Iran će uspjeti proizvesti dovoljno nuklearnog materijala za izradu atomske bombe i vrlo malo se može učiniti kako bi ga se u tome spriječilo, zaključak je internog dokumenta Europske unije čije je djelove jučer objavio Financial Times. Komentirajući neuspjeh međunarodne zajednice u zaustavljanju iranskih nuklearnih ambicija, dokument, koji je izradio stručni tim visokog predstavnika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Haviera Solane, navodi kako je nuklearni program odgođen isključivo zbog tehničkih ograničenja, a ne zbog diplomatskog pritiska te kako pokušaj uključivanja iranske administracije u pregovarački proces do sada nije uspio. “Možemo očekivati kako će Iran u određeno vrijeme dosegnuti mogućnost za obogaćivanje urana na razini potrebnoj za izradu oružja”, navodi se u izvješću koje datira od 7. veljače. Prema pisanju FT-a, dokument je od tog datuma kružio među vladama 27 članica Europske unije sve do prekjučerašnjeg sastanka europskih inoministara. “U praksi, Iranci su nastavili razvijati svoj program, a jedini ograničavajući faktor bile su tehničke teškoće, a ne rezolucije UN-a ili Međunarodne agencije za atomsku energiju”, navodi izvješće dodajući kako problemi s Iranom neće biti riješeni samo putem ekonomskih sankcija. Zaključak ovog internog dokumenta došao je u pravo vrijeme zagovarateljima vojne akcije protiv Irana. S jedne strane daje “jastrebovima” za pravo kada su tvrdili da će Teheran nastaviti s razvojem svojih nuklearnih aktivnosti koji će na poslijetku voditi k izradi atomske bombe, dok bi s druge strane mogao razuvjeriti zagovaratelje mirovnog rješenja da se diplomacijom, pa i sankcijama, Iran ne može uvjeriti na odustajanje od svog nuklearnog programa. Zagovaratelji napada na Iran, prvenstveno dijelovi političkih i vojnih krugova oko američkog predsjednika Georgea Busha te dio izraelskog političkog i vojnog establišmenta, ne posustaju u tvrdnjama kako Iran želi izraditi oružje za masovno uništenje i slijedom toga pokušavaju utjecati na cijelu međunarodnu zajednicu da zauzme što oštrije stajalište prema Teheranu. Svjetski mediji su više puta javljali o postojanju američkih i izraelskih planova o vojnim napadima na iranska nuklearna postrojenja, tako da je opasnost prisutna i trajna.

Washington je posljednjih mjeseci intenzivirao pritisak na Iran tvrdeći kako šijitskim milicijama dostavlja najmodernije oružje te ga proglašavajući glavnim krivcem za rušenje stabilnosti u Iraku, što se, uz pritisak na iranski nuklearni program, može protumačiti kao neprestano traženje opravdanja za mogući napad. Bush je nekoliko puta rekao da SAD ne namjeravaju poduzeti vojnu akciju protiv Irana, no dao je i do znanja da se ta opcija ne može isključiti. S obzirom na sadašnju rastegnutost američkih vojnih snaga, na goleme izdatke za ratove u Afganistanu i Iraku, na nedovoljan broj vojnika te na protivljenje šire međunarodne zajednice, posebice Rusije i Kine, do vojne akcije u skorije vrijeme vjerojatno neće doći. Što se tiče Europske unije, njene članice su neprestano izražavale protivljenje svakoj vojnoj akciji usmjerenoj protiv Irana, dok su Njemačka, Francuska i Velika Britanija u posljednje tri godine ustrajno pokušavale uvjeriti Teheran da odustane od obogaćivanja urana u zamjenu za jačanje ekonomskih i političkih veza. Za razliku od američkih obavještajaca koji tvrde da će Teheran imati atomsku bombu za tri godine, njihovi njemački kolege smatraju kako je Iran neće imati do 2015. Izvještaj će sigurno promijeniti neke poglede EU prema Iranu, no sigurno neće doći do naglih i nepromišljenih poteza koji bi mogli skrenuti europsku politiku od mirovne k agresivnoj. U bližoj budućnosti SAD će nastaviti prijetiti Iranu, a pridruživat će mu se i Izrael, no gotovo je sigurno kako se neće odvažiti na vojnu akciju. Washington se svim silama bori da povrati stabilnost u Iraku, što mu sve manje polazi za rukom, tako da mu još ne treba i rat s mnogo većim i jačim Iranom.