Potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije sa zemljama Mercosura te najavljeno sklapanje dogovora s Indijom već u veljači označava najvažniji strateški zaokret Unije u zadnjem desetljeću. Ti sporazumi stvaraju prostor i za domaće proizvođače, pa smo istražili u kojim industrijama Hrvatska ima najjače adute za nastup na tržištima južne Amerike i Indije, najbrže rastućim gospodarstvima svijeta.

“Prirodno je da Unija traži alternativna tržišta, kako bi smanjila ovisnost o američkoj potražnji. Mercosur i Indija su logičan korak prema većoj otpornosti europskog gospodarstva”, kaže stručnjak za međunarodnu trgovinu Goran Buturac iz Ekonomskog instituta, Zagreb (EIZ).

Sporazum s Mercosurom, tržištem od 270 milijuna ljudi koje uključuje, između ostalim, Brazil, Argentinu, Urugvaj i Paragvaj, uklanja carine na 91 posto robe izvezenih iz Unije. Najveći dobitnici bit će europska automobilska industrija, strojarstvo, kemijska i farmaceutska proizvodnja – sektori na koje su se do sada primjenjivale carine od 14 do 35 posto.

Liberalizacija trgovine

Zauzvrat, EU ukida niz nameta na poljoprivredne proizvode, što će, barem kratkoročno, dodatno pritisnuti već preopterećeni europski agrar.

Drugi sporazum – onaj s Indijom, vrijednosti procijenjene na 150 milijardi eura, jednako je strateški važan. Indija je već peta svjetska ekonomija, s rastom od šest do sedam posto godišnje i ogromnim potencijalom tehnološke transformacije. U izvozu EU-a prema toj zemlji prevladavaju visokotehnološki proizvodi: zrakoplovi, dijelovi motornih vozila, kemikalije i elektronička oprema, koji čine više od dvije trećine ukupne robne razmjene.

”Značaj sporazuma dodatno proizlazi iz činjenice da Indija i dalje primjenjuje relativno visoke carinske stope, u prosjeku oko 15 posto, osobito na industrijske proizvode poput strojeva, vozila, kemikalija i električne opreme”, kaže Ivan Odrčić, savjetnik glavnog ekonomista Hrvatske udruge poslodavaca. Indija, primjerice, planira znatno sniziti carine na automobile uvezene iz EU – s dosadašnjih najviše 110 posto na 40 posto, objavio je Reuters.

“Iskustva EU s postojećim trgovinskim sporazumima pokazuju da liberalizacija trgovine može ubrzati rast robne razmjene između partnera za oko tri postotna boda godišnje, osobito kada se uz carine smanjuju i regulatorne prepreke”, kaže.

Građevinski sektor

Kako se tvrtke mogu zaštititi od nestabilnosti tržišta energije? Jednostavno je

digitalna otpornost

Upravljanje rizicima više nije igra na papiru – DORA zahtijeva rezultate

Odrčić napominje kako su najveći potencijalni dobitnici takvog sporazuma su industrije s višom dodanom vrijednošću, uključujući strojarstvo, elektroindustriju, kemijsku i farmaceutsku proizvodnju, ICT, energetiku te povezane usluge.

”Hrvatska ima konkretne izvozne prilike, ali i izražen prostor za rast. Hrvatska je 2024. u Indiju izvezla robe u vrijednosti od 28,3 milijuna eura, uz znatno veći uvoz od 194,9 milijuna eura, što ukazuje na snažan trgovinski deficit. Izvoz je pritom koncentriran u industrijskim segmentima poput električnih strojeva i opreme, farmaceutike, specijaliziranih strojeva, energetskih komponenti i ICT rješenja”, kaže Odrčić.

Sporazum bi mogao olakšati pristup indijskom tržištu, smanjiti regulatorne prepreke i potaknuti snažnije uključivanje hrvatskih poduzeća u europske i indijske lance vrijednosti, napominje. U HGK-a procjenjuju da bi budućnost bilateralne suradnje mogla ležati u sektorima tehnologije, zelene energije, informatičkih usluga, obrazovanja i turizma. “U digitalnim rješenjima i obnovljivim izvorima energije hrvatske tvrtke imaju kompetencije i reference, ali ključno je strateško pozicioniranje i podrška ekonomskih diplomacija”, kažu u HGK.

Sporazum ima i snažnu investicijsku dimenziju, ističe Odrčić pojašnjavajući da se zaliha izravnih ulaganja EU u Indiji procjenjuje se na oko 140 milijardi eura, dok indijska ulaganja u EU iznose oko 10 milijardi eura. U Indiji posluje oko šest tisuća europskih kompanija. “Dodatna liberalizacija mogla bi potaknuti nova ulaganja u digitalnu infrastrukturu, zelenu tranziciju, istraživanje i razvoj te mobilnost radne snage. Za Hrvatsku će iskorištavanje tih prilika zahtijevati ubrzanje ulaganja u produktivnost, jačanje internacionalizacije poduzeća te snažnije povezivanje obrazovnog, istraživačkog i industrijskog sustava”, kaže Odrčić.

Hrvatska, premda s ograničenim izravnim izvozom u zemlje južne Amerike, može imati znatne posredne koristi od novog sporazuma s Mercosurom. Hrvatski proizvođači autodijelova, strojeva i komponenti, koji su dio njemačkih izvoznika, postat će konkurentniji na brazilskom tržištu zbog smanjenih carina.

Dva hrvatska aduta

U dugom roku, otvaranje trgovinskih tokova može dovesti do prilika i za domaće proizvođače brodova, prometne opreme i specijaliziranih strojeva.

“Najlakše će se globalnim izazovima oduprijeti oni koji se orijentiraju na suradnju, proizvodnju, inovacije i ulaganje u ljudske resurse”, naglašava Buturac. Posebnu ulogu i dalje zadržavaju dva tradicionalna hrvatska aduta – pomorstvo i turizam. Oba sektora imaju snažne multiplikativne učinke na druge grane, od logistike i brodogradnje do prehrambene i kreativne industrije. Usprkos urušavanju velikih brodogradilišta, u zemlji danas djeluje niz manjih, specijaliziranih tvrtki koje postižu zapažene izvozne rezultate, osobito u projektima energetski učinkovitih plovila i obalne infrastrukture.

Stručnjaci s kojima smo razgovarali smatraju da bi Hrvatska također mogla jače kapitalizirati svoje agroklimatske potencijale. Dugoročni rast cijena hrane i sve veća potražnja za održivim proizvodima otvaraju prostor za razvoj izvoza ekološke hrane i pića.

U tom segmentu, uz odgovarajuće logističke i certificirane standarde, Hrvatska može pronaći novu nišu u europskom i svjetskom lancu dodane vrijednosti.