Iako izlaganje hiperbaričnom kisiku bez ikakvih nuspojava pomaže kod teških upalnih bolesti probavnog sustava koje umanjuju životnu i radnu sposobnost, Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa, većina liječnika u Hrvatskoj svojim pacijentima ne prepisuje tu terapiju. Umjesto toga ustrajno se zastupa terapija agresivnim lijekovima te kirurškim intervencijama, odnosno metode koje su, gledano dugoročno, mnogo veći trošak javnom zdravstvu, upozorava dio struke te pacijenti koji vlastitim primjerom svjedoče o djelotvornosti liječenja. U registru pacijenata KBC-a Zagreb nalazi se više od 500 takvih pacijenata, a incidencija za Hrvatsku kreće se oko 3-4. Bolesti se liječe medikamentima iz grupe sulfasalazina, kortikosteroida, citostatika i antibiotika, terapije su dugotrajne i u većini slučajeva veoma skupe. Primjerice, jedna kutija od 60 tableta lijeka pod tržišnim nazivom Asacol stoji oko 400 kuna, a traje samo 6 dana jer je preporučena doza za ulcerozni kolitis 10 tableta. Jedna doza relativno novog lijeka pod nazivom Infliximab hrvatsko zdravstvo stoji oko 6000 kuna, a doza se mora često ponavljati jer učinak lijeka traje tek 6 do 7 tjedana. S obzirom na brojne moguće nuspojave, troškovi liječenja pacijenata rastu jer im se moraju davati lijekovi za suzbijanje nuspojava. Pacijenti se relativno često hospitaliziraju, radno su nesposobni, što predstavlja dodatni trošak. Tvrdnje dr. Marija Franolića, ravnatelja Poliklnike za baromedicinu “OXI” iz Pule, pokazuju da postoji mnogo učinkovitije i jeftinije rješenje.
“Nakon 10 do mjesec dana terapije u barokomori pacijenti često žive gotovo normalno”, tvrdi dr. Mario Franolić. Jedan ulazak u barokomoru stoji oko 500 kuna, a najapsurdnije je što postoji mogućnost da troškove liječenja pokrije Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Kako doznajemo od pomoćnice direktora HZZO-a za zdravstvenu zaštitu Veronike Laušin, svi pacijenti imaju pravo liječiti se svim dostupnim metodama na teret osnovnog osiguranja ako je te postupke propisao doktor specijalist zaposlenik ugovorne zdravstvene ustanove.
“U slučajevima kad se određena terapija ne može provesti u toj ustanovi, liječnik može narudžbenicom zatražiti da se liječenje provede u takozvanoj suradnoj ustanovi. Kvaka je u tome što uslugu plaća ustanova tog liječnika, odnosno bolnica u kojoj se pacijent liječi, i najviše zahvaljujući tome barokomoru rijetko tko vidi. Kako doznajemo, za sada nema šanse da se barokomora uvrsti na listu osnovnoga zdravstvenog osiguranja.