Kada naši najbolji znanstvenici budu radili iz Hrvatske, možemo reći da smo uspjeli

Autor: Borivoje Dokler , 28. travanj 2020. u 22:00
Za vraćanje povjerenja mladih u obrazovni sustav potrebno dubinski promijeniti naš mentalitet gdje je varanje normalno/ROBERT ANIĆ/PIXSELL

Iako velik broj mladih smatra da će teško naći posao nakon obrazovanja, samo rijetki ističu stjecanje boljeg obrazovanjakao kao razlog odlaska iz zemlje.

Iako Hrvatska ne stoji loše po obuhvatu obrazovanja i odustajanju, sveučilišta su nam dosta nisko rangirana na svjetskim rang ljestvicama. I studenti u Hrvatskoj su donekle zadovoljni kvalitetom obrazovanja. Je li situacija uistinu loša i što bi se trebalo napraviti da se ona popravi pitali smo prodekana jedne visokoobrazovne institucije i gospodarstvenike.

Situacija u visokom obrazovanju nije identična u svakom području znanosti, i naravno da može i treba bolje, ističe Goran Luburić, prodekan za nastavu i studente Poslovnog Veleučilišta Zagreb, ali upozorava da bi bila filmska fantazija učiniti visoko obrazovanje boljim u uvjetima još uvijek prisutne negativne selekcije na najvišim razinama. Ističe da smo tu gdje jesmo i dokle god se u temeljima ne promijeni etika upravljanja, kao i ovisnosnt o financiranju iz proračuna ne treba očekivati promjene.

Kuda plovi ovaj brod

“Sveučilišta, HAZU i njima slični gledaju samo sebi u bradu. Važnije je tko će izlobirati zvanje docenta, profesora, višeg asistenata nego ‘kuda plovi ovaj brod’.

Jedan od prvih koraka bilo bi uvođenje tržišnog planiranja kvota za studiranje u ovisnosti o tržišnim potrebama, kako na domaćem, tako i na tržištu EU (jer ipak smo radno mobilni, za to smo dali svoj glas prilkom pristupanja EU), s projekcijom od 5 do 7 godina.

Fakulteti medicinskog spektra čini mi se da ipak kvalitetnije planiraju svoje kvote (za razno-razne kasnije specijalizacije) nego što to čine više-manje svi ostali fakulteti u društvenom području znanosti. Kada ćemo moći reći da je visoko obrazovanje i znanost u Hrvata uspjela? Kada nam naši najistaknutiji znanstvenici budu radili iz Hrvatske, a ne iz inozemstva”, smatra prodekan za nastavu i studente Poslovnog Veleučilišta Zagreb.

Marko Emer, direktor servisa Moj-eRačun, ističe da postoje sjajne iznimke među visokoškolskim institucijama koje spremaju mlade da budu konkurentni na bilo kojem tržištu. “Hrvatski liječnici, informatičari, inženjeri strojarstva su iznimno cijenjeni gdje god odu, što znači da nešto ipak dobro radimo. No, činjenica je da svake godine previše produciramo određenih zanimanja za kojima nema potrebe na tržištu rada. Trebalo bi konačno podvući crtu i usmjeravati mlade da razvijaju vještine koje su potrebne u današnjem poslovanju”, kaže Emer i dodaje da postoji tradicija određenih visokoobrazovnih institucija, i na nju moramo biti ponosni.

“No, bez duboke promjene načina razmišljanja i poticanja mladih da ne bubaju, nego razmišljaju, a to možemo samo ako promijenimo dosadašnji način vrednovanja izvrsnosti samih studenata, ali i način na koji im se prezentira gradivo, nećemo rasti na ljestvici cijenjenih sveučilišta”, smatra Emer.

Uspješne karijere u inozemstvu

Robert Juričić iz HP Computing and Printinga razmišlja da uspjeh i zavidne karijere naših studenata u inozemstvu daju temelj prema kojem možemo zaključiti da je obrazovanje u Republici Hrvatskoj vrlo kvalitetno, sveobuhvatno i daje vrlo široku naobrazbu. Drago u je da su i studenti zadovoljni kvalitetom obrazovanja – pogotovo jer je danas vrlo lako napraviti ‘benchmark’ i usporediti se sa kolegama iz inozemstva. Naravno, budući da uvijek može bolje smatra da i naše obrazovanje ima mjesta za napredak.

“Upravo nam to govori i nešto lošiji rang na svjetskim ljestvicama. Mišljenja sam da se naše obrazovanje može poboljšati na način da se modernizira kurikulum (uvođenje dinamičkog kurikuluma koji bi se prilagođavao trenutnim zahtjevim sa tržišta), da se smanji’ex cathedra’ pristup, a uvedu projektni zadaci, debate. Druga važna stvar koja može dovesti do poboljšanja je da se uvede jača suradnja realni sektor – obrazovne ustanove. Na taj način bi se također utjecalo na kurikulum, te još važnije, studenti bi i prije samog radnog vijeka bili upoznati sa poslovima koji ih čekaju u budućnosti, te ih i dočekali spremniji”, kaže Juričić i navodi da ovakvih primjera ima u Hrvatskoj i vrlo su uspješni.

“HP Inc ima veliki fokus na mlade ljude, te je implementirao programe gdje se diplomanti zapošljavaju na godinu dana i prolaze sve odjele, upoznaju se sa svim procesima unutar kompanije i na taj način prošire vlastito znanje. Također, mogu nastaviti karijeru u području u kojem se osjećaju najbolje”, ističe Juričić.

Antoniju Buničiću, softverskom inženjeru u tvrtki Atron electronic GmbH, čini se da rangiranje hrvatskih sveučilišta na listama ne daje realnu sliku o kvaliteti obrazovanja u Hrvatskoj budući da kod nas fakulteti kao sastavnice sveučilišta imaju veliku autonomiju i poprilično variraju kvalitetom studija. Ističe da se možemo pohvaliti s nekoliko vrhunskih fakulteta, ali postoje i oni koji kvalitetom nisu na potrebnoj razini.

“Fakulteti na hrvatskim sveučilištima bi trebali imati bolju suradnju, te slijediti pozitivne primjere drugih domaćih i stranih fakulteta. U stranim državama su česta i privatna sveučilišta, tehnička sveučilišta, itd. Na njima je sigurno lakše raditi na kvaliteti studijskih programa. U ovakvom ustroju hrvatskih sveučilišta, jedini način za podizanje kvalitete je da svi fakulteti nastoje kontinuirano unaprijeđivati svoje programe, nastavno osoblje, organizaciju…”, smatra Buničić.

Gotovo polovina mladih slaže se s tvrdnjom da se na visokoobrazovnim institucijama u Hrvatskoj kupuju ispiti, a tek 5 posto vjeruju da to nije slučaj. Da je tako vjeruje i Emer i nadodaje da se uz ispite,kupuju i seminari , ali i završni i diplomski radovi pa čak i diplome.

Vraćanje povjerenja

“Ta ružna navika kojom varamo sustav, a zapravo najviše varamo sami sebe, nažalost je duboko ukorijenjena u našem društvu. U nekim zapadnim zemljama je to apsolutno nedopustivo, pa rekao bih čak i nezamislivo ponašanje, no kod nas je, a vidjeli smo to nedavnim provjerama diploma među učiteljima koji su godinama podučavali našu djecu temeljem tih lažnih diplomi, takav način beskrupuloznog varanja očito uobičajen. Prije nekoliko godina tijekom afere Indeks, kada je veliki broj profesora, posrednika i učenika izveden pred lice pravde, bio sam uvjeren da će se s tom ružnom, ponižavajućom praksom prestati, ali nažalost moram konstatirati da se situacija tek malo promijenila i da je za stvarne promjene i za vraćanje povjerenja mladih u obrazovni sustav potrebno dubinski promijeniti naš mentalitet gdje je varanje normalno. Tek kada nitko od njih neće poznavati nijednu osobu koja je platila seminar, prepisivala sa šalabahtera, kupila ispit ili diplomski rad, tek tada će im se vratiti vjera u poštenje obrazovnog sustava.

Ako propagiramo jednake mogućnosti za sve, onda se to isključivo može odnositi na jednake mogućnosti da svojim znanjem, trudom i zalaganjem možemo postići izvrsne rezultate. A propos generaliziranja, ne smatram da je nepošteno, dapače, svaka obrazovna institucija ima mogućnost očistiti svoj obraz rigoroznim kažnjavanjem bilo kakvog pokušaja zloporabe sustava, a ne zataškavati pojedinačne slučajeve i okretati glavu na takvo sramotno ponašanje”,smatra direktor servisa Moj-eRačun.

Buničić vjeruje da je situacija s korupcijom u visokoškolskim institucijama bolja nego prije desetak godina, ali ističe da je ona problem dok god nije u potpunosti iskorijenjena. Uvođenjem državne mature, kaže, na nekim fakultetima su ukinuti prijemni ispiti i otežan upis ‘preko veze’, a nekoliko je afera s korupcijom na fakultetima završilo u javnim medijima, pa na kraju i na sudu. On se osobno na FER-u nije susreo s takvim situacijama, pa misli da generalizacija nema smisla.

Luburić kaže da u situaciji kada je ponuda na tržištu visokog obrazovanja veća od potražnje, sve postaje opasno. “A u određenim područjima znanosti na tržištu visokog obrazovanja u Hrvaskoj ponuda je veća od potražnje”, ističe. Juričić smatra da treba imati nultu stopu tolerancije na bilo koji oblik korupcije, ali mišljenja je da je korupcija prisutna u velikoj većini profesija i na svim razinama organizacija. “Kolika je ona u visokoobrazovnim institucijama stvarno ne mogu tvrditi jer nemam točne podatke. Ali, onako ljudski, ja mislim da je manja nego što je neka generalna percepcija. I sam sam bio student, i mi smo naravno debatirali o tome, ali moram priznati da ne znam nikoga tko je ‘kupio’ ispit. Mislim da se svaki student treba fokusirati na to da je spreman za ispit, a ako se susretne sa bilo kojim oblikom ili pokušajem korupcije odmah prijaviti nadležnim institucijama”, kaže Juričić.

Ne dobivaju priliku

Istraživanje zaklade Friedrich Ebert pokazalo je da velik broj mladih, njih 35 posto, smatra da će teško naći posao nakon obrazovanja, ali samo rijetki (6%) ističu stjecanje boljeg obrazovanja kao glavnog razloga odlaska iz zemlje. Luburić smatra da je taj stav mladih sasvim razumljiv. Smatra kako svi koji odlaze van, odlaze zbog posla i poslovnih mogućnosti primarno. “Odlaze zbog novaca i zbog toga što ovdje ne dobijaju, po njima, zasluženu priliku. Odlaze zbog toga što nisu prirodni lobisti i što ne žele cijelo vrijeme raditi ‘kombinacije’ da bi opstali.

Odlaze jer im je dosta da klimaju glavom iako to ne bi htjeli. Odlaze jer imaju čvrst stav i karakter. Odlazak u inozemstvo zbog dodatnog obrazovanja vjerujem da čini samo marginalni udio u ukupnim odlascima”, kaže Luburić.

Emer smatra da s obzirom na gospodarsku situaciju u zemlji, koja će evidentno uskoro biti još gora, i ovih 6 posto mladih koji se odlučuju na nastavak školovanja vani je velika brojka.

”Osobno nisam za odlazak mladih iz zemlje, iako razumijem njihovu perspektivu društva u kojem živimo, jer duboko vjerujem da njihovim snažnijim aktiviranjem i našom potporom možemo promijeniti situaciju nabolje.

Mladi ne moraju živjeti u svijetu kakav im, trenutno, ostavljamo, oni uistinu imaju moć reći dosta, od sutra ćemo drugačije, samo im treba omogućiti da se njihov glas čuje”, zaključuje Emer.

Komentirajte prvi

New Report

Close