoga se europski antikorupcijski rukopis ne prepoznaje samo u Bajićevoj akciji, već i u istim i sličnim akcijama dosad realiziranim u BiH ili Srbiji. A bit će ih i u Albaniji, Crnoj Gori i Makedoniji. Od prošle jeseni, primjerice, u Srbiji su pritvoreni brojni pripadnici stečajne, carinske, cestne, naftne, auto i još pokoje mafije otkrivenih i pohvatanih u akcijama koje su po modelima sličnima “Maestru” provodili posebni timovi državnih odvjetnika, policajaca i agenata uz pomoć prikrivenih agenata i svjedoka pokajnika, a nakon što su prethodno stvoreni zakonski preduvjeti za njihovo provođenje. Detalji akcija objavljeni u srpskim medijima gotovo su identični onima o akciji “Maestro”. A oni su slični opisima antikorupcijskih operacija koje su specijalni policijsko-pravosudni timovi provodili i provode u Italiji, Španjolskoj i drugim članicama Unije koje su se u pojedinim razdobljima svojega razvoja uspješno obračunavale s korupcijom i oganiziranim kriminalom. “Maestro” je zato nakon uspostavljanja pune suradnje s Haaškim sudom još jedan krupniji dokaz da standardi Europske unije sve više postaju i hrvatski standardi, ali i da proeuropske vlade i instutucije i u Hrvatskoj nemaju kud nego ih tek brže ili sporije preuzimati i primjenjivati.