Ponekad se velike stvari dogode upravo kad misliš da si zapela, kad danima razmišljaš o problemu, a ne nalaziš rješenje. Upravo u tom procesu pronalaženja često se dogodi taj klik. Jednom sam i ja svjedočila tome, prije gotovo sedam godina. U mom slučaju dogodio se kad sam stavila jedan svoj crtež preko cijelog zida u programu. Ta ilustracija, koja mi danima nije dala mira, odjednom je transformirala prostor, ne samo prostor, nego i moju viziju budućnosti. Tu sam prvi put jasno osjetila da ne stvaram “samo” estetiku, nego identitet. Od tog klika do konačnog proizvoda prošla su malo manje od dva tjedna.
Uvijek sam voljela onu Balaševićevu: “Neke se pobjede dobiju na juriš.” U toj situaciji olakotna okolnost je bila što moja osobnost nikad nije imala tragove perfekcionizma. Mislim da je on najjači protuotrov poduzetničkoj kreativnosti.
Počeci uz bebe
Po struci sam grafička dizajnerica i odmah sam znala koji su mi daljnji koraci. Imala sam znanje, alate i viziju, ali ono što me najviše vodilo bio je osjećaj da sam konačno spojila ono što me najviše ispunjava: slikarstvo i rad s ljudima. To nije floskula. Za mene je proces slikanja bezvremenski – nešto čemu se mogu vraćati cijeli život, a da me nikad ne umori. S druge strane, tu je rad s ljudima. Ljudi koji opremaju prostore, stvaraju nove faze svojih života, zovu nas da budemo dio toga. To su trenuci u kojima se osjeti dobra energija, stvarna povezanost i neizmjerna zahvalnost što mogu biti dio takvih procesa.
No, liderstvo nije uvijek inspiracija, stvaranje i sklad. Liderstvo je uglavnom rutina, upornost i dosljednost. Nije glamurozno. Većinom je to disciplina i buđenje dok još svi spavaju, balansiranje između “deadlinea” i roditeljskih obaveza, razmišljanje o strategiji dok spremaš ručak za sutra ili pokušavaš uspavati dijete. U mom slučaju liderstvo je oduvijek bilo dio osobnog pečata. Mislim da se s nekim smjernicama liderstva rodiš, ostale brusiš i učiš usput, ako se odlučiš za koračanje tim stazama.
Kod mene se ulazak u poduzetništvo preklopio s počecima majčinstva i ulaskom u sve pore toga što znači biti roditelj. Kad sam pokrenula tvrtku, imala sam kćer od godinu dana, a kad sam krenula s tapetama, imala sam i sina koji je tada bio beba. Još su mi itekako svježa sjećanja tog perioda. Red kaosa, nespavanja, stalnog preispitivanja te malo euforije i entuzijazma, taman da ti ne daju da odustaneš.
Dobro desetljeće većinu sam blagdana, praznika i vikenda provela radeći. Iako sam veliki fan dobre zabave, više sam zora dočekala uz kompjutor nego uz ljubljene mi tamburaše. Godinama sam sanjala kako ću jednu večer sjesti na kauč i gledati TV. Umjesto miša i olovke, držat ću daljinski. Danas je ta faza iza mene. Ako netko od čitatelja prolazi isto, želim jasno poručiti – sve prođe, a upravo te faze u kojima si konstantno rastegnut najviše izgrade.
Znati slušati
Liderstvo za mene znači znati kada stati, a kada gurati. Kada slušati tim, a kada stati čvrsto iza svoje odluke. Znači i priznati kad nisi u pravu. Naučila sam da ne moram znati sve – ali moram znati kome mogu vjerovati. Naučila sam da najviše što mogu ponuditi ljudima s kojima radim nije savršen plan, nego jasna vizija i autentičnost. Ljudi prepoznaju kad nešto dolazi iz srca.
U stvarnosti lideri nisu ljudi koji sve znaju. Lideri nisu uvijek hrabri, ali su snažni. Lideri su ljudi koji su spremni tražiti odgovore, priznati kad ne znaju, okupiti tim koji zna bolje od njih. Liderstvo je ponajviše odluka da ideš dalje – i kad je teško i kad bi ostao doma i pokrio se dekom. Liderstvo je znati slušati, ne samo govoriti, znati riskirati i stajati iza svoje odluke, makar ona značila da ostaješ sama.
Liderstvo nije samo o poslu, to je način kako živiš, kako si prisutan u vlastitom životu, kako reagiraš kad stvari ne idu po planu, koliko si dosljedan u stvarima koje govoriš i koje živiš. Lider si i doma, u načinu kako odgajaš, kako se postavljaš prema problemima, kako gradiš odnos s partnerom. Nema tu velikih govora, ali ima puno malih izbora, svaki dan.
Pogled prema sebi
Danas smo organiziraniji, djeca su veća, firma je stabilnija. Međutim, sve je to došlo iz jedne točke gdje je sve u meni vrištalo da odustanem, ali disciplina i odgovornost nisu mi dali izbora nego da nastavim i posljedično se dogodi sve ovo. Umjetnost i vjera. Ljepota i ljudskost. Linija i vizija. Pogled liderice ne mora uvijek znati gdje ide, ali mora osjećati zašto ide. To je pogled žene koja je prošla iscrpljenost, sumnju, poraze, ali nije stala. Pogled žene koja i dalje crta “svoje krugove”, ali i vidi širu sliku.
Koja zna da poslovni uspjeh ne vrijedi puno ako ga nemaš s kim podijeliti. I koja zna da u najnapornijim fazama leže najdragocjenije lekcije. Kao večer kad si sanjala daljinski, a sutra ujutro si ponovno stvorila nešto novo. Pogled liderice nije uvijek pogled s vrha. Češće je pogled prema unutra, prema sebi i prema ljudima s kojima gradiš. To je odluka da ćeš stvarati bez obzira na sve. Stvarati nove lidere, nove vrijednosti i novu sebe iz dana u dan.
