Hrvatska ima dobru osnovu za razvoj cruising turizma, no u tom procesu treba paziti na brojne zamke u koje može upasti ako se ugovorima s cruising kompanijama ne uvede jaka kontrola njihova poslovanja i zaštita destinacije. Pritom treba paziti da se ne pretjera u broju i veličini cruisera i broju cruising turista jer je, primjerice, Dubrovnik već stekao reputaciju grada zagušenog cruiserima, upozorava profesor Ross Klein, sociolog i stručnjak za cruising industriju, koji je ovih dana boravio u Hrvatskoj na poziv Instituta za turizam. Klein je na cruiserima proveo ukupno oko 300 dana odmora, a u svojim brojnim publikacijama upozorava na negativne efekte cruising industrije kao što su zagađenje okoliša, izbjegavanje plaćanja poreza, nepoštivanje prava radnika, ucjenjivanje lučkih uprava.

Pregovaračka moć
“Velike cruising kompanije stvaraju percepciju da je cruising automatski dobar izvor prihoda i pritom imaju golemu pregovaračku moć, no ako se upadne u neke zamke, rezultat može imati sasvim suprotan učinak, odnosno destinacija može imati trajan gubitak prihoda, rejtinga, ugroziti vlastiti razvoj”, ističe Klein. Iako je bio samo u Dubrovniku, Klein kaže da i Split, Zadar i Rijeka imaju dobru perspektivu za razvoj cruisinga, no samo ako će se u tome ponašati kao partneri, a ne konkurenti te razvijati partnerstvo sa svim drugim igračima u turizmu svih tih destinacija. “Ako ne planirate razvijati masovni turizam, veliki cruiseri neće biti vaš izbor, već manji brodovi i kompanije koje nude luksuznije pakete kružnih putovanja, s putnicima kojima je bitna destinacija u koju uplovljavaju i u destinaciji više troše”, pojašnjava Klein.

Iako je kriza, prihod industrije krstarenja godišnje raste oko 7 posto, a prema dosadašnjem trendu to je industrija koja se svakih deset godina udvostručuje, pri čemu se najveći rast prebacio iz Sjeverne Amerike u Europu. Istodobno, cruising industrija radi povećanja dobiti u posljednjim je godinama znatno izmijenila navike svojih putnika, pruživši im mnoštvo sadržaja kako bi ih što više zadržala na palubi i odvratila od potrošnje na obali. To najviše vrijedi za velike brodove i velike kompanije koje sklapaju ugovore o sufinanciranju terminala s vlasnicima luka. Procjenjuje se da je u posljednjih deset godina zarada destinacija od cruisera pala za 75 posto. Klein pojašnjava da je ponuda kompanija da sufinanciraju gradnju terminala jedna od zamki u koju upadaju luke koje nemaju vlastit novac za takvo ulaganje.

Sufinanciranje kao mamac
“Ako hrvatske luke imaju slične ambicije, neka prvo dobro procjene omjer koristi i štete od takvog ugovaranja. Naime, u zamjenu za financiranje terminala kompanije traže kontrolu. One, primjerice, sve češće grade terminale u zamjenu za dugogodišnji zakup prostora na obali gdje grade vlastite ograđene zone sa šoping-centrima i turističkim naseljima i sav prihod zadržavaju za sebe”, upozorava Klein. Druga krajnost je opasnost da putnici s cruisera zakrče gradove i da gužva istjera tradicionalne “kopnene” turiste koji više troše u destinaciji. Jednaka opasnost prijeti i ako rast krstarenja izmakne kontroli, stoga treba vrlo jasno postaviti granice – koliko cruisera u danu, odnosno tjednu, s koliko gostiju može proći kroz luku. “Primjerice, Dubrovnik je u National Geographic Traveleru već stekao reputaciju grada zagušenoga cruiserima, što može ugroziti turistički razvoj grada. Treba pratiti ocjene takvih časopisa”, zaključuje Ross Klein.

Recept korporacije Carnival

Oni zarađuju, partneri propadaju
Korporacija Carnival jedna od najvećih svjetskih cruising kompanija koja drži 23 posto svjetskog tržišta, u 2010. godini je ostvarila 25 milijardi dolara neto dobiti. Carnivalovi putnici dnevno troše oko 300 dolara na brodu, od čega je 50 dolara čisti profit za kompaniju. Najveća zarada je u barovima i kasinu, a najnoviji hit su aukcije umjetnina. Carnival od svoje dobiti godišnje može izgraditi 50 terminala. Kompanija inače ne glasi za poželjnoga poslovnog partnera, tvrdi Klein, navodeći da njihovi partneri uglavnom propadaju.