Dvodnevnim Gospodarskim susretima,, koji se u Varaždinu održavaju 18. i 19. studenog, Matica Hrvatska (MH) na velika zvona objavljuje da je reaktivirala svoj odjel za gospodarstvo. Skupom pod nazivom “Hrvatska ekonomska politika u integracijskom procesu – pogledi gospodarstvenika na primjerenost dosadašnjeg modela” Matica želi naglasiti važnost svijesti o zadržavanju hrvatskog identiteta i hrvatskih gospodarskih interesa u procesu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Pročelnik odjela Marijan Kostrenčić, poznati hrvatski konzultant i lobist, u razgovoru za Poslovni dnevnik, pojašnjava razloge zbog kojih MH tek u 2008. reanimira rad odjela za gospodarstvo te govori o osobnoj motivaciji za angažman u njegovu radu.

Nije li u galopirajućoj krizi deplasirano govoriti o strateškom pozicioniranju Hrvatske na putu u EU? Zar ne bi bilo bolje da je Matica te teme ponudila za svoj prvi istup u gospodarske vode?
Temu smo za skup izabrali prije pola godine, ali i da nismo, ne bismo je mijenjali. Kriza je, rekao bih, dnevnopolitička stvar koja zahtijeva gotovo dnevnu reakciju i smatram da je ne bi smjeli koristiti kao alibi za stavljanje u drugi plan strateških interesa Hrvatske. Eurointegracije će biti uzrok iznimnih promjena u Hrvatskoj, a samo donošenje novih propisa neće riješiti naše probleme. Novi se zakoni u Saboru izglasavaju radi prilagodbe, često i bez potrebnih konzultacija sa strukom i gospodarstvom, pa se lako može dogoditi da se u trenutku njihove primjene mnogi nađu u čudu zbog promjena.

Baš zato se postavlja pitanje zašto je ovu temu Matica kao važnu prepoznala tek sad? Uostalom, zbog čega MH tek sad aktivira svoj odjel?
Vrlo jednostavno – nije bilo dovoljno ljudi u Matici koji bi to pokrenuli. Član sam MH već dugo vremena i o revitalizaciji odjela za gospodarstvo razgovaram s vodećim ljudima već nekoliko godina. Međutim, za to nije bilo dovoljno razumijevanja u samoj Matici i njezinu vodstvu iako gospodarstvo kao tema u MH postoji od njenih samih početaka putem izdavaštva i tribina, a to se nastavilo i u SFRJ putem brojnih napisa o ekonomskom položaju Hrvatske u SFRJ u Hrvatskom tjedniku kojemu je urednik bio Igor Zidić. On je kao sadašnji predsjednik MH prepoznao važnost reanimacije odjela, a i skupio se dovoljan broj ljudi da se odjel koji je postojao i prije 15-ak godina sad oživi. Sada smo angažirani na kadrovskom jačanju odjela, otvoreni smo za sve koji žele imati forum za iznošenje svojih stavova, a bitna im je nazavisnost i otklon od politike.

Ne plašite li se da se poruke s varaždinskih susreta i općenito buduće poruke MH u vezi s gospodarskim temama neće izgubiti u mnoštvu sličnih?
Matica je uvijek bila iskrena u svojim stavovima o nacionalnim interesima Hrvatske i mislim da ih zato nitko neće ignorirati. Drugo je pitanje slušaju li uopće nadležne institucije poruke struke i sličnih institucija kao što je MH. Često mi se čini da je administracija autistična i zavisna samo o stranačkim ili grupnim interesima, ali ipak vjerujem da u što više buke možda netko i nešto čuje. Osim toga, MH je uvijek, bez obzira je li druga strana prihvaćala dijalog, zauzimala stavove koji su formirani na osnovi strateških interesa Hrvatske na području kulture, ali i ekonomskih interesa.

Nedavno ste se javno angažirali u udruzi lobista. Već ima komentara kako poziciju u MH koristite samo za pojačanje vlastite lobističke uloge u domaćem gospodarstvu?
Moj angažman u udruzi MH je ponajprije način da se doprinese promjenama upravo zato što radeći to što radim vidim mnoštvo problema i zapreka. To je za mene dio osobnog, ali i šireg društvenog interesa. Uspio sam u karijeri, puno toga sam postigao, red je da nešto i vratim društvu u kojem živimo ja i moja obitelj, da se zalažem za bolji položaj Hrvatske u sadašnjosti i budućnosti. Možda u tome ima malo i obiteljskog odgoja, u mojoj obitelji je bilo mnogo mojih predaka koji su bili društveno angažirani, između ostalog, i u Matici. Osim toga, kako sam pokrenuo ideju revitalizacije odjela, bilo je pošteno da se prihvatim i rada na njoj. Naravno da tu ima elemenata osobne promocije i ambicije, ali smatram da je to normalno i zdravo. Moj angažman u udruzi lobista je, pak, profesionalnog interesa. Javno sam rekao da se bavim lobiranjem i logično je da sam podržao uređivanje ovog područja osnivanjem udruge i prihvaćanjem etičkog kodeksa i drugih pravila ponašanja. To, naravno, neće odmah smanjiti lobiranje “po babi i stričevima”, ali za koju godinu će zasigurno dati rezultate.

Što je zapravo vaš osnovni posao, s obzirom na brojne uloge u kojima se pojavljujete u javnosti?
Po struci sam pravnik, najviše u karijeri sam se bavio međunarodno pravnim ugovaranjem, zatim poreznim savjetima i posljednjih desetak godina uglavnom djelujem kao strateški savjetnik domaćih i stranih kompanija. U okviru toga se bavim i lobiranjem za neke veće projekte, vjerojatno sam jedan od najstarijih hrvatskih lobista.

Koja je lista vaših klijenata?
Dugogodišnji sam savjetnik austrijske Styrije, OMV-a, Mobilcom grupe, Ericssona, bio sam dugogodišnji savjetnik Luki Rajiću, angažiran sam u Ingri…

Kako komentirate opaske da ste, s obzirom na klijente, zapravo eksponent austrijskog kapitala u Hrvatskoj?
Ja, nažalost, nemam monopol na austrijsko gospodarstvo u Hrvatskoj. Činjenica je da više od 15 godina radim s austrijskim tvrtkama i da dobro razumijem njihov mentalitet i njihovu scenu. što mi pomaže da zajedno bolje odradimo poslove. To vjerojatno Austrijanci cijene. Osim toga, jako volim Beč i k. u. k. kuhinju.

Poduzetništvo

Zašto knjigovođa ne može pripremiti kreditni zahtjev umjesto vas? – Knjigovođa nije vaš CFO!

Od unutarnjeg i vanjskog uređenja do montažnih kuća i pametnih rješenja

Ambienta 2026: Mjesto na kojem počinje svaki dobar prostor

Slažete li se s prigovorima austrijskih investitora na ulagačku klimu u Hrvatskoj?
S dosta toga bih se složio, jer je dosta toga točno. Peter Hasslacher, bivši šef Austrijskog ureda za gospodarstvo u Hrvatskoj, nije napravio taj materijal da bi nama nanio štetu, nego kao prijateljski savjet Hrvatskoj. Nažalost, nisu ga svi tako shvatili.

Kako komentirate objavu da se do daljnjeg prolongira razmjena dionica države i Mola i mislite li da bi razvoj događaja bio drugačiji da je takva poruka bila i na početku procesa?
Bilo je logično očekivati da će Mol odustati od zamjene dionica sada kada je vrijednost Mola tako niska. Problem Mola kao partnera je to što je Mol najvjerojatnija meta preuzimanja u regiji zbog svojeg financijskog položaja, pa hrvatska Vlada nema pojma tko će joj sutra biti partner u Ini. U tom kontekstu mislim da bi valjalo dobro razmisliti na koji način se plinsko poslovanje izdvaja iz Ine da se ne bi desilo da državi (poreznim obveznicima) ostanu samo problemi distribucije, a da onaj bolji dio kolača ostane Molu. Mol ima u Hrvatskoj vrlo sposoban menadž ment i učinit će sve da u okviru Ine postignu što bolju poziciju kako bi Mol bio bolja udavača, i to potpredsjednik Polančec ne smije zaboraviti. Pitam se zašto hrvatska Vlada i dalje podilazi Molu – sad kad njima ne paše zamjena mi na to pristajemo iako bi možda upravo sad bilo vrijeme da ih stisnemo za razmjenu tako da Vlada u Molu dobije veći razmjerni udio nego prije pola godina.

Što u OMV-u kažu o najnovijem razvoju situacije? Razmatraju li možda neke druge modele djelovanja prema Ini, odnosno Molu?
Nisam dugo s njima kontaktirao, ali ne vjerujem da su sasvim digli ruke od svega. No, sigurno i njima u kontekstu financijske krize i problema pada prometa to sada predstavlja manji prioritet nego prije.

Loši konzultanti

Otupi li, ipak, oštrica nezavisnosti i kritike nakon što godinama radite za istog klijenta?
To ovisi o čovjeku. Moja je prednost to što sam uvijek imao više stranaka i nisam bio vezan uz jednu, što mi je uvijek osiguravalo veći pregled okruženja, ali i ekonomsku nezavisnost što je značilo da si mogu dozvoliti klijentu reći ono što stvarno mislim.

Mislite li da vam je profesija ugrožena? Ima komentara da će u ovoj krizi tvrtke najprije rezati trošak tzv. intelektualnih usluga?
Mislim da će to samo pomoći čišćenju tržišta, jer se u Hrvatskoj prodavalo puno loših konzultanata. No, za struku se ne plašim jer će oni koji znaju, znati i nastaviti raditi svoj posao. Osim toga, ozbiljne tvrtke neće si dozvoliti rezanje tog troška.