S novom godinom došao nam je Zakon o JOPPD-u koji (ponovo) mijenja način na koji izvještavamo Državu. U bespuću beskrajnih i ponekad teško razumljivih formulara dobro nam je došla još jedna zakonska promjena.

Da bude sasvim jasno, podržavamo borbu protiv nepravilnosti i potrebu za kontrolom, ali je li se itko ikad zapitao kakve je troškove u odnosu na učinke napravila promjena zakona ili procedure? Znaju li za "cost benefit" analizu, jer privatnici bez nje ne smiju ni zaspati. Prema analizama poslodavaca, spomenuta promjena izvještavanja povećala je ljudske, vremenske i novčane resurse. To je posebno pogodilo male i srednje tvrtke jer nemaju vlastita računovodstva te im svako povećanje opsega posla donosi i veće troškove poslovanja. Kao i kod svakog novog zakona, nov način financijskog izvještavanja donosi niz pitanja i nelogičnosti koje izviru primjenom u realnom svijetu. Dodajmo  k tome troškove promjene softverskih programa i poslovnih procesa koje svaka tvrtka mora provesti, obuke i radionica za poslodavce i javnu administraciju – dolazimo do nepravedne računice troškova i koristi zakonske promjene.

A sve naše Vlade mijenjaju zakone kao na traci. Samo u zadnje dvije godine četiri smo puta mijenjali Opći porezni Zakon, promijenili smo Zakon o porezu na osobni dohodak, a Zakon o PDV-u mijenjali smo nekoliko puta… Uz to, gotovo je nemoguće izračunati trošak ljudi, vremena i novaca uloženih u analizu primjene novog propisa u stvarnim životnim situacijama koje nisu jednoznačno ili uopće definirane zakonskim i podzakonskim aktima. Zamislite koliko je teško tada pronaći osobu koja zna i koja vam želi dati mišljenje oko problema koji su u regulativi nedefinirani, nepredviđeni ili toliko apsurdni da su neprovedivi. Ako i pronađete osobu koja ima mišljenje i rješenje, gotovo sigurno to nećete dobiti napismeno kao potvrdu da radite po zakonu pa kad dođe inspekcija taj isti zakon i proceduru može sasvim legalno tumačiti na svoj način. Poslodavcima nije svejedno kako se tumači zakon jer se svako nepoštivanje i drugačije tumačenje drakonski kažnjava. Primjerice, ako niste u vašem objektu primijenili zakonsku promjenu s "Knjige žalbe" u "Obavijest o načinu podnošenja pisanih prigovora" kaznili su vas s nekoliko desetaka tisuća kuna jer je veliko nepoštovanje zakona i stvara vam veliku "poslovnu dobit".

Još jedan, ozbiljniji primjer: u Hrvatskim zakonima postoji 14 definicija plaće,  a po Kaznenom zakonu ako ne isplatite plaću možete ići u zatvor. Kazneni zakon naravno ne kaže na koju definiciju se u tom zakonu misli pa je pravo pitanje po kojoj definiciji plaće možete završiti u zatvoru? Po svih 14? I radi svega toga, a s jednom, jedinom željom da poslujemo po Zakonu, poslodavci previše vremena i sredstava troše na državnu administraciju, prvo istražujući prvo način da dobiju sve potrebne dozvole za legalno poslovanje, potom da prema zakonima plate sve obveze prema Državi i to na pravi način i u pravom iznosu, a pritom moraju neprestano ulagati u vlastitu poslovnu infrastrukturu i poslovne procese. To je posebno veliki problem za male i srednje tvrtke, jer se tim Kafkinim procesom i istraživanjima bespuća administracije bave vlasnici i menadžeri umjesto da se fokusiraju na poslovanje, rast i investicije. Radi loših i nedorečenih zakona svaka inspekcija može protumačiti propise legalno na svoj način i naplatiti vam kaznu koja kod malih poduzeća prečesto iznosi više od godišnje dobiti (a poslodavac je napravio sve da bude po Zakonu).

I zato je važna reforma javne administracije i zakonske regulative koja mora biti efikasna, jednostavna, predvidljiva, jednoznačna i prilagođena stvarnom životu. I moramo biti oprezni prilikom promjena Zakona i pisati kvalitetne Zakone. Moramo raditi analizu procjene učinka propisa. I zato moramo uključiti socijalne partnere što ranije u proces kako bismo u prvoj fazi pisanja Zakona razumjeli i predvidjeli kako će se odraziti na realne situacije i životne situacije. Samo takva efikasna, predvidiva i jednoznačna javna administracija će biti u službi dizanja opće konkurentnosti poslodavca i biti kvalitetan servis u svakodnevnom poslovanju. Ako to uspijemo, tada će poslodavci prestati biti "servisni" činovnici Državne administracije i konačno biti poslodavci fokusirani na vlastitu konkurentnost, poslovni uspjeh, gospodarski rast i zapošljavanje što se danas od poslodavaca očekuje više nego ikada.

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a