Nije sve počelo s nama i neće završiti s nama. Svatko ima svoje mjesto u poretku – možda si to svi trebamo s godinama osvijestiti u svojim životima, kako bi nam bilo lakše prihvaćati ono što jesmo i što nam život donosi.
U svakom sustavu, organizmu, obitelji – svaki dio, organ, svaki član, ima svoju funkciju, svoje mjesto, ali i svoje jake i slabe strane. Kad jedan ode u krajnost, drugi ga spašavaju i preuzima njegovu funkciju, vraćajući ga u ravnotežu. Tek u sinergiji, zajedništvu i stanju homeostaze svi se osjećaju stabilno i sigurno bez obzira na vanjske utjecaje. Nije li to željeno stanje svakog pojedinca unutar neke skupine, sustava, organizacije, obitelji? Osjećaj prihvaćenosti, sigurnosti i svrhe.
Djeca su najveći učitelji
Savez društava “Naša djeca” Hrvatske jedna je velika obitelj i kao krovna organizacija 108 lokalnih društava “Naša djeca” ima posebno mjesto u životu tisuće djece diljem Hrvatske, i to od svojih početaka davne 1950. godine do danas. Savez DND su djeca i odrasli zajedno, desetljeća kontinuiranog rada i nastojanja za dobrobit djece, njihova prava, dječju participaciju, zdravlje, slobodno vrijeme, zajednice koje se brinu za djecu, bolnice, dječja igrališta, kulturne i kreativne sadržaje, prevenciju nasilja, ovisnosti, ekologija, održivi razvoj, besplatna ljetovanja, igra, stvaralaštvo, roditeljska podrška, filantropija, humanitarne akcije pomoći djece u krizama. Tisuće volontera, stručnjaka svih profila, suradnje, partnerstva s državnim tijelima, ministarstvima, gradovima, općinama, županijama, školama, bolnicama, knjižnicama, međunarodnim organizacijama…
Biti u funkciji glavne tajnice najveće i najstarije krovne organizacije za djecu u Hrvatskoj ispunjava prije svega osjećajem zahvalnosti i poštovanja prema svim ljudima svih generacija koji su razvijali i održavali organizaciju nekada i danas, imajući viziju dobrobiti djeteta, ali i velikom odgovornošću da “nije sve počelo s nama i ne završava”.
Iza toga stoji 30 godina osobnog i profesionalnog putovanja, rasta, cjeloživotnog učenja i interesa. A kako nema slučajnosti, i kako tek s odmakom vremena shvatiš da je istinita ona mudra izreka “Sve u svoje vrijeme”, umjesto ponuđenog asistiranja na Filozofskom fakultetu i života među studentima, život me odveo ravno u osnovnoškolske razrede, i tu su krenule moje prve i, mogu reći, jedne od najdragocjenijih lekcija o liderstvu jer su djeca najveći učitelji. Tridesetak različitih individua sa svojim interesima, emocijama, životnim i obiteljskim situacijama s jedne strane, a s druge, školski kurikulum i upoznavanje s odgojno-obrazovnim sustavom i moje osvještavanje o tome kolika je važnost učitelja kao životnog poziva i cjeloživotnog učenja za tebe kao pojedinca, s treće strane, roditelji, a s četvrte, volontiranje za djecu i s djecom u lokalnoj zajednici (u Društvu “Naša djeca” Kutina) i već tada sudjelovanje s djecom na događanjima koje je organizirao Savez na razini cijele Hrvatske.
Naravno da nisam ni slutila da ću jednoga dana završiti u Savezu kao profesionalac i postati i sama dio krovne organizacije, odnosno doslovce u korijenu upoznati sve strane rada u udruzi i koji su sve izazovi, ali i s druge strane, onaj altruistički osjećaj radosti rada u civilnom sektoru u kojemu, ako nema one unutarnje motivacije, strasti, kreativnosti, povjerenja i predanosti vrijednostima, čovjek se vrlo brzo umori i odustane.
Liderstvo u udruzi može se reći da je onaj dobar primjer za opisati razliku između menadžera i lidera jer to nije samo operativno vođenje tima i programa, pisanje, provođenje i izvještavanje projekata, dnevne odluke koje se donose, strateško planiranje, osiguravanje financiranja i održivost organizacije, poslovi koji opisuju pojam “Katica za sve”…već se iza tog upravljačkog dijela krije dublji smisao inspiracije, osobnog razvoja, životne misije koja je posvećena radu na dobrobit djece.
Liderstvo u udrugama, u sektoru gdje su uvijek “ograničena” i “nedostatna” sredstva, ili gdje je u javnosti, nažalost, prisutan onaj kliše da su udruge “uhljebi”; izboriti se i biti dovoljno glasan da su djeca važna i sad (i u budućnosti) jer su političke opcije i svjetonazori postali jedine društvene vrijednosti; uvjeravati da je Savez najveća i najstarija organizacija za djecu i da diljem Hrvatske vrijedni članovi volonteri svakodnevno rade s tisućama djece i nude besplatne aktivnosti za djecu u slobodno vrijeme, kao i to da udruge i zaposleni u udrugama vraćaju zajednici i kroz socijalni kapital i volontiranje, ali da se ne može sve odrađivati volonterski, sve to liderstvo u udrugama zna činiti teškim i iscrpljujućim. Kao i u životu! Sve su emocije ravnopravne!
Liderstvo u udruzi su i suze radosnice kad se dobije prijavljeni projekt jer znaš da je iza administriranja i papirologije djetetu, skupini djece i njihovim obiteljima omogućena neka besplatna aktivnost u Društvu “Naša djeca”.
Liderstvo u udruzi je i onaj divan osjećaj da još uvijek postoji puno dobrih ljudi jer nema mjesta u Lijepoj Našoj gdje nećeš moći nazvati ili susresti nekog od članova DND-a, suradnika, poznanika iz škole, vrtića, bolnice, gradske, općinske, županijske uprave, a da taj netko nije napravio nešto dobroga za djecu u svojoj sredini.
Prava pitanja
Liderstvo u udruzi su i suze tuge i razočaranja jer projekt nije prošao, ili je iskusan zaposlenik otišao zbog sigurnije egzistencije i veće plaće na novo radno mjesto ili je neko od lokalnih Društava prestalo s radom jer nemaju potrebnu podršku svoje lokalne zajednice ni motivirane volontere.
Stoga, ispričati fragmente priče o liderstvu iz moje perspektive je priča o osobnom razvoju i unutarnjem osjećaju vodstva, povjerenja, podrške i zahvalnosti. Kako biti vođen da bi vodio, imati povjerenja da bi vjerovao, biti inspiriran da bi bio inspiracija i motivacija, osjećati zahvalnost da bi bio zahvalan i zahvaljivao pojedincima i skupinama ljudi, od najbližih u timu, suradnicima, članovima u lokalnim Društvima “Naša djeca”, volonterima, djeci i roditeljima, tehničarima, vozačima, portirima, donatorima, novinarima, ministrima koji potpisuju ugovore, predsjednicima vlade i draže koji daju javnu pohvalu radu Saveza.
I baš zato, kao lideri organizacija, tvrtki, timova, osim strateških ciljeva, ostvarenih rezultata, efikasnosti, postavljamo li sebi i ljudima oko sebe i dajemo li odgovore na sljedeća pitanja: Je li sve počelo sa mnom i hoće li završiti sa mnom?, Mogu li voditi druge, tražiti povjerenje i zadatke od drugih, ako ne vjerujem u to što radim i tim koji vodim? Volim li ljude?, Mogu li oprostiti sebi i drugome pogrešku?, Mogu li prihvatiti i “ne” kao odgovor? Imam li dovoljno znanja, iskustva i strasti?, Jesam li spreman preuzeti odgovornost? Jesam li na pravome mjestu i u pravo vrijeme?, Tražim li zahvale ili zahvaljujem?
* Autorica je glavna tajnica Saveza društava ‘Naša djeca’ Hrvatske
