Do ulaska u Europsku uniju Hrvatska treba smanjiti državne subvencije u privredi i promijeniti njihov model. To treba imati na umu kod formuliranja svake buduće industrijske politike zemlje, naglašavaju u radu “Hrvatska: prema manjim i kvalitetnijim državnim potporama”, autorice mr. Marina Kesner-Škreb, istraživačica s Instituta za javne financije i Ivana Jović, viša ekonomistica iz Privredne banke Zagreb. Njihov rad, objavljen u zadnjem broju institutova Newslettera, dobar je putokaz za procjenjivanje izbornih ekonomskih programa kojima javnost pred izbore zasipaju političke stranke.

Dvojben alat
Autorice navode da je sada visina potpora u Hrvatskoj, mjerena udjelom u BDP-u, četiri puta veća nego u Europskoj uniji. Ne samo što su same potpore općenito dvojben alat za poticanje gospodarskog rasta, sporna je i njihova sadašnja struktura. U Hrvatskoj se od 2001. do 2004. godine najveći dio potpora (56 posto) usmjeravao u pojedine sektore ekonomije, dok se u EU-15 na sektorske potpore odnosilo samo 25 posto potpora. U Unijine standarde Hrvatska se uklapala samo po postotku novca podijeljenog za regionalne potpore. Za razliku od sektorskih potpora, EU tolerira, pa čak i potiče horizontalne subvencije (za istraživanje i razvoj, zaštitu okoliša, uštedu energije, zapošljavanje i usavršavanje…). One su podjednako namijenjene svim sudionicima na tržištu i mnogo manje narušavaju natjecanje od sektorskih, selektivnih potpora. Autorice ukazuju da Hrvatska najviše subvencija troši na promet, brodogradnju, željezare te sanaciju i restrukturiranje poduzeća. Željezare su u međuvremenu privatizirane, a druge sektore očekuje promjena modela subvencioniranja. Od 2001. do 2004. Hrvatska je 80 posto prometnih subvencija dala željeznici. Unija je, zbog ekoloških i drugi razloga, željeznicu proglasila strateškim sektorom i snažno ga podupire (samo u 2004. godini sa oko 25 milijardi eura). U Hrvatskoj će državne potpore željeznicama trebati reformirati u smislu jačeg razgraničenja podupiranja usluga od općeg gospodarskog interesa i ulaganja u infrastrukturu – što se ne smatra državnom subvencijom – od potpora namijenjenih pokrivanju tekućih gubitaka. Sličan proces očekuje se i u drugim prometnim sektorima. U hrvatskoj strukturi subvencija te su potpore zauzimale 11 posto, a u Uniji oko dva posto.

Za izvoz i razvoj
Ozbiljnu reformu očekuju subvencije brodogradilištima. Prema pravilima Unije, opravdane su samo potpore namijenjene razvoju i istraživanjima, zatvaranju brodogradilišta, odnosno s time povezane potpore zapošljavanju, izvozne potpore, potpore za razvoj, odnosno regionalne potpore namijenjene ulaganju u modernizaciju postojećih kapaciteta, a nikako potpore povezane s financijskim restrukturiranjem. U Hrvatskoj će biti potrebno smanjiti subvencije brodogradilištima i restrukturirati ih, odnosno smanjiti potpore za sanacije, ističu Marina Kesner-Škreb i Ivana Jović. Tržišno natjecanje osobito narušavaju subvencije za sanaciju i restrukturiranje pojedinih poduzeća. Europska pravila propisuju da se potpora smije dati jednom u deset godina, a sanacija smije trajati samo šest mjeseci. Nakon toga se smatra potporom za restrukturiranje, u čemu s novcem mora sudjelovati i primatelj subvencije. U Hrvatskoj su takve subvencije uzimale 2,3 posto ukupnog iznosa subvencija, a u EU je to samo jedan posto.

Razlozi protiv sektorskih subvencija i potpora

Država ne zna izabrati ‘pobjednike’ i ‘gubitnike’, ni prekinuti pomoć
Država se ne zna obraniti od lobističkih skupina
Državne potpore stvaraju nelojalnu konkurenciju među poduzećima
Subvencionirane tvrtke i sektori gube motive za unapređenje proizvodnje
Potpore opterećuju državni proračun
Potpore mogu stvoriti probleme i u međunarodnoj trgovini