Projekt od kojeg se iz Banskih dvora prije godinu dana puno očekivalo u pokretanju gospodarskih aktivnosti, zakon o strateškim investicijskim projektima, i dalje ne daje željene rezultate.

Samo uvrštavanje investicija na Listu prioritetnih, koje je ulagače trebalo izbaviti blokade hrvatske administracije, zastalo je još prije ljeta. Od tada traju i pripreme izmjena samog zakona, kako bi se popravile pojedine odredbe i prije svega ublažili kriterije za dobivanje statusa strateške investicije. No, i samo poboljšanje zakona zaplelo se u sporost procesa. Javna rasprava o tom prijedlogu prošli mjesec je okončana, i to, kako se saznaje, bez značajnijih novih prijedloga, a u tijeku je međuresorno usklađivanje. Nakon što se još sva relevantna državna tijela dogovore o korekcijama, one će biti upućene u Sabor po hitnom postupku.No, iz same komunikacije oko strateških investicijskih projekata može se zaključiti kako se iz Vlade nastoje sve više skloniti od ove teme i prebaciti odgovornost na neku drugu razinu.

Potpredsjednik Vlade za gospodarstvo i ujedno predsjednik Povjerenstva za procjenu i utvrđivanje strateških projekata Branko Grčić uputio nas je tako za sva pitanja o ovoj temi na Ministarstvo gospodarstva kao glavnog operativca za provedbu projekta. Povjerenstvo na čijem je čelu po zakonu bi kvartalno trebalo detaljno obavještavati Vladu o provedbi ovih mjera za ubrzanje realizacije važnih ulaganja, a sastajati se po potrebi, no najmanje mjesečno. Kako su nam iz Ministarstva gospodarstva odgovorili, dosad su održane četiri sjednice Povjerenstva. Iz rada Vlade, pak, poznato je da je od početka godine podnesen samo jedan raport o realizaciji ovog programa. No, interesa među ulagačima ima. Dosad su, po podacima Ministarstva gospodarstva, kandidirana ukupno 54 projekta, od čega 29 javnih, a 25 privatnih.  

Grčićevo Povjerenstvo utvrdilo je, pak, još proljetos da njih pet zaslužuje ući u društvo strateških, a formalno proglašenje od Vlade, koja ima zadnju riječ, dobilo je tek njih troje, redom javni projekti, nijedan u proizvodnji. Na listi strateških su rekonstrukcija TE Plomin, Kontejnerski terminal Zagrebačko pristanište u Luci Rijeka i Regionalni centar za gospodarenje otpadom Piškornica. Vladino odobrenje za status strateških čekaju još LNG terminal, te modernizacija i proširenje piste zračne luke Mali Lošinj. Ta dva projekta, kažu u Ministarstvu gospodarstva, u fazi su ishođenja dozvola. No, sama Lista strateških projekata nije javna, pa nisu dostupni ni detalji što od konkretnih koraka u pomoći za ubrzanje ovih projekata država treba poduzimati i što u praksi i čini. Službeno je pojašnjenje kako se ti detalji javnosti ne objavljuju zbog zaštite podataka. Tek se iz odgovora na novinarski upit saznaje da u tri slučaja strateških projekata još uvijek nitko s državne razine nije zakazao, jer, kažu iz Ministarstva gospodarstva, još niti jedna institucija, a niti odgovorna osoba, nije sankcionirana zbog neispunjenja rokova.

"Projekti koji su proglašeni strateškim aktivno se rješavaju kroz rad Operativnih skupina koje su neposredno odgovorne resornom čelniku središnjeg tijela državne uprave, a koji je odgovoran za učinkovitu provedbu hitnih postupaka vezanih za provedbu svakog strateškog projekta. Kroz aktivnosti Operativnih skupina, izrađeni su cjeloviti pregledi upravnih i drugih postupaka i radnji koje je potrebno poduzeti s ciljem davanja prijedloga Vladi RH da se projekti proglase strateškim", odgovor je Ministarstva gospodarstva koji smo dobili na upit o primjeni postojećih odluka i ispunjavanja predviđenih rokova za strateške projekte.Brzina djelovanja trebala je postati prioritet ovog zakonskog rješenja, čime bi se moglo konačno poslati signal potencijalnim stranim ulagačima da se u Hrvatskoj nešto mijenja i da ju konačno počnu uvrštavati u poželjne destinacije za ulaganja. No, nakon gotovo punih godinu dana dojam je da se tu priliku propustilo. Skorim izmjenama zakona o strateškim ulaganjima olabavit će se procedure dokazivanja financijske spremnosti za realizaciju projekta, kako bi veći broj projekata ušao na Listu, no glavna promjena odnosit će se ipak na prepuštanje veće uloge u provedbi ovog zakonskog rješenja institucijama zaduženima za ulaganja – Agenciji za investicije i konkurentnost i Centru za praćenje energetskog poslovanja i investicija.