Zahvaljujući restriktivnim ugovorima o specijalizaciji kojima bolnice nastoje zadržati liječnike, specijalisti koji prije ugovorenog roka odluče napustiti bolnicu u Hrvatskoj plaćaju penale u iznosu od najmanje 500.000 do milijun kuna.

Budući da hrvatsko zdravstvo pati od nedostatka specijalista, broj liječnika koji krše ugovor u stalnom je porastu. Istodobno na terenu doznajemo da navedene restriktivne mjere rijetko kad rješavaju problem gubitka kadrova u bolnicama, pogotovo kad je riječ o ustanovama daleko od gradskih središta koja su doktorima atraktivnija. “Bjegunci” koji odabiru transfer prije roka u nekim slučajevima dospijevaju pred sud, često u dogovoru s bolnicom penale otplaćuju u ratama, a ponekad iznose iz ugovora podmiruju ustanove koje dotične specijaliste zapošljavaju te zapravo “kupuju” kadrove. Ugovor o specijalizaciji je temeljni ugovor koji prati specijalizanta kroz 48 mjeseci njegove specijalizacije, te regulira prava i obveze između specijalizanta i zdravstvene ustanove. U većini bolnica, međutim, ugovoreni rok ispunjavanja obveze odrađivanja specijalizacije nakon završetka specijalističkog staža najmanje dvostruko je duži od trajanja specijalizacije. To znači da doktori u bolnicama koje su financirale njihovu specijalizaciju nakon staža moraju raditi još četiri, a u nekim bolnicama još šest godina jer se ugovor potpisuje na deset godina.

Kršenja zakona
Ako to odluče skratiti, doktori u većini hrvatskih bolnica obvezni su platiti najmanje troškove specijalizacije koja se kreće od 120 do 150 tisuća kuna te troškove svoje bruto plaće što je za četiri godine oko 350.000 kuna. Neke bolnice traže da se podmire i troškovi rada specijaliste koji je u to vrijeme mogao biti zaposlen umjesto “bjegunca”. Štoviše, u velikom broju bolnica penali se s četiri godine produžavaju na osam tako da iznos ponekad prelazi i milijun kuna. Ništa od navedenog ne spada u kršenje zakona, uključujući i restriktivne ugovore, no praksa se može nazvati nepravednom, smatra dopredsjednik Hrvatske liječničke komore Josip Jelić. “Iako bolnice na taj način nastoje zadržati specijaliste koje su educirale, to je nepravedan sustav kojim se doktori imobiliziraju ili prisiljavaju na plaćanje astronomskih iznosa”, smatra Jelić.

Sudske tužbe
Predsjednica Udruge pravnika u zdravstvu nema točne podatke o broju sudskih tužbi protiv prekršitelja ugovora o specijalizaciji. Predsjednica udruge Snježana Cerjan, međutim, pojašnjava da je pokušaj nagodbe često efikasniji od pokretanja tužbe. Ustanova u kojoj radi Cerjan, Bolnica za plućne bolesti Klenovnik, upravo je s liječnicom koja je nakon specijalističkog staža u bolnici ostala tek oko mjesec dana postigla dogovor da dug od 520.000 kuna podmiri u mjesečnim obrocima na 30 godina. U drugim slučaju zdravstvena ustanova u koju prelaze prekršitelji ugovora podmirit će troškove transfera. Jedna od bolnica koja se odlučila na pokretanje sudskih tužbi protiv liječnika koji nisu odradili čitav ugovor je kninska bolnica. Iako ne želi govoriti o procesima koji su u tijeku, ravnatelj bolnice Oliver Ojdanić otkriva kako razmišlja o tome da u ugovor ubaci klauzulu o pokretanju ovrhe u slučaju kršenja. “Kao kolega razumijem liječnike koji imaju svoje razloge prekršiti specijalistički ugovor, ali kao ravnatelj bolnice prisiljen sam poslužiti se svim zakonskim sredstvima da bih zadržao liječnika”, napominje Ojdanić.