Ni ove godine nije zaključen ugovor o slobodnoj trgovini EU-Mercosur, u zadnji čas je propao na zadnjem summitu šefova država i vlada održanog prije deset dana. Sad se razmišlja ima li što dalje, i ako da, kako. U 2026. bit će ga teže progurati, ali ako se ipak uspije, to bi za EU bio plus i ekonomski, trgovinski, i geopolitički. Druga šansa za eventualni dogovor bit će na summitu krajem siječnja 2026.godine.

Ministarstvo obrane

MORH objavio tko preuzima zaštitu hrvatskog neba: Do sada su nam zračni prostor nadzirali talijanski i mađarski zrakoplovi, ali od nove godine više neće

Ugovor između europskih i južnoameričkih zemalja bio bi prvenstveno dragocjen njemačkoj industriji, koja treba još taj dodatni moment da dobije zamah, ponovo se zahukta i digne cijelu Europu.

U zadnjem, prethodno sa svih strana prihvaćenom tekstu dokumenta, stoji da se ukidaju carine na oko 90% trgovine robom s obje strane. Ukidanje carina bilo bi postupno, protegnuto na 12 godina. Europska komisija u svojoj analizi tog ugovora tvrdi da bi izvoz EU-a porastao za 49 milijardi eura, a izvoz Mercosura za 9 milijardi eura. Uz druge koristi takvog ugovora, EU bi imala i pristup dijelu rijetkih rudača, među kojima i litij te učvrstila dobavne lance. Otvorila bi Europi tržište od 284 milijuna ljudi, koje sada rapidno brzo zauzima Kina. Povećala bi se europska konkurentnost, EU bi digla glavu po kojoj sada drugi tuku u svjetskoj areni. EU-Mercosur bio bi najveći postojeći ugovor o slobodnoj trgovini.

Šanse da taj ugovor, koji je tinjao u pregovorima 25 godina, na kraju i prođe porasle su zadnjih godinu dana, a glavni dugogodišnji protivnik ugovora, Francuska, signalizirala je da razumije kako benefiti pretežu nad manama. Uoči summita 18.-19.-og prosinca, nije htjela potpisati samo Poljska, no tokom razgovora na summitu, u zadnji tren, Francuska je povukla potpis, iznenada joj se pridružila i Italija, tako da su, na kraju, tri zemlje digle znak za stop.

U ovoj zadnjoj godini intenzivnih pregovora, Europska komisija nastojala je ukloniti glavnu prepreku s europske strane, a to je nezadovoljstvo poljoprivrednika. Europski seljaci su, među kojima i hrvatski, kroz svoje nacionalne i nadnacionalne udruge, od kojih je najjača Copa Cogeca, tvrdili i tvrde da bi jeftini uvoz iz Južne Amerike fatalno potkopao domaću proizvodnju hrane, pogotovo zato što tamošnji farmeri nisu obavezni poštivati europske standarde, koje domaći potrošač očekuje, a koji poskupljuju proizvodnju.

Ekološke krize

Kako utrka za ključne minerale ugrožava cijelo čovječanstvo?

Sad, iako su europski seljaci kroz svoje udruge poručili da su primijetili trud iz Bruxellesa oko zaštite, to im još uvijek nije dovoljno, jer da ovaj ugovor ima “duboke strukturne mane i nije dovoljno dobar za osjetljive agri sektore.”

” Predložene zaštitne mjere i dalje su nedovoljne za sprečavanje poremećaja na tržištu, ne osiguravaju istinski jednake uvjete s obzirom na različite standarde proizvodnje i ne nude vjerodostojna jamstva našim poljoprivrednicima i proizvođačima koji već posluju pod mnogo strožim regulatornim i ekonomskim ograničenjima”, izjavili su iz moćne Copa-Cogeca.

Prema tome, Komisija ima oko mjesec dana da izađe s dodatnim prijedlozima koji bi mogli zadovoljiti poljoprivrednike, ali ne samo njih, nego i popratnu moćnu agri industriju.

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti

Digitalna otpornost na ispitu u praksi: Kako se sektor nosi s DORA-om?

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Ako Komisija u tome uspije, onda će Macron, Meloni i Tusk moći u svojim zemljama opravdati potpise.

Europska komisija sigurno će izaći s dodatnim mjerama zaštite, no i onda ćemo vidjeti tko bi mogao iskočiti kao protivnik ovog ugovora o slobodnoj trgovini. U ovom predmetu, u Vijeću se odlučuje metodom kvalificirane većine, što podrazumijeva kombinaciju postotaka država i broja stanovnika.

Što se tiče Hrvatske, naša trgovinska razmjena s Argentinom, Brazilom, Paragvajom i Urugvajem je zanemariva. U sadašnje članice Mercosura izvozimo 0,6 posto od ukupnog izvoza, a uvozimo 0,1 posto ukupnog uvoza. Naš interes je posredan, a to je jačanje europske, njemačke industrije i proizvodnje, od čega ćemo imati korist, a također i jačanje EU-a kao organizacije, što bi se postiglo ovim ugovorom. Inače, u ugovoru je zanimljivo da je Europa inzistirala usprkos tome što se zelene politike povlače, na tim elementima, na primjer, na zaštiti Amazone.

Modernizira pravne okvire

Kina donijela ključan zakon: Spremaju se za trgovinski rat i uvode strogu kontrolu izvoza

Emmanuel Macron je u najnezgodnijoj poziciji što se tiče potpisa, jer je javnost protiv potpisa, s lijeve strane jer su protiv takvog tipa ugovora, a s desne amplificiraju štetu za agri sektor. Nema passage de force, nema na silu, upozoravaju Macrona. S druge strane, jaka francuska industrija vidi priliku za znatno povećanje izvoza, baš kao i njemačka, izvoz koji je za obje te zemlje, kao i Italiju, skroman, a može se povećati.

Dakako da Donald Trump, ako ga oneraspoloži EU-Mercosur ugovor, zato što bi vratio EU na scenu kao jačeg igrača, ima načina da uzvrati, od povišenja sadašnjih carina do davanja koncesija Rusiji na račun Ukrajine i Europe. Isto tako, predsjednik Trump smatra Južnu Ameriku svojom neprikosnovenom sferom utjecaja, i može ga zasmetati da tamo odjednom nastupa Europa. S druge strane, u Južnoj Americi trgovinski takoreći brutalno nastupa Kina, tako da možda ne bi imao protiv da se njen utjecaj ograniči. No, i EU se mora požuriti i ugurati se pored Kine na taj prostor.

Ipak, reakcije na stopiranje ugovora ne samo u Njemačkoj, nego čak i u Francuskoj i u Italiji, signaliziraju nelagodu da ugovor EU Mercosur nije potpisan. U francuskim i talijanskim medijima naglašava se potreba za boljim razumijevanjem trgovinskih politika i agri sektora, ali komentatori i političari su ipak duboko svjesni političkog trenutka, položaja EU kao organizacije, da njihovo protivljenje nije radikalno. U narednih mjesec dana, zapravo već sada, sigurno je pojačan lobing s obje zainteresirane strane, i pristalica, uglavnom iz industrije, i protivnika, koji se vežu uz političke opcije koji su ih voljni podržati. Komentari u Poljskoj uglavnom se vrte oko nacionalnog suvereniteta, no i tamo se vidi prilika da se dobije veća zaštita za poljoprivrednike.