U okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) koji je prihvaćen i sa strane nadležnih tijela EU Vlada je predvidjela i reformu lokalne samouprave. U Hrvatskoj se već dugo raspreda o tome da je 555 jedinica lokalne samouprave (428 općina i 127 gradova) previše, jer mnoge imaju izrazito mali broj stanovnika (najmanja općina tek 137) i veoma niske prihode po stanovniku (najmanja 1700 kuna).

Tako je smanjenje teritorijalne rascjepkanosti javne uprave te pojednostavnjenje funkcionalne raspodjele nadležnosti gotovo iz godine u godinu dio nacionalnih reformskih planova.

U NPOO-u se, pak, s tim u vezi najavljuje da će se izmijeniti zakonodavni okvir i uspostaviti mehanizam potpore za poticanje funkcionalnog i stvarnog spajanja JLS-a.

Trošak tog reformskog plana procijenjen je na 21,6 milijuna kuna. Ideja je da se osiguraju dostatna proračunska sredstva za stvarno spajanje minimalno 20 posto JLS-ova odnosno funkcionalno spajanje minimalno 40 posto JLS-ova u razdoblju do 2026. godine.

Plan predviđa da funkcionalno spojene jedinice barem dvije godine zadrže ista sredstva iz proračuna koja su im bila na raspolaganju prije spajanja, a poticaji bi pokrili i dodatna sredstva temeljena na postignutim uštedama kroz narednih pet godina.

Lakše bi prevladale probleme

Usto, poticaji za “stvarna” spajanja uključivali bi jednokratne kapitalne transfere tijekom pet godina koji bi se namjenski koristili za infrastrukturne prijekte. Vlada tek treba propisati kriterije i visinu poticaja, a nakon što donese tu odluku JLS-ovima bi se raspisao javni poziv za iskazivanje interesa za dobrovoljno spajanje.

Vlada u tom dijelu NPOO-a ističe kako će stvaranje sustava za financiranje zajedničkog izvršavanja pojedinih poslova iz djelokruga JLS-a potaknuti suradnju kojom bi te jedinice lakše prevladale problem nedostatnih kapaciteta i unaprijedile kvalitetu i kvantitetu usluga, ali i učinkovitost.

“Plan svakako treba pozdraviti, jer se u državi s brojnim lokalnim jedinicama koje imaju izrazito mali broj stanovnika i vrlo niske prihode odavno očekuje njihovo ne samo funkcionalno nego i stvarno spajanje”, ističe u najnovijem izdanju Osvrta Instituta za javne financije Katarina Ott.

No, kako se dugo bavi tom problematikom, podsjeća i da je sličnih planova i projekata već bilo, ali se nisu uspijevali realizirati. Zato “što prije treba definirati ono čega u ovom planu nema – a to su čvrsti rokovi provedbe svih planiranih podfaza i usluga”, upozorava Ott.

Ostaje nadati se da će ministarstva i druga tijela državne uprave ovaj put to žurno i učiniti te u suradnji s lokalnim jedincama i drugim kompetentnim dionicima učiniti sve potrebno “ne samo za povlačenje predviđenih sredstava već i za njihovo učinkovito korištenje”.

Predviđenih 21,6 milijuna kuna troška za tu svrhu u odnosu na brojne druge stavke NPOO-a teškog ukupno 6,3 milijarde eura možda jest razmjerno mali iznos, ali nije ni zanemariv pa bi ga trebalo što bolje iskoristiti, smatra Ott.

‘Vrlo upitno i zabrinjavajuće’

Iako su u Planu oporavka definirane faze i podfaze provedbe i usluga koje će trebati financirati, rokovi su određeni samo za faze ali ne i podfaze provedbe, koja bi trebala trajati od prosinca ove godine (kad se očekuje prilagodba propisa) pa do lipnja 2025. godine.

Primjerice, nije poznato do kada bi se trebalo izraditi upitnik za samoprocjenu kapaciteta, idejno rješenje ili dijagnostičko izvješće, kao ni kada će se npr. provoditi terensko ispitivanje stanovništva u vezi sa spajanjem.

Prosinac 2021. kao rok za prilagodbu propisa ili ožujak 2022. kao terminski plan za aktivaciju mehanizma mogu se, prema Ott, ocijeniti realno predviđenim rokovima, ali “vrlo je upitno i zabrinjavajuće” čekanje smjernica/preporuka do prosinca 2023. ili uspostava cjelovitog sustava do sredine 2025. bez unaprijed jasno utvrđenih rokova svih koraka unutar pojedine provedbene.