Kao što za pozitivnog poslovnog ciklusa u Hrvatskoj obično jača proces deeurizacije, tako sa svakom krizom ponovno krene rast udjela deviznih depozita. To se obično povezuje s buđenjem bojazni od slabljenja domaće valute prema euru.

Deprecijacijski pritisci uslijedili su tako i s pojavom epidemije koronavirusa, ali središnja banka razmjerno ih je brzo otklonila deviznim intervencijama, a potom i dogovorom dodatnog osigurača kroz valutni swap s ECB-om, liniju vrijednu do dvije milijarde eura.

Tečaj se nakon dosezanja razine 7,64 kune za euro već sredinom travnja stabilizirao ispod granice 7,60, a trenutno je euro i nešto ispod 7,55 kuna. Unatoč tome, u valutnoj strukturi depozita vidljiv je rast udjela deviznih depozita uobičajen za krize, s tim da je zbog drukčijeg karaktera korona krize u odnosu na globalnu financijsku krizu 2008. ovaj put izostalo pad ukupnih depozita (2008. su u mjesec dana okopnili čak 5,4 mlrd. kuna).

Prema podacima HNB-a, u ožujku i travnju devizni depoziti domaćih sektora porasli su za 6,6 mlrd. kuna, dok su kunski pali za 1,6 mlrd. kuna.

Sklonost devizama u krizi
Time je udio deviza u ukupnim izvorima sredstava banaka s 55,8% potkraj veljače porastao na 57,3 posto na kraju travnja, ističe Ana Martinis, savjetnica u HNB-ovoj Direkciji za ekonomske analize u osvrtu na temu eurizacije u doba krize.

U prethodnoj krizi, koja je eskalirala 2008., građani i ostali domaći sektori supstituirali su kunske depozite deviznima tijekom cijele 2009. a u manjoj mjeri i u 2010., navodi ta analitičarka. Udio deviznih depozita u ukupnim izvorima sredstava banaka tada je, naime, porastao sa 63 posto u rujnu 2008. na 72% u prosincu 2010. pa u HNB-u zaključuju da “kad bi se trendovi iz prošle krize ponovili i u ovoj, mogao bi se očekivati nastavak povećavanja depozitne eurizacije i u idućim mjesecima”.

Osim što ova kriza, za razliku od prošle, nije potekla iz financijskog sustava, brojke sugeriraju i da građani danas imaju više povjerenja u stabilnost bankovnog sustava. Martinis s tim u vezi navodi kako je u međuvremenu dodatno ojačala kapitaliziranost banaka, a više nego prije oslanjaju se na domaću štednju umjesto inozemnog duga, što znači i stabilnije izvore financiranja.

Usto, dodaje, danas je rezervacijama pokriveno više potencijalnih gubitaka po nenaplativim kreditima, a kako je proteklih godina osjetno porastao udjel kunskih i kredita odobrenih s fiksnom kamatnom stopom dužnici su manje izloženi tečajnom i kamatnom riziku. Doduše, to je objašnjivo i većim stopama rasta, primjerice, gotovinskih kredita koji se s aspekta instrumenata osiguranja smatraju rizičnijima.

‘Mršavija’ ponuda
Zaustavljanje višegodišnjeg trenda pada euroiziranosti bankovnog sustava čak i uz nastatak rasta udjela deviznih depozita ne mora značiti deprecijacijske pritiske, ali u HNB-ovoj analizi upozorava se da to može “smanjiti raspoloživost kunskih kredita, jer bi se banke mogle više preorijentirati na odobravanje indeksiranih kredita”.

U dogledno vrijeme moguće je, dakle, očekivati manju ponudu kunskih kredita, iako recentne međugodišnje usporedbe to još ne signaliziraju. Kunski su krediti zabilježili rast od preko 18 mlrd. kuna ili 17,6%, a valutni za 146,4 mil. kuna ili 0,1%.

To se uklapa u višegodišnji trend rasta kunskih kredita uz paralelan pad valutnih prisutan više od sedam godina, ističu analitičari RBA. Pritom se udio valutnih kredita u ukupnima smanjuje od druge polovice 2012.; s tadašnjih se 74,4 posto spustio na 53,6 posto u ovogodišnjem travnju.