Zbog čega krumpir i rajčica bolje uspijevaju u Nizozemskoj nego u Hrvatskoj pitanje je za milijun kuna.

Isplate nagrade potencijalnim sudionicama ovog mini-kviza nema, ali ostaje činjenica da te dvije povrtnice najviše uvozimo upravo iz Nizozemske koja izgradnjom nasipa osvaja nove zemljišne površine, a i klimatski uvjeti daleko su nepovoljniji nego u Hrvatskoj. Za ilustraciju, koja grubo razotkriva sve naše dubioze u agraru, samo prošle godine iz uvoza smo ukupno konzumirali 10,4 tisuće tona rajčice, a strancima prodali gotovo zanemarivih 553 tone rajčice.

Nelogičnost s mrkvom
Ili, priča druga, u tradicionalnom zagrebačkom 'grincajgu' za juhu kupljenom u nekom od trgovačkih lanaca na deklaraciji stoji – mrkva, uvoz iz Austrije. Zar doista Austrijanci na svojim brežuljkasto-brdovitim područjima lakše uzgajaju mrkvu nego Hrvati u Ravnim kotarima, na Baniji ili slavonsko-podravskim nizinskim prostorima. Dvojba ostaje do daljnjega uz podatak da je u Hrvatskoj tijekom 2013. prodano 6858 tona mrkve iz uvoza dok je istodobno s hrvatskih oranica u izvoz poslano 35 tona mrkve?! U Zelenom izvješću o stanju u poljoprivredi za 2012. godinu, izrađenom u resornom Ministarstvu poljoprivrede u listopadu 2013., izneseni su podaci da je u 2008. pod uzgojem povrća bilo 12.670 hektara od ukupno milijun i devet tisuća koliko se u prosjeku godišnje obrađuje.

Umjesto zamaha i povećanja površina pod povrćem, konstatira se u nastavku izvješća, u 2012. naspram 2011. površine pod povrćem u komercijalnoj proizvodnji smanjene su za 2306 hektara. Koliko su iznosile ostaje tajna. Navodeći djelomičnu strukturu uzgoja i površina u izvješću se također spominje da je pod intenzivnom proizvodnjom rajčica u 2011. bilo 595 hektara, da bi 2012. te površine pale na 448 hektara. Još porazniji su podaci o proizvodnji suhog graha. Autori izvješća tako iznose da je u 2005. radi proizvodnje graha za suho zrno bilo zasijano 6477 hektara s kojih je proizvedena 6041 tona graha, a u 2012. samo 788 hektara s kojih je ubrano 472 tone zrna graha. U sličnim statističkim iskazima izneseni su i podaci o hektarima i količinama za sve vrste povrća, no u izvješću nema ni jedne jedine rečenice što je nužno učiniti da se nagomilani negativni trendovi u nacionalnom agraru konačno promijene te da u fokusu bude izvoz a ne uvoz povrća.
 

Problem navodnjavnja
Naime, tijekom 2013. kroz izvoz je plasirano 12,4 tisuće tona povrća u protuvrijednosti 10,6 milijuna dolara dok je uvezeno 119 tisuća tona uz trošak  od 118 milijuna dolara.Jedan od ključnih problema kod uzgoja povrća svakako je neriješeno navodnjavanje, ali i nepripravnost poljoprivrednih gospodarstava na udruživanje u zadruge i proizvođačke organizacije kako bi postali konkurentniji u tržišnoj utakmici i na domaćem i na inozemnom terenu. Da je više dogovora i partnerstva među  gospodarstvima uz naravno veću logističku potporu države na policama trgovina i štandovima tržnica ne bi dominirao primjerice i češnjak iz Kine kojega je tijekom prošle godine uvezeno više od 1400 tona. Iz lanca brze hrane McDonald's prije godinu dana otkrili su da u Hrvatskoj nabavljaju svega tri proizvoda, a jedan je salata koju kupuju od tvrtke Fragaria i, ustvrdili su, najbolje je kakvoće u svim njihovim restoranima na ukupnom europskom prostoru. Umjesto da se taj detalj preslika na oranice pod salatom, lani je uvezeno gotovo 900 tona samo radiča i endivije.