Nepal je jedan od glavnih bazena u koji hrvatski poslodavci idu u potragu za radnicima. Krajem 2023., Nepalci su bili na 3. mjestu po broju dozvola za boravak i rad (20.899 radnih dozvola), a ove godine njihov trend dolaska se uvelike nastavio.

No jedan je došao investirati, a ne samo biti radnik. Poduzetnik Kamal Gurung već dugo živi u Europi, a u Hrvatskoj je prepoznao nedovoljno razvijeno tržište nepalske hrane i proizvoda, usprkos sve većem broju Nepalaca koji žive u RH.

Zato je lani u lipnju nakon dugih priprema u Zagrebu otvorio Kathmandu Mart, prvi nepalski dućan u Hrvatskoj, nazvan po glavnom gradu Nepala.

“Kad god se posluje, novac je u riziku. Neovisno je li to investiranje u Bitcoin ili otvaranje restorana, svaki poduzetnik riskira jer ne zna što će se dogoditi. Za mene to nije prepreka, jer imam san koji sam si zacrtao da ću doseći”, samopouzdano nam je rekao nepalski poduzetnik.

Želim biti nomad
U svom zagrebačkom dućanu prodaje puno južnoazijskih proizvoda od začina, leće, riže, krastavaca do rezanaca i čipsa. Iako 90% kupaca čine Azijati, sretan je što ima i hrvatske kupce, ali i što njegov bazen kupaca nije ograničen na glavni grad, već ga posjećuju ljudi iz Dubrovnika, Splita, Zadra, pa čak i Slovenije. Zasad nije poslovno surađivao ni s kim iz Hrvatske, no nada se da će moći u budućnosti, jer ima puno poslovnih planova poput uvoza portugalske kave i vina na naše tržište.

Prije nego je došao u Hrvatsku, Gurung je živio u Portugalu i Velikoj Britaniji. Prve poduzetničke korake napravio je u Portugalu, a počeci nisu bili laki: “Teško je započeti posao u bilo kojem dijelu svijeta. U Nepalu imamo izreku: Novac je u tigrovom zubu”.

Nakon Portugala, neko vrijeme je živio u Londonu i tamo je došao na ideju da se okuša u poslovanju u našoj zemlji.

“Nakon Londona, razmišljao sam u povratku u Portugal, tamo imam kuću. No shvatio sam da mi život u Portugalu kojeg već toliko dobro poznajem ne bi predstavljao izazov. Želim živjeti kao nomad, to me održava mentalno mlađim. Kad sam došao u Hrvatsku, otkrio sam da je isto ono što sam prodavao na zapadu ovdje dosta skuplje. Shvatio sam da je za azijsku hranu ovo još jedno neotkriveno tržište i odlučio sam ga osvojiti”, rekao je Gurung.

Hrvatska je za njega prije dolaska i poslovno i privatno bila nepoznanica, no među nepalskom dijasporom u Portugalu, on je dobro poznato lice. Bio je dopredsjednik nepalske zajednice u Portugalu 2017. te već ima višegodišnje iskustvo u organiziranju kulturnih događanja za svoje sunarodnjake. Sad organizira filmske večeri i koncerte u Zagrebu.

“Kad sam shvatio da je u Hrvatskoj puno Nepalaca, mnogima od njih počeo sam davati savjete, postao mentor. Organizirali smo i nekoliko okupljanja povodom naših festivala, što je bio jako dobro prihvaćeno. Uz to, napravili smo tri projekcije popularnih nepalskih filmova u Sesvetama, a sada za 12. svibnja organiziram koncert nepalskog pjevača Sabina Raija u Tvornici kulture”, najavio je Gurung.

Sabin Rai iznimno je popularan u Nepalu, a zbog boje glasa često ga uspoređuju s Bryanom Adamsom. Gurung svjedoči kako je ostati povezan s vlastitom kulturom i glazbom daleko od kuće neopisivo važno i kod njegovih sunarodnjaka budi pozitivne osjećaje. Usporedio je to s osjećajem da hrvatski građani nalete na buregdžinicu usred Walesa. U svom dućanu je svjedočio da kupci budu presretni ugledati čak i najobičnije proizvode poput šampona ili paste za zube iz krajeva iz kojih dolaze.

Priznaje da nepalska i hrvatska kultura imaju puno razlika, no vjeruje da će se nepalski imigranti koji duže vremena ostanu tu prilagoditi domaćoj hrani, kao što se i on naučio na europsku hranu nakon što je Nepal zamijenio Portugalom. No u dućanu u koji je Gurung za sada uložio 150.000 eura i u kojem je trenutačno četvero zaposlenih – troje nepalskih i jedan hrvatski državljanin – kupci s području jugoistočne Azije presretni su čim ugledaju najobičnije proizvode poput šampona ili paste za zube iz krajeva iz kojih dolaze, a moći kupiti začine na koje su navikli također im puno znači.

“Ljudima svakako pomaže da jedu hranu na koju su naučili. Začinjena hrana nama Nepalcima daje energiju. Kad si mogu skuhati nešto začinjeno baš kao kod kuće, to ih čini energičnima. Razgovarao sam s mnogo vlasnika kompanija koje zapošljavaju ljude iz jugoistočne Azije i oni mi potvrđuju da su radnici produktivniji kad pojedu nepalsku hranu”, svjedoči Gurung.

Nepalski poduzetnik osim materinjeg, tečno govori portugalski i engleski jezik. Drugim Nepalcima koji dolaze na Stari kontinent u potrazi za poslom uvijek savjetuje da nauče jezik zemlje u koju idu, a prema njegovom iskustvu oko 50% Nepalaca koji stignu u Europi su pripremljeni i upoznati sa zemljom u koju dolaze.

“Mnogi se ne pripreme dovoljno. Kažu da im je bitno samo zaraditi novac i to nije loše, ali važno je znati gdje se ide i koliko se može zaraditi. Kao motivacijski govornik često bih sunarodnjacima rekao: ‘Razmislite zašto ste ovdje. Jeste li došli zaraditi ili živjeti bolje?’. Kažu mi da su došli iz oba razloga. Ako je tako, kažem im da moraju upoznati Hrvatsku”, rekao je Gurung.

Važno naučiti jezik
Svjestan koliko je poznavanje jezika važno, i sam je 2017. otvorio školu stranih jezika u kojoj su zainteresirani imali prilike naučiti portugalski. Primijetio je da u Hrvatsku stiže puno zanatskih radnika poput vodoinstalatera i električara i vjeruje da je za njih posebno bitno da nauče hrvatski kako bi lakše popravljali kvarove u domovima lokalnog stanovništva.

“Oni koji se dobro informiraju i nešto nauče prije nego dođu, bit će im lakše. Puno je onih koji će komentirati ‘mi radimo napornije od naših hrvatskih kolega i ne dobivamo dovoljno novca’, no ja naglašavam da je tako i drugdje u svijetu, jer oni koji ne znaju jezik ne mogu se uspoređivati s onima koji ga znaju”, ističe Gurung.

Nepalski poduzetnik priznaje da je kao strani investitor u RH morao biti strpljiv, jer se neke dokumente dugo čekalo i više desetaka puta je morao putovati na lokaciji London – Zagreb. U Portugalu je cijeli proces puno brži, no i zakoni su drugačiji. Tamo osoba s privremenim boravkom može pokrenuti vlastiti biznis jednako kao i Portugalci, što u Hrvatskoj nije moguće.

“Za mene je to dobro, jer po portugalskim propisima tržište lako može postati preplavljeno. U Portugalu moj glavni kuhar može nakon par mjeseci naobrazbe u mom restoranu samo otići i otvoriti svoj restoran. Tako mi vlastiti kuhar postaje konkurencija, a to ubija tržište. U RH nije tako”, zaključuju Gurung.