Kao jedan od načina da se u koronakrizi ublaži rast javnog duga sve češće iz poslovnog sektora, ali i iz krugova ekonomista, zagovaraju smanjivanje plaća u javnom sektoru, s nekoliko izuzetaka.

Vlada je i dalje oprezna s najavama, a da računice nisu jednostavne sugerira i analiza Instituta za javne financije koju su napravili Vjekoslav Bralić, Ivica Urban, Slavko Bezeredi i Josip Franić. U balansiranju između prijetnje koju kriza predstavlja za gospodarstvo i javne financije, Vlada je i po pitanju odluke što s proračunskim plaćama, kažu, “između čekića i nakovnja”.

Jer treba uzeti u obzir niz varijabli i posrednih učinaka. Razradom skale od četiri scenarija rezanja plaća i njihovih kratkoročnih financijskih efekata i dugoročnih posljedica u IJF-u zaključuju kako su fiskalni efekti (hipotetskog) privremenog smanjivanja bruto plaća financiranih iz proračuna opće države “relativno skromni”.

Blaži implicira uštede na razini 0,38, a najdrastičniji 1,22 %BDP-a, s tim da i posljedice zbog utjecaja na BDP, na proračunske prihode (posredno i deficit i javni dug) mogu biti dugotrajne i velike. U IJF-u naglašavaju da koronakrizu treba sagledavati i kao “priliku za nužne strukturne reforme te selektivne i dobro promišljene rezove te reorganizaciju i optimizaciju javnog sektora”.

Nisu precizirali znače li selektivni rezovi i reorganizacija smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru. Inače analizu su napravili na temelju baze Porezne uprave o zaposlenicima opće države (prema odjeljcima djelatnosti u kojima glavninu zaposlenih čine oni u javnom sektoru, od javne uprave i obrane, so obrazovanja te zdravstva i socijalne skrbi) i nisu obuhvatili javna i komunalna poduzeća.

U djelatnostima koje su poslužile kao podloga za analizu radi 356.000 zaposlenika, s tim da su iz aproksimacija u dva scenarija izuzeti zdravstvo, policija i obrana, s ukupno 94 tisuće zaposlenih.

Nasuprot uštedama slijedom smanjenja bruto-II plaća istodobno se smanjuju i prihodi proračuna po osnovi doprinosa, što umanjuje i izravne fiskalne učinke.