Prva pošiljka od 2,2 milijuna barela nafte ukrcana je ovog vikenda u turskoj luci Ceyhan na tanker u vlasništvu američke kompanije ExxonMobil te tako označila otvorenje četiri milijarde dolara vrijednog naftovoda koji povezuje Kaspijski bazen i Mediteran. Otvorenje ovog naftovoda označilo je početak smanjivanja energetske ovisnosti Zapada o Bliskom istoku i Rusiji. Nafta će teći iz azerbejdžanske luke Baku, preko gruzijskog grada Tbilisija pa do turske mediteranske luke Ceyhan prelazeći tako 1768 kilometara dug put. U početku će naftovodom dnevno prolaziti oko 300.000 barela nafte, dok će se u budućnosti količina povećati na milijun barela dnevno. Naftovod je vrlo značajan za Azerbejdžan koji nema izlaz na otvoreno more te je do sada ovisio o ruskim naftovodima. Otvorenjem ovog naftovoda napokon se smanjila ovisnost o ruskim naftnim putevima, a isto tako i o ruskoj i bliskoistočnoj nafti. Projekt je započeo početkom 90-tih godina prošlog stoljeća na prijedlog Sjedinjenih Država u čijem je interesu bilo zaobilaženje Rusije u budućim poslovima s naftom iz Kaspijskog bazena. Kako SAD također nema dobre odnose s Iranom, odbacivao je i mogućnost transporta kaspijske nafte preko te države. Naime, naftovod koji bi povezivao Kaspijski bazen s Perzijskim zaljevom bio bi najkraći, a pri tom i najjeftiniji, no SAD je tu mogućnost u potpunosti isključio. Tržište željno očekuje ovaj naftovod već deset godina, od kad je počela njegova gradnja, a dodatnu nervozu unosilo je neprestano odgađanje njegova otvorenja. Nakon njegova otvorenja tržišni igrači se nadaju da će naftovod promijeniti okruženje mediteranskog naftnog tržišta, kojim trenutno dominira Moskva. Naime, Zapad je zabrinut ulogom Rusije na energetskom tržištu, s obzirom da stupanj demokracije u toj zemlji još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou, što je Moskva i pokazala svojom igrom oko isporuke plina početkom ove godine. Ipak, činjenica da ta zemlja godišnje proizvodi najviše nafte na svijetu te posjeduje najveće svjetske zalihe plina čini je nazabilaznim igračem na svjetskom energetskom tržištu. Osim Rusije, Zapad se nada kako će naftovod smanjiti ovisnost i o bliskoistočnoj nafti, uvijek podložnoj turbulentnim događajima koji neprestano pogađaju tu regiju. Nakon zaoštravanja situacije oko Irana i sukoba u Iraku koji nemaju tendenciju smirivanja te prijete prelijevanjem van granica, energetsko tržište neprestano strahuje od smanjenja ili prestanka dotoka nafte iz tog područja. Takav razvoj događaja gotovo je udvostručio cijene nafte u posljednjih godinu dana. Otvorenje naftovoda Baku-Ceyhan trebalo bi na tržište unijeti dozu stabilnosti.