Kako će izgledati život u Hrvatskoj 2020., teško je predvidjeti.

Optimistične prognoze o prosječnoj plaći od 2500 eura i stopi zaposlenosti od 75% koje su još 2011. iznesene u Povelji za konkurentnosti Hrvatske do 2025. neće se ostvariti jer nisu provedene nužne reforme koje bi oslobodile gospodarstvo i potaknule rast. Četiri godine nakon Povelje Hrvatskoj ekonomski analitičari prognoziraju stagnaciju i tiho umiranje s izuzetno niskim stopama rasta koje bi se tek u 2018. mogle popeti na razinu nešto veću od dva posto.

Prognoziraju se i nastavak zaduživanja države, sankcije EU i težak ulazak u eurozonu, i to nakon 2020. Nema pomaka na području nezaposlenosti, niti najave novih velikih projekata, kažu pesimisti. Optimisti su pak uvjereni da se trendovi još mogu preokrenuti i da Hrvatska uz intenzivan rad može rasti i 4%. Istina o tome kako ćemo živjeti za pet godina vjerojatno je negdje u sredini. Upitali smo poduzetnike kako oni vide budućnost Hrvatske i dobili niz optimističnih pogleda na 2020. godinu čiji je zaključak: Budućnost ovisi o nama samima, a to je i dobra i loša vijest! 

Damir Grbavac, Raiffeisen mir. fond.

Bez obzira na tešku situaciju, moramo biti optimisti i vjerovati u oporavak hrvatskoga gospodarstva. Vjerujem da će u idućem mandatnom razdoblju biti povećane stope izdvajanja mirovine u drugi mirovinski stup te da će biti izjednačen položaj umirovljenika iz prvoga stupa i onih koji odlaze u mirovinu, a imaju štednju u oba sustava. Mirovinski fondovi imat će stabilno poslovanje, ne mogu obećati stope zarade koje smo imali proteklu godinu, ali mogu da ćemo biti stabilni i da ćemo obogatiti imovinu naših osiguranika. Očekujem od države da zadrži poticaje na dobrovoljnu štednju za mirovine jer je to najbolji način da se osigura sigurna starost, kaže Damir Grbavac, šef uprave Raiffeisen mirovinskih fondova.

Davor Majetić, HUP

Ako gledamo iz današnje perspektive na 2020. i stava u kojem se opiremo promjenama, stvari ne izgledaju dobro, ali uz kvalitetne promjene Hrvatska može dostići gospodarski rast od 3 do 4 posto. U tom planu oporavka moraju sudjelovati i Vlada, i sindikati, i poslodavci, a ako krenemo u taj smjer, Hrvatska će 2020. biti ravnopravna zemlja EU u kojoj se povećava bogatstvo i plasiraju investicije. Nećemo možda biti bogati poput Danaca ili Engleza, ali možemo biti na pozitivnom putu prema standardu zemalja razvijene Europe. Vjerujem u taj scenarij jer imamo resurse: vode, šume, rudno bogatstvo, sposobne ljude i obrazovan kadar i moramo to iskoristiti, kaže glavni direktor HUP-a Davor Majetić.

Branko Roglić, Orbico

Vlasnik Orbica Branko Roglić tvrdi kako  u Hrvatskoj vlada antipoduzetnička klima. Ako se ona ne podigne na višu razinu, Hrvatska neće imati budućnosti, uvjeren je Roglić. 
"Zapravo bi trebala odmah u predstečajnu nagodbu. Javni sektor treba biti svjestan toga da javnu potrošnju ne plaća hrvatsko gospodarstvo nego vjerovnici. Nije problem što smo zaduženi nego što se i dalje zadužujemo. Županije treba svesti na šest, a općine na 100, privatizirati sve što se može privatizirati, restrukturirati javna poduzeća i sudstvo tako da se dovedu strani suci. To može učiniti samo Vlada koja će svjesno izgubiti izbore, ali se želi žrtvovati za Hrvatsku", zaključuje  Roglić.

Ante Mandić, IN2

Do 2020. godine nema puno vremena i sudeći prema sadašnjosti, bit će i gore nego što je danas. Potrebna nam je čvrsta i odlučna Vlada koja bi trebala igrati na kartu ekonomije, a ne emocija i prošlosti. No, što očekivati od Vlade koja odustane i od reforme kada su u pitanju promjene registarskih pločica. Mi informatičari rješenje bismo pronašli u outsourcingu Vlade. Primjerice, Švicarskoj. Prenormiranost u javnom sektoru je ekstremna jer administracija opravdava svoje postojanje na taj način. Neselektivno se primjenjuju i ne uvažavaju specifičnosti sektora poput IT-a, kaže predsjednik Uprave tvrtke IN2 Ante Mandić.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’