Ministar financija Slavko Linić sprema se za novi val zaduženja; na financijskom tržištu do srpnja se očekuje izdanje obveznica kojim se računa na novac domaćih institucionalnih investitora, prije svega obveznih mirovinskih fondova, doznaje Poslovni dnevnik.

Početkom srpnja na naplatu dospijeva četiri milijarde kuna glavnice sedmogodišnje obveznice što država treba pokriti novim zaduženjem. Pored toga, na naplatu redovito stižu trezorski zapisi, a moguće je i pokrivanje drugih obveza poput obveza u zdravstvu i cestovnim tvrtkama. U lipnju dospijeva i prva tranša klupskog kredita od 755 milijuna eura, pa se na tržištu procjenjuje da državi na ljeto treba oko milijarde i pol eura.Razgovori o izdanju već su krenuli, a do kraja svibnja mogli bi biti poznati detalji o konstrukciji zaduženja. Neslužbene informacije među investitorima govore da država želi posuditi "milijardu do dvije kuna više od dospijeća 13-ice" što znači da bi iznos izdanja mogao dosegnuti i do šest milijardi kuna. Tek se slaže i valutna struktura obveznice, a hoće li to biti kunsko izdanje i/ili kombinacija s valutnom klauzulom pokazat će preferencije fondova i banaka ovisno o strukturi njihovih portfelja. Budući da Privredna banka i obvezni mirovinski fond PBZ CO drže više od trećine, odnosno gotovo 1,5 milijardu kuna obveznica koje dospijevaju u 2013., ta će banka i fond biti jedni od ključnih sugovornika ministra Linića pri kreiranju novog izdanja.

Razgovarat će se i s najvećim bankama koje će biti vjerojatni aranžeri izdanja. O tome hoće li sudjelovati u izdanju i pod kojim uvjetima, nisu željeli službenog komentirati. Kad je u pitanju dospijeće, ulagači bi vrlo rado vidjeli što duže rokove, optimalno se spominje i deset godina. "Najelegantnije rješenje je što dulji rok dospijeća, a nama bi to bilo najprihvatljivije. Kratki rokovi nemaju puno smisla i za njima nema puno interesa investicijske zajednice", kažu u jednom fondu. No, dulji rokovi podrazumijevaju i više prinose. Pitanje koliku cijenu će odrediti država još je bez odgovora, no očekuje se njihovo kretanje na blago višim razinama od trenutnih kotacija. "Prinos treba odražavati relativno visoku inflaciju, rizik države koji se stalno povećava i upitno stabilni kredit rejting", kaže naš sugovornik. To znači da bi se uz dospijeće od deset godina kunska obveznica uz valutnu klauzulu mogla dosegnuti oko 4,5 posto, a čista kunska i do 4,8 posto. Testiranje pregovaračkih granica oko cijene očito je započelo pa u jednom mirovinskom fondu ocjenjuju da bi "bilo suludo ulagati uz prinos manji od pet posto", dok drugi umjerenije kažu da bi to bio "vrlo fer iznos".

Državi na ruku ide iznimna likvidnost na tržištu i rekordno niski prinosi, uz dnevni višak likvidnosti oko 4,2 milijarde kuna. Središnja banka već je upozorila ministra Linića da se pokazatelji fiskalne održivosti pogoršavaju, posebice udio kratkoročnog duga u ukupnom dugu. Prosječno preostalo dospijeće cjelokupnog javnog duga smanjilo se na 5,3 godine što je za pola godine kraće nego 2011. Ročnost inozemnog javnog duga nešto je bolja, 6,7 godina, dok je domaća komponenta osjetno kraća i iznosi 4,5 godine. Potrebe države za zaduženjem iznose visokih 10,3 posto bruto domaćeg proizvoda, što je značajno više od 6,8 posto BDP-a koliko je državnoj blagajni trebalo prošle godine.