EN DE

Ja režimski sudac? Pa nađite jednu takvu moju presudu!

Autor: Ivor Fuka
26. prosinac 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Ivan Turudić, sudac zagrebačkog Županijskog suda i šef uskočkog odjela, ove je godine osudio Damira Polančeca, a mnogi očekuju da će suditi i bivšem premijeru

Zahvaljujući javnosti atraktivnim suđenjima, u kojima su na optuženičku klupu sudnice Ivana Turudića sjedala brojna poznata imena s domaće kriminalne, ali i političke scene, ovaj sudac zagrebačkog Županijskog suda prometnuo se u jedno od najzvučnijih imena hrvatskog pravosudnog sustava.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Mnogi će danas staviti ruku u vatru da će, ukoliko Ivo Sanader uistinu bude procesuiran, bivši premijer završiti upravo u njegovoj sudnici, ali sam Turudić na spomen tog “proročanstva” samo će nemarno odmahnuti rukom: “Možda i hoću, ali za to imam iste šanse kao i bilo koji sudac ovoga suda, ako do postupka ikad dođe.” Na njega se nedavno obrušio upravo bivši premijer komentirajući presudu kojom bivšeg potpredsjednika Vlade, Damira Polančeca, šalje iza rešetaka na godinu i tri mjeseca. Pozivajući se na Polančecove bilješke, Sanader je natuknuo da je Vladimir Šeks nudio bivšem potpredsjedniku Vlade manju kaznu. Za tu je “uslugu” navodno morao teretiti bivšeg premijera. Njegove tvrdnje Turudić će u razgovoru za Poslovni dnevnik u potpunosti negirati: “Ni na koji način ne želim komentirati Sanaderove izjave. Pravim se kao da ih nisam čuo”.

Zahvaljujući javnosti atraktivnim suđenjima, u kojima su na optuženičku klupu sudnice Ivana Turudića sjedala brojna poznata imena s domaće kriminalne, ali i političke scene, ovaj sudac zagrebačkog Županijskog suda prometnuo se u jedno od najzvučnijih imena hrvatskog pravosudnog sustava.

Mnogi će danas staviti ruku u vatru da će, ukoliko Ivo Sanader uistinu bude procesuiran, bivši premijer završiti upravo u njegovoj sudnici, ali sam Turudić na spomen tog “proročanstva” samo će nemarno odmahnuti rukom: “Možda i hoću, ali za to imam iste šanse kao i bilo koji sudac ovoga suda, ako do postupka ikad dođe.” Na njega se nedavno obrušio upravo bivši premijer komentirajući presudu kojom bivšeg potpredsjednika Vlade, Damira Polančeca, šalje iza rešetaka na godinu i tri mjeseca. Pozivajući se na Polančecove bilješke, Sanader je natuknuo da je Vladimir Šeks nudio bivšem potpredsjedniku Vlade manju kaznu. Za tu je “uslugu” navodno morao teretiti bivšeg premijera. Njegove tvrdnje Turudić će u razgovoru za Poslovni dnevnik u potpunosti negirati: “Ni na koji način ne želim komentirati Sanaderove izjave. Pravim se kao da ih nisam čuo”.

Bez dlake na jeziku
Zbog iste presude u pravi mali “rat” s Turudićem ušao je i Polančecov odvjetnik Anto Nobilo, koji će, svi su izgledi, ponovno zajedno sa svojim klijentom morati u Turudićevu sudnicu, i to zbog bitno složenijeg spisa, onog o Podravki. Ovih je dana bezuspješno tražio izuzeće ovoga suca, tvrdeći da postoji sumnja kako je Turudić pristran. Turudić ne negira poznanstvo sa Šeksom: “Bilo bi ružno reći da ga ne poznajem. Znamo se, barem 15 godina, ali prijatelji nismo.” Napominje da ne gaji političke ambicije i da ga politički obračuni ne zanimaju. No, zato će potvrditi kako je izvrstan prijatelj s Miroslavom Šeparovićem, Šeksovim kumom, koji mu je bio prvi šef po dolasku iz rodne Virovitice u Zagreb, na poziciju pomoćnika ministra. Samo nijanse nedostajale su da danas 48-godišnji Ture, kako ga zovu prisne kolege, ali i novinari s kojima će rado popiti kavu u kafiću pokraj suda, završi u sasvim drugom “sektoru”. Naime, nakon završene jezične gimnazije polagao je dva prijemna ispita. Jedan na studiju prava, a drugi na Fakultetu političkih znanosti. Na oba studija je prošao, a konačni je odabir objasnio ovim riječima: “Nisam ja nikakav pravnik od rođenja. U to vrijeme starija sestra završavala je pravo i mislio sam da ću lakše naći posao s tim fakultetom”. Iz tih dana, kada je slušao Azru, Film i Idole, sjeća ga se i odvjetnik Tomislav Penić. “Pamtim ga kao talentiranog sportaša i momka koji se za cijelo vrijeme studiranja nije našao ni u jednoj ekscesnoj situaciju, iako ni tada nije imao dlake na jeziku”, prisjeća se. Njihovo druženje i obilazak kultnog Kavkaza i Zvečke, prestaje sa završetkom studiranja kada se budući zagrebački sudac vraća u Viroviticu, gdje je dobio mjesto vježbenika na Općinskom sudu.

No, kada je trebao postati sudac, nastali su problemi. U više navrata izjavljivao je kako za suca nije imenovan jer je bio nepodoban komunističkoj garnituri. “Jednostavno im nisam bio po volji. To je bilo pitanje nacionalnosti, ali neću reći da sam bio progonjen”, kratko će na tu temu. U Domovinskom ratu bio je, kaže, običan vojnik, a ne član Zapovjedništva u Virovitici kao što je bilo objavljeno. “Bili smo ‘zenge’, dakle u to doba zapravo paravojna formacija i ja pretpostavljam da su oni naknadnim upisom u to Zapovjedništvo samo tehnički regulirali stvari”, objašnjava. Već 1992. godine više nije “nepodoban” i otvara mu se mjesto na virovitičkom Općinskom sudu. Imenovanje za novoformirani Županijski sud u Virovitici poklopit će se pak s odlaskom supruge, danas poznate ginekologinje, na specijalizaciju u Zagreb. Zajedno s njom i on pakira kofere i zauvijek odlazi iz Virovitice. Danas će reći da mu je rodni grad postao “tijesan”, ali i da je ranije imao jasan cilj vratiti se u metropolu, jer se u njoj događaju najkrupnije stvari. Uskoro će se njegov životni put ponovno ukrstiti s Penićevim, jer će se obojica naći u foteljama Ministarstva pravosuđa. Penić, kao tajnik ministarstva, a Turudić kao doministar. Bila su to turbulentna vremena u ministarstvu, za kojih je novopečeni Zagrepčanin promijenio čak pet šefova.

Slučaj Petrač i Zagorec
‘Kad se samo sjetim koliko je Ture tada radio i borio se za plaće sucima, da nam je barem tada bilo više takvih”, nahvalit će nam Penić svoga prijatelja. Zanimljivo, gotovo u istom periodu obojica su dali otkaz u Ministarstvu, a Turudić je imenovan za suca prestižnog Županijskog suda u Zagrebu. U međuvremenu je postao i šef uskočkog odjela tog suda, ali i predsjednik Državnog sudbenog vijeća. Godina koja je označila njegovu dosadašnju sudačku karijeru je 2005. godina. Tada je, naime, osudio Hrvoja Petrača na šest godina zatvora zbog otmice sina Vladimira Zagorca. Dok mu je Turudić čitao presudu Petrač je recitirao Psalam, a potom je uslijedila medijska hajka na suca, pogotovo iz smjera jednog tjednika, čiji je vlasnik prijateljevao s Petračem. Navodilo se da je presudio po političkom nalogu i da mu je Sanader osobno obećao mjesto predsjednika Županijskog suda, ukoliko donese povoljnu odluku. No, predsjednik nikada nije postao, i to “zahvaljujući” bivšoj ministrici pravosuđa Vesni Škare Ožbolt, koja je u medijima apostrofirana kao njegov najveći neprijatelj. Naime, ona je na to mjesto umjesto Turudića imenovala sutkinju Mirjanu Rigljan. Iako smo je kontaktirali kako bi upotpunili ovu priču, Škare Ožbolt nije željela govoriti o Turudiću. “Žao mi je, ne bi bilo primjereno, ipak sam ja danas odvjetnica pa je bolje da ništa ne kažem”, rekla nam je. No, prije četiri godine bila je znatno pričljivija. “Državni vrh bio je jako zainteresiran da na tu funkciju imenujem Turudića”, govorila je tada, objašnjavajući da su je Sanader, Šeks i Luka Bebić pozvali na sastanak u premijerov kabinet i nagovarali je da imenuje Turudića. “Sanader mi je rekao da ga imenujem, jer je on naš dečko. Valjda je govorio u ime HDZ-a”, prepričavala je sastanak i dodala da joj se prijetilo kako će snositi konzekvence ukoliko Turudića ne imenuje. Nedugo potom ostala je bez ministarske pozicije. Taj sukob Turudić će danas komentirati tvrdnjom da je na natječaju imao šest, a njegov protukandidat tri glasa. “Ona je poništila natječaj i imenovala novu predsjednicu suda, što je bilo njeno pravo, ali šest je šest, a tri je tri”, zaključuje sudac. Na priče da je režimski sudac, Turudić će opet odmahnuti rukom. “Nisam režimski sudac, sačuvaj bože. To me vrijeđa i mislim da bi o svakom sucu trebale govoriti njegove presude. Što uopće znači režimski sudac? Da oslobađam pripadnike političke nomenklature? Pa nađite mi jednu takvu moju presudu”, pomalo uzrujano objašnjava. Poznati zagrebački odvjetnik Čedo Prodanović, jedan je od rijetkih koje smo kontaktirali, a koji je pristao govoriti o sucu.

“Ne mislim da bi Turudić bio režimski sudac. Politika više nema udjela u sudstvu”, smatra Prodanović i drži da je Turudić jedan od rijetkih sudaca koji znaju uspostaviti primjeren autoritet u sudnici te da se prihvaća najtežih predmeta i ne “uvaljuje” ih drugima. No, jedan od odvjetnika koji je pristao govoriti uz uvjet da ne spominjemo njegovo ime, tvrdi da to baš i nije istina, barem sudeći po slučaju Petrač gdje je pustio okrivljenog da iscrpno govori o draguljima zbog kojih je kasnije osuđen i Zagorac, pa je na trenutke izgledalo kao da se zapravo sudi Zagorcu. U razdoblju nakon osude Petrača, priznat će nam Turudić, ozbiljno je pomišljao okaniti se sudačkog poziva i otići u “privatnike”, ali je, kaže, shvatio da je ovo ipak njegov životni poziv. Turudić ne krije da su njegove ambicije odlazak na Vrhovni sud gdje su već njegove kolege, generacijski bliski Marin Mrčela i Zdenko Konjić. “To je sastavni dio ovog posla”, uvjerava nas Turudić, a sugovornici iz sudskih krugova istaknut će da je takvo što tek pitanje dana.

Nema dionice

Čedo Prodanović: Bistar je i ima sve osobine dobrog suca
“Privatno se ne poznajemo dobro, jer sam ja malo stariji, ali o njemu kao sucu stvarno imam vrlo visoko mišljenje. Ima sve osobine koje mora imati dobar sudac”, tvrdi odvjetnik Čedo Prodanović, koji se u Turudićevoj sudnici pojavljivao kao branitelj u javnosti poznatom slučaju ubojstva Špejtima Tačija te u antikorupcijskom postupku “Gruntovčani”. Za Turudića kao šefa uskočkog odjela Prodanović kaže da je vrlo bistar i da se u sudnici ne zamara nepotrebnim detaljima.

‘Udjel u Braniteljskom fondu dat ću u dobrotvorne svrhe’
Turudić tvrdi da ne posjeduje nikakve dionice, a za Poslovni dnevnik najavljuje kako namjerava postati dobrotvor. “Imam udio u Braniteljskom fondu, ne znam koliko, jer ga nikad nisam koristio, ali, evo, sad vam govorim, dat ću to u dobrotvorne svrhe”, spremno obećava.

Teške sudačke devedesete

Dođu s kalašnjikovima, pa ti sudi’
Ratna vremena bila su teška za suce, prisjeća se Turudić, tada sudac na Općinskom sudu u Virovitici. “Dođu ti četiri gardista s kalašnjikovima, pa ti sudi. Ja sam imao prednost da sam bio u ratu i to su svi znali, pa sam im mogao reći – što vam pada na pamet da dolazite naoružani na sud, ali bilo je kolega koji nisu imali tu privilegiju, koji su recimo bili Srbi, a biti sudac Srbin u Virovitici tih godina bila je jako ‘zeznuta’ stvar”, kaže. Unatoč tome, s ponosom u glasu i sjetnim izrazom lica, ipak će dometnuti kako su to bili dani ponosa i slave.

Autor: Ivor Fuka
26. prosinac 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close