Posljednjih nekoliko godina hrvatski je mljekarski sektor suočen s velikim problemima, kako u proizvodnji tako i u preradi svježeg sirovog mlijeka.

To najbolje ilustrira podatak o nacionalnoj proizvodnji mlijeka koja je u 2013. godini pala za 100 milijuna kilograma u odnosu na godinu prije. Usporedimo li opet prošlogodišnju nacionalnu proizvodnju od 503 milijuna kilograma mlijeka sa 675 milijuna kilograma proizvedenih u rekordnoj 2009. godini, slika stanja hrvatskog mljekarskog sektora postaje još poraznija.Domaće potrebe za mlijekom i mliječnim proizvodima iznose 900 milijuna litara godišnje, što znači da se danas skoro polovica potreba za mlijekom i mliječnim proizvodima nadoknađuje iz uvoza, umjesto vlastitom proizvodnjom i preradom. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju ionako dominantan uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda jača pa je tako on u srpnju ove godine povećan za 19 posto u odnosu na srpanj 2013. godine, kada je Hrvatska postala 28. zemlja članica Europske unije. 

Ruski embargo na hranu, kao odgovor na sankcije uvedene od strane EU, uvjetovao je dodatno jačanje uvoza europskih viškova na hrvatsko tržište, kao i deflaciju cijena mlijeka i mliječnih proizvoda.U navedenim se okolnostima postavlja pitanje održivosti i profitabilnosti proizvodnje i prerade mlijeka u Hrvatskoj, a razmotrimo li efekt koji će imati ukidanje mliječnih kvota u Europskoj uniji u 2015. godini, problem postaje bitno složeniji. Kako pomoći sudionicima domaćeg mljekarskog sektora? Jačanje konkurentnosti hrvatskog farmera kroz povećanje proizvodnje i kvalitete proizvedenog mlijeka esencijalna je u sektoru proizvodnje mlijeka. Subvencionirana nabavka junica s ciljem generiranja novih količina mlijeka, smanjivanje stope PDV-a na poljoprivredne inpute, reprogramiranje kredita i otvaranje "tailor made" kreditnih linija u suradnji HBOR-a i komercijalnih banaka te redovna i transparentna isplata poljoprivrednih poticaja samo su neke od potrebnih mjera koje mogu imati direktan i pozitivan utjecaj na povećanje proizvodnje  i profitabilnosti proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj.

Nadalje, državne intervencije jedan su od alata za kojim je potrebno posegnuti u periodima značajnih poremećaja na tržištu, a upravo je ruski embargo na mlijeko i mliječne proizvode iz EU uvjetovao ozbiljne poremećaje i na domaćem mljekarskom sektoru. Industrija se pak s druge strane sve manje uspješno bori s posljedicama višegodišnje gospodarske krize i smanjenjem kupovne moći potrošača, koji danas kupuju manje, opreznije te biraju jeftinije proizvode. Deflacija proizvođačkih cijena obilježila je prošlu i tekuću godinu, dok s druge strane ulazni troškovi neprekidno rastu, posebno troškovi sirovine, repromaterijala i energenata, a efekt "škara" postaje sve izraženiji. Visoka stopa PDV-a na mliječne proizvode u Hrvatskoj dodatno otežava plasman domaće proizvodnje.

Tako se u Hrvatskoj npr. na jogurt i sireve PDV obračunava po stopi od 25 posto, dok je ista kategorija proizvoda u susjednoj Sloveniji oporezovana s tek 9,5 posto PDV-a. Da situacija bude nepovoljnija, posljedice ruskog embarga dodatno otežavaju poslovanje prerađivačke industrije, kojoj se događa nova i opasna konkurencija, u obliku uvoza tržišnih viškova iz europskih zemalja, koji su danas dostupni po dampinškim cijenama na policama gotovo svih trgovina diljem zemlje. Ovdje se otvara i pitanje nepovoljne tržišne pozicije domaćih robnih marki i proizvoda u odnosu na one iz uvoza, stoga je potrebno stvoriti čvrsti konsenzus trgovaca i domaćih proizvođača kako bi se zaštitila domaća proizvodnja i prerada mlijeka.